Dan hrvatske knjige, kojim se obilježava nadnevak (22. travnja 1501.) završetka pisanja “Judite” Marka Marulića i 200. obljetnica rođenja Ivana Kukuljevića Sakcinskoga obilježena je u petak u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu.
O Kukuljeviću su govorili predsjednik DHK-a Božidar Petrač, predsjednik Hrvatskoga sabora akademik Željko Reiner, a izlaganje predsjednika Matice hrvatske akademika Stjepana Damjanovića pročitao je Luka Šeput.
Petrač je istaknuo kako knjige imaju svoje uspone i padove, kao što je to u svojoj povijesti imalo i Društvo hrvatskih književnika. Podsjetivši da je DHK sudjelovao na braniku slobode hrvatskoga naroda te branio hrvatski jezik, identitet i nacionalne interese, Petrač je upitao zašto se velikan hrvatske književnosti marko Marulić gubi iz vida novih pregelaca našega obrazovanja.
Kada je riječ o Kukuljeviću, istaknuo je kako je on utemeljitelj mnogih znanstvenih disciplina u Hrvatskoj, a položio je i temeljac, kako je rekao, za ono što danas nazivamo kroatologijom.
Damjanović je u svom izlaganju poručio kako život i rad Ivana Kukuljevića Sakcinskoga ne bi smjeli biti mrtvi kapitali jer su u nas ugrađene mnoge njegove ideje.
Predsjednik Hrvatskoga sabora Željko Reiner podsjetio je na znameniti govor Ivana Kukuljevića Sakcinskoga 1843. na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru te upitao: tko ima pravo zabraniti cijelom jednom narodu da se služi svojim materinjim jezikom?
Akademik Reiner istaknuo je i kako je borba za hrvatski jezik bila jedno od prvih nastojanja u borbi za slobodu hrvatskoga naroda. Ocijenio je kako je ta borba trajala sve donedavno, a mnogi smatraju, kako je rekao, da traje i danas. “Ako se ne budemo držali temeljnih postulata sloboda i prava koje smo izborili mogli bismo ih lako izgubiti”, poručio je Reiner.
Ivan Kukuljević Sakcinski rođen je u plemenitaškoj obitelji u Varaždinu 1816., a preminuo u Puhakovcu 1889. Bio je hrvatski povjesničar, književnik i političar. Osnivač je arheološke znanosti u Hrvatskoj. Njegov govor u Hrvatskom saboru 1843. izazvao je uzbunu kod austrijskih i mađarskih vlasti te žestoke prigovore „visoke aristokracije”.
I ostali njegovi govori u Hrvatskom saboru i na županijskim skupštinama otkrivaju beskompromisno zalaganje za slobodu i samostalnost Hrvatske. U revoluciji 1848. godine Kukuljević se nalazi među radikalnim demokratima. Pod njegovim utjecajem, a protiv izričite carske zapovijedi Jelačić je 5. lipnja otvorio Hrvatski sabor koji su bečki dvor i mađarska vlada zabranili.
Kukuljević je autor prve hrvatske drame ilirskoga razdoblja “Juran i Sofija ili Turci kod Siska” (1839.) Prisjećanje na sisačku pobjedu 1593. Izvedena je 1839. u Sisku i 1840. u Zagrebu, a predstavlja konačan proboj štokavskog narječja na pozornice sjeverne Hrvatske. Napisao je “Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Zagreb, 1861.–62., 3 sveska) i Monumenta historica Slavorum meridionalium” (1868.–75., 3 sveska). Priredio je izdanja starih hrvatskih pisaca iz Dalmacije, jednu hrvatsku bibliografiju (1863.) te jedan Leksikon umjetnika (1869.).