U Brestu Pokupskom, mjestu sjeverno od Petrinje, osim šteta na kućama nakon potresa problem imaju s vodom koja izvire iz zemlje.
– Ovo je počela kipuća voda s pijeskom izlaziti 15 minuta nakon potresa…, istaknuo je čitatelj Narod.hr-a koji nam je poslao snimku neobičnog fenomena snimljenog u Petrinji, naselje Pigik:
– Iz pukotina iz zemlje sukljala je voda, mulj, čak i topla voda. Poplavilo je sve ove livade dolje. To se događalo dok je treslo. Malo je stalo, a onda nakon ova dva noćašnja potresa ljudi vide da njihove kuće jednostavno bježe, da se krateri šire, da nije sigurno za stanovanje – ispričao je za 24 sata Darko, mještanin Bresta Pokupskog, inače i predsjednik mjesnog odbora.
Nakon noćašnjih potresa tlo je jutros u jednom dvorištu potonulo za 30 centimetara.
– Ne znam što se događa i hoće li još tonuti – rekao je stanovnik mjesta.
– U autu sam bio za vrijeme potresa. Zanjihalo me, onda sam se vratio kući i zatekao sam ovo. Ta puknuća, pukla kuća, voda iz bunara je izgledala kao erupcija… Grozno. Spavamo u kontejneru. Donio nam ga je gospodin Roman iz Slovenije, preko vatrogasaca je kontaktirao nas i donio nam ga. Imamo i grijalicu – rekao je vlasnik jedne od oštećenih kuća u Urodskoj ulici u Brestu Pokupskom, gospodin Kolarić.
Njegova kuća nije za stanovanje:
– Stručnjaci su bili tu i stavili su da je neupotrebljiva i da treba ispitati tlo… Vidjet ćemo što će biti dalje – rekao je.
Nakon potresa prijeti nova opasnost: Kuće, ceste i mostovi mogli bi se urušavati zbog pretvaranja tla u mulj
Tektonske ploče stalno se gibaju. Taj je proces nezaustavljiv, baš kao i interakcije ploča koje se udaraju i podilaze jedna pod drugu. Na granicama ploča dolazi do potresa, a oni pak, između ostalog, izazivaju likvefakciju, otekućenje.
Likvefakcija predstavlja nagli pad čvrstoće rahlih saturiranih pijesaka uslijed seizmičkog djelovanja potresa jačih od M 6.0. Manifestira se u vidu gubitka nosivosti tla, slijeganja, horizontalnih deformacija, prevrtanja obalnih zidova, i izbijanja tekućeg pijeska na površinu. Uslijed vibracija dolazi do porasta pornog tlaka i potpunog gubitka posmične čvrstoće, a slom pijeska ponaša se kao tekućina.
Likvefakcija je posljednji put registrirana u Hrvatskoj nakon Zagrebačkog potresa 1880.
Geološki, grad Petrinja uglavnom se nalazi na mlađim aluvijalnim sedimentima koji su karakteristični za dolinu rijeke Kupe te korita njihovih potoka. Sastoje se od šljunaka, pijesaka, glina i mulja čija se sedimentacija odvija i u najnovije vrijeme. A tamo gdje ima puno vode i pijeska moguća je i pojava likvefakcije.
Riječ je o pojavi koja nastaje tijekom potresa na pjeskovitom tlu zasićenom vodom. Tlo gubi svoju čvrstoću i nosivost i pritom prelazeći u tekuće ili polutekuće stanje. Likvefakcija nije nimalo bezopasna i može prouzročiti značajna oštećenja objekata. Naime, tlo nestaje ispod temelja i tako se gubi nosivost.
Mnogi potresi, poput onih koji su se dogodili u japanskoj Niigati 1964. i Kobeu 1995. godine naglasili su utjecaj i mogućnost pojave likvefakcije tla. To je ujedno jedan od najdramatičnijih fenomena i uzroka pojave šteta na konstrukcijama tijekom potresa, piše tportal.
Likvefakcija se ne javlja kao posljedica svakog jakog potresa; za njenu pojavu treba biti ispunjeno nekoliko uvjeta: stupanj zbijenosti tla, veličina čestica te stupanj zasićenosti vodom. Otekućenjem se dotad stabilno i nosivo tlo pretvara u gustu tekućinu. To pak dovodi u opasnost zgrade koje su izgrađene na takvim terenima. Kuće na takvim terenima mogu se prevrnuti ili slijegati zbog iznenadnog gubitka čvrstoće.
Pod velikim, brzim ili uzastopnim opterećenjem voda pronalazi najkraći put kroz između čestica tla u međusobnom kontaktu. Tim se kontaktima masa konstrukcije prenosi na stijene u većim dubinama. Gubitak strukture uzrokuje gubitak čvrstoće. Mogućnost prenošenja opterećenja slabi i nosivo se tlo pretvara u tekuću masu.
Najjednostavnije je preporuka da se na takvim terenima ništa ne gradi. No, problem je u tome što su mnoga područja s likvefakcijskim potencijalom već gusto urbanizirana. Nešto se ipak može učiniti, od postavljanja kvalitetnijih temelja, preko drenaže, izrade šljunčanih pilota i zbijanja tla.
Likvefakcija se najčešće pokušava izbjeći poboljšanjem temeljnog tla dodavanjem odgovarajuće količine šljunka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa