Djeca znaju da moraju biti izvrsna, odnosno postići što viši školski uspjeh u svim predmetima, to znaju i njihovi roditelji, i onda se pritisak prebacuje na nastavnike koji zaključuju previsoke ocjene. Jedan od koraka koji treba poduzeti je ukinuti izračunavanje općeg uspjeha kako se to sada radi i staviti veći naglasak na profile, odnosno pojedine ocjene u različitim predmetima kako bi se prepoznalo u kojim poljima pojedini učenik ima određene talente, sposobnosti, i za koje predmete je najmotiviraniji, ističe Josip Šabić s Instituta za društvena istraživanja i zajedno s nastavnicom Natalijom Kurjaković za emisiju Studio 4 govori o prevelikom broju odlikaša i potrebi novog sustava ocjenjivanja.
Tko je odgovoran za poplavu odlikaša u našim školama koji nažalost imaju skromno znanje bez obzira na prosjek ocjena? Jesu li to roditelji koji su spremni prijetiti nastavnom osoblju za visoke ocjene ili je do učitelja i nastavnika koji jednostavno zbog izostanka vrednovanja rada gube motivaciju, ili je li problem u takozvanom općem uspjehu koji zapravo ne služi nikome i treba ga ukinuti, pita novinar Petar Vlahov.
Rupe u znanju zbog pandemije
Na pitanje kakvo je stanje što se tiče rupa u znanju uzrokovanim online nastavom nastavnica Natalija Kurjaković kaže da što se tiče znanja engleskog jezika stanje dosta dobro.
– Inače mi iz engleskog jezika imamo prilično dobre rezultate i na jedinom vanjskom vrednovanju koje postoji u našem obrazovnom sustavu, na Državnoj maturi, tako da što se tiče engleskog jezika ja nemam nekakvih velikih prigovora. Za ostale predmete bi trebalo kontaktirati kolege koji predaju druge predmete, ja za sad neke velike rupe ne vidim. Jako smo snalažljivi pa uvijek nekako punimo te rupe tijekom nastave uživo, ne vjerujem da će biti velikih problema u generaciji što se mog predmeta tiče, rekla je Natalija Kurjaković, nastavnica engleskog i njemačkog jezika u osnovnoj školi u Zagrebu.
Fenomen inflacije odlikaša
Na pitanje kako i kada je došlo do “poplave odlikaša” Josip Šabić s Instituta za društvena istraživanja odgovara kako je to jedan vrlo kompleksan problem.
– Vidjeli ste, nacionalni prosjek školskog uspjeha u prošloj godini je bio 4,38, u osnovnim školama je on čak i viši, preko 4,5 a u srednjima oko 4,0. Međutim, Ministarstvo je objavilo podatke od 2013. godine pa do 2020. i jasan je trend rasta općeg uspjeha. Što se tiče nacionalnog prosjeka, smatram kako je osnovni problem u izračunavanju općeg uspjeha, to je jedan broj u kojem se nalazi prosjek svih školskih ocjena, od učenika se očekuje izvrsnost u svim poljima i u svim predmetima, pojašnjava Josip Šabić, Institut za društvena istraživanja.
Treba li nam Mala matura?
Šabić kaže kako ne misli da je nedostatak vanjskog vrednovanja glavni problem, a na pitanje što misli da je uzrok prevelikog broja odlikaša kaže kako je to “začarani krug”.
– Djeca znaju da moraju biti izvrsna, odnosno postići što viši školski uspjeh u svim predmetima, to znaju i njihovi roditelji, i onda se pritisak prebacuje na nastavnike koji zaključuju previsoke ocjene. Jedan od koraka koji treba poduzeti je ukinuti izračunavanje općeg uspjeha kako se to sada radi i staviti veći naglasak na profile, odnosno pojedine ocjene u različitim predmetima kako bi se prepoznalo u kojim poljima pojedini učenik ima određene talente, sposobnosti, i za koje predmete je najmotiviraniji, ističe Josip Šabić.
Kurjaković vjeruje kako glavni problem upravo leži u nedostatku vanjskog vrednovanja u osnovnim i srednjim školama.
– Cijeli naš sustav je orijentiran na ocjenu, ocjena upisuje dijete u srednju školu i naravno kad ga isključivo ocjena upisuje, pritisak na tu ocjenu je ogroman i upisi su nepravedni. Ne postoji nikakva povratna informacija niti nama profesorima jesmo li prestrogi, jesmo li preblagi. Javna je tajna da postoje škole koje su strože i u kojima su kriteriji viši i one u kojima su niži, pa tako petica iz jedne škole nosi puno veće znanje nego petica iz druge škole i djeca tu nepravdu osjećaju, objašnjava Kurjaković.
– Korist Male mature bi bila višestruka, prvo upisi u srednje škole bi bili pravedniji jer bi se koristila kombinacija ocjena i rezultat standardiziranih ispita, definitivno bi došlo do ujednačavanja kriterija na nivou cijele zemlje što danas nemamo, i konačno bismo napravili korak prema tome da se orijentiramo na znanje, a ne na ocjenu, zaključuje Kurjaković.
– Nije nužno uvoditi Malu maturu da bi se postiglo ovo o čemu kolegica govori, nego takozvano hibridno vrednovanje koje je predloženo u cjelovitoj kurikularnoj reformi 2016. godine u dokumentu “Okvir vrednovanje procesa ishoda učenja u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju” u kojem je zamišljeno kako će postojati određeni ispiti koji će se kreirati Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja koji će se računalnim putem diseminirati u škole i koje će onda nastavnici primjenjivati na svojim učenicima. To bi bili ispiti provjerenih metrijskih karakteristika, kvalitetni provejerni zadaci, objašnjava Josip Šabić, Institut za društvena istraživanja.
– Razlika je u tome što to ne bi bili ispiti visokog rizika, to ne bi bili završni ispiti nego ispiti koji bi se koristili tijekom cijelog školovanja. Na taj način ako bi nastavnici i učitelji koristili dio zadataka koji su centralizirani, koji su kvalitetni i diseminira NCVVO, s vremenom bi došlo do ujednačavanja kriterija ocjenjivanja između različitih nastavnika i škola. U kombinaciji s ukidanjem općeg uspjeha na način kako se to sada računa, došli bismo do ipak nešto realnijih procjena, dodaje. – prenosi HRT.
Tekst se nastavlja ispod oglasa