Povodom nadolazećeg blagdana Kristova rođenja vjernicima se obratio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. U svojoj poruci Hranić, uz ostalo, poziva da pred jaslice položimo grešne oblike svoga ponašanja i postanemo svjetlonoše zapaljeni Kristovim svjetlom. Njegovu poruku, koju prenosi IKA, donosimo u cijelosti.
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku
(Iz 9,1)
Draga braćo i sestre!
Čudesna privlačnost Božića. Slavimo rođenje Isusa Krista, utjelovljenoga Spasitelja svijeta. Puer nobis natus est – Dijete nam je rođeno (usp. Iz 9,5). Bog, koji je zauvijek mogao ostati veliki Nepoznati, čovjeku nikada dovoljno shvatljiv, poželio nam se učiniti bliskim i razumljivim. Postao je jedan od nas. Prihvatio je rizik svoga vlastitog egzodusa, izlaska iz božanskoga prostora u ljudski, dodirujući našu povijest i ljudsku krhkost, ali i veličinu. „Na Božić se na zemlji počela pisati povijest Boga, da bi se na nebu otpočela pisati povijest svakoga čovjeka“ (Bonaventura Duda).
On, kojega često tražimo, a ponekad nam i bolno nedostaje, silazi među nas da bi nam bio bliz i da bismo ga mogli pronaći. To je čudo Božića. Još i više: to je stvarnost Božića! Bog, koji se prepušta da bude opisan ljudskim riječima i pristaje da bude prepoznat u skromnim ljudskim iskustvima, osiromašuje sebe. To čini radi nas ljudi i radi našega spasenja.
>Božićna poruka nadbiskupa Kutleše: Vratimo Krista u središte naših božićnih proslava
Krist dolazi i danas među nas. Za izvanredne događaje u osobnom životu, za ključne trenutke u povijesti naše domovine, kao i možda za neke epohalne na svjetskoj razini, često znamo reći: tada sam bio ondje ili, pak, znam što sam radio u tom trenutku! Čak su nam poznati i naši osjećaji, koje nježno čuvamo od zaborava, kao da bi bili nešto najvrjednije na svijetu. A što je s Kristovim dolaskom među nas, s godišnjim slavljem njegova rođendana, s ponovnim dolaskom onoga koji je već jednom došao?
Stihovi naše božićne pjesme: Danas se čuje događaj novi u zemlji našoj i jeste ovi: braćo pastiri, pohitite k betlemskoj štali i vidite: jedno nebesko Djetešce u krilu Majke Djevice! Ta vam se sreća danas dogodi, što vam se janje nebesko rodi, kao prepjev evanđeoskoga teksta: Javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj! (Lk 2,10-12), pozivaju nas na otvorenost za susret s novorođenim Spasiteljem u liku djeteta Isusa. I to danas! Ono što se jednom dogodilo u Betlehemskoj noći, a što veličamo i ovoga Božića, nije vječno ponavljanje istoga, nego je u jaslicama Bog koji nam je u božićnom Djetetu bezuvjetno bliz! Mogu li zato o Božiću reći da sam bio ovdje ili ondje kad se rodio Bog u liku djeteta? Mogu li odgovoriti na pitanje što mi to znači? Jesam li pozoran na tragove njegova dolaska među nas?
Božić je blagdan Boga živoga među nama
Ovo je Janje ono milo koje je sav svijet izbavilo! Jaslice se spajaju s Golgotom. Ono što se nekoć dogodilo, dogodilo se jednom zauvijek, upravo po tome što se to isto događa i danas. Božić je blagdan Boga živoga među nama. Naravno, njegov dolazak među nas zahtijeva naš odgovor. Ako ne želimo da taj silazak među nas ostane samo prazna i prolazna svetkovina na našim trgovima, onda smo pozvani životom „komentirati“ Kristovo utjelovljenje i rađanje među nama. On je tu po sakramentima i po zajedništvu u zajednici vjernika; on je tu u liku najranjivijih i siromašnih među kojima se rodio; on je pred nama kao onaj koji je morao „riskirati“ vlastiti izlazak iz svoje domovine – kao izbjeglica. Kristov ponovni dolazak u božićnom slavlju poziv je svima nama pokloniti mu se u licu potrebitoga. „Moramo konačno početi učiti ljude gledati manje po tome što čine ili propuštaju učiniti, a više po tome koliko pate“ (Dietrich Bohnhoeffer). Jesam li bio ondje gdje se u patnjama drugoga iznova rađao Krist?
