Tjedan u kojem se prisjećamo žrtve Vukovara prigoda je da upozorimo na neprihvatljive interpretacije naše najnovije povijesti. Tako je pozornost izazvala čitanka namijenjena nastavnicima povijesti iz jugoistočne Europe, u kojoj su netočne i neprihvatljive ocjene Domovinskog rata, pa i Vukovarske bitke.
O tome se razgovarali sgostom u Dobrom jutru, dr. sc. Antom Nazorom, ravnateljem Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
Čitanku pod nazivom „Ratovi, podjele, integracije 1990.-2008.” objavio je Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi (CDRSEE) u sklopu projekta pisanja “zajedničke povijesti jugoistočne Europe”. Knjiga je predstavljena 15. studenoga 2016. u Europskom parlamentu u Bruxellesu, EU je financirao njezino objavljivanje u 95-postotnom iznosu, a europski povjerenik za proširenje Johannes Hahn izjavio je na predstavljanju da je to “dobro utrošen novac”.
Knjigu su pisali Grkinja i Slovenac iz Centra za demokraciju, no Nazor je naglasio kako je nevjerojatno da su na njoj radili i pojedini povjesničari iz Hrvatske, i to oni koji su radili na kurikulumu povijesti. Na njima je velika odgovornost, smatra, te dodaje kako odgovorno tvrdi da nitko od ljudi koji se intenzivno bave proučavanjem novije hrvatske povijesti nije ni konzultiran u vezi ove čitanke.
Nazor je rekao kako su pojedine činjenice navedene u čitanci skandalozne. Ondje se navode teze da je Vukovar Hirošima hrvatskog i srpskog ludila i da je podjednaka odgovornost napada na Vukovar. Navodi se kako je Vukovar napala Jugoslavenska narodna armija, teritorijalna obrana i paravojne postrojbe, ne navodi se čija je teritorijalna obrana i paravojne postrojbe, ne navodi se da je to bilo srpsko, kaže Nazor.
Ovdje je spomenuta skandalozna izjava da je jugoslavenska kriza eskalirala nakon međunarodnog priznanja Hrvatske što znači 1992., kao da 1991. ne postoji, kao da se ništa nije dogodilo. U toj su čitanci preskočeni važni datumi kao što je prvi oružani sukob u Pakracu, pogibija i ubojstvo 13 hrvatskih policajaca u jednom danu – 2. svibnja. Ne spominje se pokušaj ubojstva dr. Franje Tuđmana u napadu na Banske dvore.
Riječ je, kaže Nazor, o sadržaju koji je potpuno znanstveno neprimjeren. Sporno mu je i to što jedna takva čitanka završila svoj proces, a da nitko od povjesničara koji su sudjelovali u izradi te čitanke nije smatrao potrebnim konzultirati se s ustanovama kao što je Hrvatski institut za povijest ili naš Centar u kojem se bavimo suvremenom poviješću.
Podaci prezentirani u čitanci na engleskom jeziku za nastavnike povijesti jugoistočne Europe su takvi da ti nastavnici neće znati o ratu u Hrvatskoj ni uzročnika rata ni kronologiju.
Nazor je naglasio da ova čitanka pokazuje što će se dogoditi ako će sadržaje kurikuluma povijesti recenzirati stranci. To je upozorenje kako možemo očekivati da se ovo ponovi ne budemo li imali dovljno samopoštovanja da iskoristimo recenzente iz hrvatskih znanstvenih ustanova.
