Nakon što je odlučeno – nakon puno prepucavanja i kontroverzi – da će grad Trier, rodno mjesto Karla Marxa ipak prihvatiti kinesku bistu svog sugrađanina, poklon NR Kine, i javno je izložiti povodom 200. godišnjice rođenja oca teorije koja je u zadnjih sto godina pobila stotinjak milijuna ljudi, vjerojatno više nego svi ratovi u Europi od antike do 20. stoljeća, i upropastila desetke država, na sličnu ideju je došao i gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel.
“Ne želimo idolopoklonstvo, ali…”
“Nije ideja da napravimo mjesto idolopoklonstva, ali se o povijesti i ulozi Galeba ima što reći, i to pogotovo u kontekstu pokreta nesvrstanih. Nažalost, mi se tog dijela povijesti generalno kao država stidimo i pravimo se da ne postoji”, kaže riječki gradonačelnik.
On je prije deset godina, 2008., odlučio u ime grada kupiti Titovu jahtu “Galeb”, a zadnji put kad su objavljeni podaci o troškovima održavanja propalog broda – pred tri godine – oni su iznosili sedam milijuna kuna, što je oko milijun kuna godišnje, pa je za pretpostaviti da je Galeb do sad već pojeo preko deset milijuna kuna iz proračuna prezadužene Rijeke, ne računajući cijenu broda koja je bila nešto veća od cijene boljeg rabljenog Mercedesa, tj. nešto manje nego što bi brod vrijedio po kilogramu starog željeza.
Obersnel je imao naum dati brod u koncesiju, no kako nitko osim njega nije vidio turistički potencijal u obnovljenom “Galebu” nitko se nije niti javio na natječaj. Potom se prijavio na natječaj EU i dobio 60 milijuna kuna od EU za obnovu Galeba i barokne palače u kojoj je prije bila uprava riječke šećerane. Galeba je prethodno SDP-ova vlada proglasila kulturnim dobrom kako ne bi završio u rezalištu.
Prosvjedi u Trieru, bez reakcije u Rijeci
I dok u Trieru od jučer traju prosvjedi žrtava komunističkog režima zbog otkrivanja pet metarske skulpture čovjeka kojeg mnogi smatraju odgovornim za bezbrojne ljudske tragedije i ocem komunističkih diktatura, protiveći se “glorifikaciji marksizma” te postavljanje skulpture nazivaju “nehumanim i bez poštovanja za one koji su patili u komunizmu”, a neovisno o njima AfD održava drugi prosvjed protiv Marxa pod nazivom “Maknite Marxa s postolja”, u Rijeci takvih problema nemaju.
“Dok se Trier ponosi Marxom, odnosno brendira dodatno njegov osebujan lik i djelo, Rijeka dobiva sličnu šansu s Titovim brodom Galeb, kojeg su gradske vlasti svojevremeno otkupile, a u svrhu razvoja kulturnog turizma. Unatoč brojnim kritikama i napadima, nakon što je i Europa potvrdila da je Titov brod brend, te mu dodijelila sredstva za temeljitu obnovu (69 milijuna kuna za Galeb i Šećeranu u Benčiću), odluka o ulaganju u Galeb doživjela je svojevrsnu satisfakciju”, piše Obersnelu blizak riječki Novi List, zanemarujući da je Trier rodno mjesto Karla Marxa pa je donekle normalno da se postavi bista poznatom, makar i po zlu, sugrađaninu, dok Rijeka s Titom zapravo nema ništa a, usto, diktatorova privatna jahta – inače, ironično, zapravo spomenik talijanskom fašizmu obzirom da su ga Talijani sagradili za vrijeme Mussolinija a služio je kao brod za prijevoz banana i minopolagač prije nego je počeo služiti kao brod za ugošćivanje diktatora banana država – nije isto što i spomenik.
Obersnel: “Europa vjeruje u Tita”
“Ako Europa vjeruje u Tita, što ne bi i Hrvatska, pri čemu je Rijeka napravila iskorak, obzirom da se ploveća rezidencija Josipa Broza Tita, a to je Galeb, prepoznala, te se u nju planira uložiti, dok je maćehinski odnos države prema nekretninama koje predstavljaju nasljeđe bivšeg sistema u Kumrovcu, Titovom rodnom mjestu, evidentan”, pišu oni i žale se da imovina u Kumrovcu propada (što nije točno, naprotiv, no propada Galeb.)
I dok Riječani već deset godina očekuju od Obersnela obećanu navalu progresivnih snaga iz EU koje će doći odati počast najvećem drugu na mjestu na kom je drpao Sofiu Loren po grudima, i dan kad se neće moći prolaziti cestom ispred Teatra Fenice zbog gužve koju će stvoriti tisuće kineskih turista koji će u redu čekati kako bi se uspeli na Galeba i vidjeli gdje su to Tito, Saddam, Gaddafi i Idi Amin razmatrali važna pitanja o pokretu nesvrstanih, Obersnel i dalje tvrdi da interes za Galeba – postoji.
“Da je Galeb itekako moguća turistička atrakcija pokazuje činjenica da je pet do šest godina, koliko je u našem vlasništvu, na desetke novinara dolazilo u Rijeku i tražilo da ide na Galeb. Nedavno je bila i jedna francuska televizija te je u francuskim medijima objavljen prilog o brodu i priči vezanoj za njega. Interes turista nesumnjivo postoji i šteta je to ne iskoristiti”, kaže Obersnel.
Za bolnicu i kolodvor nema, za Titovo naslijeđe ima
I tako, dok se Riječani i dalje liječe u preuređenim austro-ugarskim štalama, a grad masovno napuštaju s autobusnog kolodvora koji bi bio sramota i za selo u Rumunjskoj a kamoli grad poput Rijeke ili socrealističkog željezničkog kolodvora, dok novca za gradnju nove bolnice, kolodvora kojeg Obersnel obećava od 2000. a od kojeg se u međuvremenu nakon desetaka potrošenih milijuna na elaborate odustalo, novih autobusa umjesto dotrajalih, dok za sve to novca nema, Galeb ipak ima – prioritet.
Pitanje ostaje samo, ako nitko nije pokazao interes za uzimanje Galeba u koncesiju po bilo kojoj cijeni, tj. ako je tržište odlučilo da Galeb nikog ne zanima osim možda ekipu iz Leta 3 i vrhušku riječkog SDP-a, ako u 10 godina turisti nisu pokazali nikakav interes za Galeb – novinari, naravno, jesu, oni pokazuju interes za sve što je bizarno – zašto Obersnel i dalje misli da je pametno desetke milijuna utući u ploveću olupinu punu štakora, uz sve goruće probleme grada koji je izgubio gotovo petinu stanovnika otkako ga vodi Obersnel?
Tekst se nastavlja ispod oglasa