Ne stišava se zgražanje u javnosti nakon privođenja Mladena Ćustića (72) i Hrvoja Vrkića (49), zbog njihovih komentara na Facebooku. On su pisali objave na Kalelarga Zadar uoči dolaska premijera Andreja Plenkovića na obilježavanje vojno-redarstvene operacije Maslenica.
> Zbog komentara o Plenkoviću uhićen i 49-godišnji hrvatski branitelj iz Zadra
Policija: Počinili su prekršaj
Ćustić je komentirao da ga “treba dočekati trulim jajima”, a Vrkić je premijera nazvao “pavijanom”. Uskoro im je na vrata pokucala policija, te su privedeni na ispitivanje u postaju. Prema izvješću PU zadarske, počinili su prekršaj iz Zakona o javnom redu i miru vrijeđajući i omalovažavajući predsjednika Vlade RH. Čak je traženo da se Ćustić i Vrkić pritvore radi “opasnosti od ponavljanja djela”, ali su ipak pušteni doma. Još ih čeka sudski postupak.
Božinović: “Nije bilo političkog utjecaja”
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović je ustvrdio kako je policija samo radila po zakonu i kako na njih nije bilo nikakvog političkog utjecaja.
Odvjetnik Branko Šerić smatra da predmetni komentari nisu govor mržnje, već reakcija građana na stanje u državi.
“Kao da se radi o uvođenju verbalnog delikta, na štetu drugova, kao što je nekad postojao verbalni delikt na štetu druga Tita”, rekao je Šerić.
Mnoge je ovaj slučaj podsjetio na zloglasni “verbalni delikt” odnosno jugoslavenski članak 133. Krivičnog zakona o neprijateljskoj propagandi.
Verbalni delikt
„1. Tko napisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način poziva ili podstiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi, na protuustavnu promjenu socijalističkog samoupravnog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti, na svrgavanje organa društvenog samoupravljanja i vlasti ili njihovih izvršnih organa, na otpor prema odlukama nadležnih organa vlasti i samoupravljanja koje su od značaja za zaštitu i razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa, sigurnost ili obranu zemlje ili zlonamjerno ili neistinito prikazuje društveno političke prilike u zemlji, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina.
Neprijateljski propagandni materijal
Članak 133 se nastavlja: 2. Tko djelo iz stava 1. ovog člana učini uz pomoć ili pod utjecajem iz inozemstva, kaznit će se zatvorom najmanje tri godine. 3. Tko vrši upućivanje ili prebacivanje agitatora ili propagandnog materijala na teritorij SFRJ radi vršenja djela iz stava 1. ovog člana, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu. 4. Tko u namjeri rasturanja izrađuje ili umnožava neprijateljski propagandni materijal ili ovaj materijal drži iako zna da je namijenjen rasturanju, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.“
Iz sovjetskog kaznenog zakona
Korijen navedenog članka treba tražiti u sovjetskom kaznenom zakonu, koji ga je, pak, preuzeo iz Lenjinova pisma još iz vremena završne etape građanskog rata u Rusiji. Prisutan je već u prvim sličnim zakonima komunističke Jugoslavije.
Narodni neprijatelji
U komunističkoj Jugoslaviji se, kako je još 1985. uočio beogradski odvjetnik Srđa Popović, čovjek koji je zbog optužbi protiv počinjenja kaznenog djela „neprijateljske propagande“ iz čl. 133. branio, pored ostalih, Franju Tuđmana i Vladimira Šeksa, tako narodnim i državnim neprijateljem moglo postati: pričanjem ili prepričavanjem nekog vica, pisanjem privatnog pisma, čitanjem sudske presude na javnom mjestu, pisanjem ili pjevanjem neke pjesme, pisanjem dnevnika, nekontroliranim ispadima počinjenim pod utjecajem alkohola i kimanjem glave.
O Titu
Ili, davanjem izjava poput: Jugoslavija ima nazadnu poljoprivredu, Grčka ima bolje putove, inflacija u Jugoslaviji je katastrofalna, jugoslavenska industrija ne može konkurirati na zapadnim tržištima, predsjednik Tito boji kosu, Srbi u Hrvatskoj su politički faktor i nema dovoljno demokracije u Jugoslaviji.
Taj članak Krivičnog zakona je utjecao na veliko ograničenje slobode izražavanja u kulturi, znanosti, umjetnosti, javnom govoru, povijesti, publicistici, ljudskim pravima i slobodi govora uopće.
Zarobljeni čovjek
Dok su se polovinom 80-ih u Makedoniji i Sloveniji javile tendencije i traženja ukidanja tog zakona, hrvatski komunisti kao i uvijek su se ponašali oportunistički i šutjeli o tome.
Iako njihova upornost nije u konačnici dovela do ukidanja spornog članka, čak je i režimski tisak potkraj 1988. priznao kako je, pored ostalog, njihovim zalaganjem u javnost prodrla svijest.
Svijest prema kojoj je famozni članak 133. Zakona o verbalnom deliktu bio paradigma ne samo zarobljenog uma nego zarobljenog čovjeka – jugoslavenskog čovjeka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa