Rat je najtužnija stvar na svijetu. Ima na tom popisu još teških događaja. Poplave, požari, potresi. Ali, kad čovjek ustane protiv čovjeka, kraj je svakome smislu. Jedina realnost tada postaje neminovna – smrt.
Brojni analitičari i povjesničari već od početaka rata u Ukrajini potežu pitanje Trećeg svjetskog rata.
Gdje je njegov početak? Događa li se, ali mu se odupiremo? Širi li se već najnovijim događanjima? Je li iza ugla, ili smo već u njemu, ali na neki suptilniji, još neprepoznatljiv način?
Tko je kome saveznik u ovom sveopćem ludilu svijeta? I ima li saveznika uopće?
>Putin izjavio da je Rusija spremna za nuklearni rat, tvrdi da su napredniji od Amerikanaca
Prvi i Drugi svjetski rat
Neka prošla, ali nezaboravljena vremena, još su mnogima i neprežaljena.
Povijest nas uporno uči, ali mi nikako da naučimo. Nikako da se suočimo s tom učiteljicom života. Nikako da se uhvatimo u koštac s minulim vremenima onako kako doliči jednom civiliziranom narodu.
Nije narod kriv. Krive su politike koje zaboravljaju da su u službi tog naroda, a ne obratno. Ili se upravo od naroda očekuje revolucija? Toliko je nekada teško razaznati glas razuma u toj buci svijeta.
Prvi i Drugi svjetski rat već su odavno trebale biti sažvakane i progutane lekcije pospremljene u pravu ladicu 20. stoljeća. No, tepihu ispod kojega se gura istina o tom vremenu kao da nema kraja.
Svjedoka tih vremena (uglavnom) već odavno nema. Srećom, postoje potomci, zapisi i svjedočanstva o istini. A ona je jedna i vječna. Samo je pitanje tko ima hrabrosti pozabaviti se njome. Konačno.
>Britanski ministar obrane: Vrijeme mira je završeno, nalazimo se u predratnoj fazi
Domovinski rat
Krajem osamdesetih još su mnogi bili uljuljkani u snove socijalizma. I ostatke svojih komunističkih vizija nonšalantno su prenijeli u novo desetljeće. Onako, krišom, kao da se ništa nije dogodilo.
Dugo sanjani san o samostalnoj državi zaliven je krvlju hrvatskih branitelja, civila, djece. Uz dojučerašnje priče o partizanima, novo poglavlje naše povijesti stvaralo se sa srcem i vizijama o boljoj budućnosti. No, nažalost, i s usputnim istim akterima, podobnima valjda za sva vremena.
Polako umiru i heroji devedesetih. Nestalih je na tisuće. Neka djetinjstva su zauvijek zaustavljena. A ona djeca koja su preživjela Domovinski rat odrasla su preko noći. I nikada nisu i neće imati pogled na svijet kao vršnjaci.
Tko će utješiti sve one koji još tragaju za kostima svojih sinova i kćeri, svojih očeva i muževa, svojih djedova? Tko će djeci i mladima ispričati istinu? Hoće li i istina o Domovinskom ratu otići pod onaj isti tepih pod koji se gura pravo lice povijesti?
>Tanja Belobrajdić: Ratnim herojima i njihovim najmilijima dugujemo nezaborav njihove žrtve
Kako izgleda budućnost?
Teško je reći kako će izgledati budućnost. Na mladima svijet ostaje. Ali, plaši me da mnogi od njih ni izdaleka nemaju viziju kako bi trebao izgledati taj svijet.
Rat nije ni igrica ni virtualni predah. On je surova realnost koja nadilazi svaku emociju, svaku zamisao. Nepredvidljiv. Trenutan, a vječan. Izvlači iz ljudi ono najgore, ali i ono najbolje. Istovremeno zatire humanost, ali je i pokazuje baš kada treba. Rat je vječna borba dobra i zla. U kojoj čovjek dugo pamti sve. Zapravo, nikada ne zaboravi.
Mnogi spominju Treći svjetski rat. Bojim se da više nije pitanje hoće li biti i jesmo li ga u stanju izbjeći. Tu je. Pred vratima.
Onaj kome preostane skupljati krhotine apokaliptičnih rezultata, morat će ga moći i znati graditi ispočetka.
Pitanje je samo na kakvim temeljima.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa