Dvanaesti rujna uzima se kao dan pada Hrvatske Kostajnice u ruke srpskih pobunjenika i komunističke JNA.
Kratka povijest i etnička slika Kostajnice
Taj stari i utvrđeni hrvatski grad na Uni prvi put se spominje u pisanim dokumentima u 13 st. kao posjed hrvatskih knezova Babonića-Blagajskih. Kasnije prelazi u posjed Zrinskih.
Bio je vrlo značajna utvrda protiv muslimanskih Turaka i njihovih vazala, te su bosanske paše više paše više puta bezuspješno pokušavale osvojiti hrvatsku utvrdu na Uni. Ipak, 1556 g. nakon velike opsade pada u ruke Turaka izdajom kapetana Lusthallera, koji ga je po svjedočenju naroda prodao Turcima za 2000 dukata.
Prema popisu iz 1910 g. , zadnjem prije uspostave prve Jugoslavije, grad Kostajnica imao je 2090 ljudi, od čega 1629 Hrvata (78 %), 363 Srba (17 %), te nešto Nijemaca,Mađara i ostalih. Pred Domovinski rat etnička slika grada bitno je izmijenjena, posebno u komunističkoj Jugoslaviji, pa u gradu živi 54 % Srba i 31 % Hrvata.
Poznati Kostajničani i hrvatski domoljubi
U Kostajnici i okolici rođen je poznati hrvatski vojskovođa pravoslavne vjere feldmaršal Austro-Ugarske vojske Svetozar Borojević, prvi nositelj tog čina koji nije bio Nijemac i veliki hrvatski domoljub. Tako se je i odredio u pismu Narodnom vijeću Kraljevine SHS gdje osobno piše: „Odredbe Narodnog vijeća o željeznicama za koje sam saznao tijekom noći u najkraćem će vremenu vojsku učiniti bespomoćnom zbog nedostatka hrane i posljedice će biti katastrofalne za južnoslavenska područja jer će horde nedisciplinirane vojske i Talijana, koji se ne mogu u ovom trenutku zaustaviti, nahrupiti preko Kranjske i Hrvatske i zato Vas molim ne kao general, ne kao posljednji sin zemlje već kao domoljub koji svoju domovinu voli isto tako kao i svaki drugi Hrvat i apeliram na domoljublje NV da se ukinu ove odredbe koje bio pretvorile vojsku u horde koje bi uništile posljednje tekovine. Neka željeznički promet bude slobodan“.
U Kostajnici je rođen i Svetozar Pribičević utemeljitelj hrvatsko-srpske koalicije. U politici je doživio veliki obrat i istupio protiv velikosrpske politike ušavši u koaliciju s hrvatskim vođom Stjepanom Radićem gdje se zauzimao za interese hrvatskog naroda i srpskog naroda u Hrvatskoj. Sjedio je do Stjepana Radića kada je ovaj ubijen u Skupštini u Beogradu, a nakon toga je uhićen i zatvoren u Beogradu. Nakon izlaska iz zatvora emigrira u inozemstvo. U svojem Pismu Srbima režim kralja Aleksandra okarakterizirao je kao „najgori, najpokvareniji i najnedostojniji režim pod nebeskim svodom.“
U Kostajnici su rođeni i poznati genetičar Milislav Demerec, Ivan Kitonić zastupnik Hrvatskog Kraljevstva na mirovnim pregovorima, hrvatski ban Antun Vakanović, te osnivatelj prvog nogometnog kluba HAŠK Krešimir pl. Miskić.
Opsada i pad Kostajnice 12. rujna 1991 godine
Agonija opsade Hrvatske Kostajnice počela je još 26. lipnja 1991. godine. Mjesecima su srpske pobunjeničke snage iz okupirane Banovine te JNA i srpski teritorijalci iz Bosanske Kostajnice postupno slamali obranu, osvajajući hrvatska sela u okolici grada i blokirajući prometnicu prema Hrvatskoj Dubici, da bi 9. rujna u potpunosti odsjekli Hrvatsku Kostajnicu od ostatka Hrvatske, okupirale zapadni dio grada, a obrambene postrojbe i hrvatsko civilno stanovništvo potisnuli u središte grada.
Obrana Kostajnice sastojala se od 450 ljudi iz 1. brigade ZNG-a, policajaca PU Zagreb, te aktivnih i pričuvnih policajaca policijske postaje Kostajnica.
Pad brda Djed koje dominira gradom Kostajnice uzima se padom grada, a dogodio se upravo na današnji dan 12. rujna. Srbi su zarobili 60 policajaca i gardista na Djedu i prijetili njihovim ubijanjem ako se preostali branitelji Kostajnice ne predaju. U gradu je nastalo rasulo te se dio branitelja odlučio na proboj, dok je dio zarobljen i odveden u logore Glinu i Manjaču kod Prijedora.
Za vrijeme napada na Kostajnicu i nakon njenog pada počinjeni su brojni zločini nad hrvatskim stanovništvom grada i okolnih mjesta. Tako je još za vrijeme opsade grada ubijeno 20 civila Hrvata u okolnim selima Graboštanima, Majuru i Stublju. Nakon pada grada je došlo do brojnih ubojstava na raznim mjestima kao Volinja, Kostrići (gdje je ubijeno i dvoje djece od 2 i 4 godine) i drugdje.