U iščekivanju Kristova posljednjeg dolaska. Noć i tama ljudskih tragedija, nažalost, ponovno je natkrila svijet. Mlado sunce, koje su navješćivali proroci izraelskih krajeva, blijedi i u krajevima iz kojih je nekoć obasjavalo sve narode. Narod koji je u tmini hodio (Iz 9,1), zajedno s nebrojenim nevinim žrtvama svih sudionika u aktualnim ratnim razaranjima u Svetoj zemlji, u Ukrajini i u drugim brojnim sukobima, vapi za trenutkom da ih ponovno svjetlost jarka obasja (usp. Iz 9,1). Ondje, gdje je čovječanstvo naučilo što znači ubijati brata, u liku Kajina i Abela (usp. Post 4,3-8), smrt opet razara život; tama ne dopušta svjetlu da se rasplamsa. I naš „unutarnji san ravnodušnosti“ (papa Franjo) pridonosi tomu da to Svjetlo svijet ne upozna (Iv 1,10).
>Upoznajmo naše biskupe i pastire – nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić
Tama ima različite oblike i stanuje u različitim domovima. Tako i među nama, u našoj domovini: samodostatnost, sebičnost, socijalna nejednakost, društveno raslojavanje, govor mržnje i iz usta najviših predstavnika vlasti, koruptivni oblici ponašanja, siromašni i marginalizirani građani… Tko će od nas u svemu tome moći slaviti Božić? – Onaj koji konačno pred jaslice položi svoje oružje, nasilne oblike ponašanja, svoj vlastiti probitak i parcijalne interese, svoju oholost, svoju ispraznost – svoj grijeh! Onaj koji shvati da je, ako previdi čovjeka u njegovim potrebama, zatvorio vrata Bogu koji dolazi među nas!
Postanimo svjetlonoše zapaljeni Kristovim svjetlom
Naš je život Betlehem. Draga braćo i sestre, Betlehem je posvuda. Betlehem nije samo mjesto Kristova povijesnog rođenja. Betlehem je i svako mjesto u koje Krist želi doći. Naš je život Betlehem! Kako u Betlehemu (danas, nažalost, gradu nemira i stradanja), tako i u našim životima te u gradovima i selima u kojima živimo, pronalazimo trenutke tame, teškoća, nerazumijevanja, napetosti, sukoba, pa čak i smrti. Ipak, svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet (Iv 1,9). Ono je možda još poput zore, čije zrake izlazećeg sunca tek dotiču naše srce (papa Ivan XXIII.), ali svjetlost se ne može pobijediti jer svjetlost u tami svijetli i tama ga ne obuze (Iv 1,5). To svjetlo treba nas! Jer samo će svjetlonoše, zapaljeni Kristovim svjetlom, spasiti svijet (John Henry Newman).
Draga braćo svećenici i članovi ustanova posvećenoga života, dragi vjernici i svi ljudi dobre volje na području Đakovačko-osječke nadbiskupije, sa željom da ovoga Božića pred jaslice položimo grešne oblike svoga ponašanja i postanemo svjetlonoše zapaljeni Kristovim svjetlom, svima vama u zajedništvu s mons. Ivanom Ćurićem, našim pomoćnim biskupom i s mons. Marinom Srakićem, našim nadbiskupom u miru, želim blagoslovljen Božić te radošću i mirom srca ispunjenu novu 2024. godinu.
U Đakovu o svetkovini Rođenja Gospodinova 2023. godine
† Đuro Hranić
nadbiskup metropolit