Afera oko ministra Tolušića (ne pišem “afera ministra Tolušića” jer, iako tjednik Nacional još uvijek nije zamijenio Narodne novine kao službeno glasilo RH, nemamo razloga sumnjati u navode tog lista kako je SOA utvrdila da afere nema), glavna je medijska tema ovog tjedna koja, između ostalog, potiče i neka filozofska, točnije ontološka pitanja o odnosu stvarnosti i privida u svijetu suvremene tehnologije, piše Nino Raspudić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
(…)
Fotografsko manipuliranje stvarnošću moguće je na više načina. Najbenigniji je stroga selekcija, što je danas zahvaljujući digitalnoj fotografiji silno olakšano.
(…)
Drugi najčešći način manipulacije je dorada koju kolokvijalno nazivamo fotošopiranje, po najpoznatijem grafičkom računalnom programu za obradu fotografija. Iz godine u godinu takvi programi su sve bolji i jednostavniji za uporabu pa je većina fotografija iz svijeta showbiza, ali i predizbornih kampanja političara, manje ili više poboljšana, bilo da se tanji struk Kardashianke ili peglaju bore naše političarke.
Treći način je potpuno krivotvorenje stvarnosti inkorporiranjem stvarnih segmenata u drugačiji kontekst, što danas kompjuteri rade do zadnjeg piksela. Tehnika je toliko usavršena da se bez problema bilo tko može “umetnuti” u svaki video. Tako Obama može održati Trumpov govor, a Trump Obamin, vašu glavu mogu savršeno uklopiti u dobitnika Oscara za najbolju mušku ulogu, Federerovo tijelo dok podiže pehar u Wimbledonu ili Bandića dok vozi bager.
Kad bi se željelo politički eliminirati ljude, nekada su im se glave doslovno kidale, dok ih je danas dovoljno namontirati u nepriličan kontekst, kao što se izgleda dogodilo s Tolušićevom.
(…)
Glava potpredsjednika Vlada i ministra poljoprivrede, kad bi se u stvarnosti našla na takvom zadatku, bila bi kompromitirana i njena politička karijera ugrožena, pa ju je “banda”, kako ih naziva vlasnih navedene glave, a što je, po Nacionalu, potvrdila SOA, odnekud izrezala i sofisticirano zalijepila u tu delikatnu situaciju.
(…)
Sada se te metaforički plutajuće glave, računalnim krivotvorinama koriste za političku kompromitaciju. No valja istaknuti i kako je u današnjem stanju hrvatske politike i društva i sam pojam kompromitantnog postao relativan.
Je li veća bruka za potomstvo vidjeti pradjeda uslikanog s razgolićenom damom u krilu koja im nije prababa ili u timu s Lovrom Kuščevićem i ostatkom Plenkovićeve ekipe kako, primjerice, guši demokratsku volju građana, sudjeluje u provođenju antropološkog pokusa nad vlastitim narodom pod krinkom konvencije o zaštiti žena od nasilja, tetošenju Vučića i njegovih emisara i prihvaćanju međunarodnih sporazume koji potiču masovne migracije nasuprot volji većine građana? Vrijeme će pokazati.
(…)
Pogotovo jer je kao argument izašlo ne samo računalno vještačenje iz SOA-e, već i par bizarnih, sporednih argumenata poput onog da ministar uvijek nosi cipele na špic, a na fotografiji su zaobljene, kao da je riječ o nekakvom fetišistu cipela koje na sjeveru nazivaju “picolovke” ili “špic-papak”, koji nikada i ni po koju cijenu ne može obuti nikakve druge. Jesu li ti bezvezni detalji pušteni upravo da pothranjuju crv sumnje, kao da je bit identifikacije oblik cipela i boja sata?
(…)
Ni Tolušićeva prva reakcija nije bila najprimjerenija. Uza sve razumijevanje povrijeđenosti teško oklevetane osobe, neprihvatljivo je da on govori kako zna o kojoj je “bandi” riječi i da će ti uskoro završiti u zatvoru, jer nije u nadležnosti ministra poljoprivrede trpati bandu u zatvor već je o tome trebao obavijestiti nadležne službe i s javnošću pričekati epilog.
I na koncu, važnije od samog ovog slučaja, pitanje je budućnost interneta i kontrole sadržaja koji se objavljuju na njemu.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na portalu Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
