Odluka o Sanaderu potvrdila: Državno odvjetništvo instrument je politike

Vrhovni sud u cijelosti je ukinuo nepravomoćnu presudu u aferi Fimi media, i to zbog bitnih povreda kaznenog postupka. Vrhovni sud smatra da je Sanaderu i ostalima povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje je zajamčeno Ustavom. Vrhovni sud utvrdio je narušeno načelo kontradiktornosti. Obrane nisu imale mogućnosti ispitati suoptuženike koji su ih teretili jer ovi nisu htjeli odgovarati na pitanja obrane. Presuda je osim u odnosu na Sanadera, ukinuta i u odnosu na HDZ te Ratka Mačeka i Fimi mediju. Nepravomoćna presuda ukinuta je čak u odnosu na Mladena Barišića, Nevenku Jurak i Branku Pavošević, odnosno osobe koje su u potpunosti priznale počinjenje kaznenog djela i ono što im je USKOK optužnicom stavljao na teret.

Jadranka Sloković, odvjetnica Ive Sanadera sinoć je u Otvorenom HTV-a rekla da je cijeli postupak protiv Sanadera započeo isključivo zbog političkog neslaganja i borbe između Sanadera i Jadranke Kosor kao njegove nasljednice koja se u jednom trenutku osjetila ugroženom od mogućnosti njegovog vraćanja na političku scenu i inicirala ovaj postupak. Kosor je, prema dokumentu Ravnateljstva policije akcija Juda imala kontakte sa svjedocima te ih slala tadašnjem državnom odvjetniku Mladenu Bajiću – što je opasna sprega medija, DORH-a i najviše izvršne vlasti, rekla je Sloković. Odvjetnica misli da se kroz medije i rad DORH-a sustavno tijekom pet godina pokušavala gurati teza o korumpiranosti sustava i Sanadera. Kazneni postupak se sveo na naklapanja nekoliko ljudi, bez materijalnih dokaza, istaknula je Sloković.

Nakon odluke Ustavnog suda, koji je ukinuo pravomoćnu presudu u aferama Hypo i Ina-MOL, što znači ponovljeno suđenje, sada će se ponovno suditi i u aferi Fimi media. Nakon ovakvih odluka Vrhovnog i Ustavnog suda, očito je kako se pravosuđe ne može nositi s korupcijskim aferama, te da je u postupanjima pravosudnih tijela bilo bitnih povreda postupaka.

Iako se na stranicama Večernjeg lista može pročitati: „Puštanje na slobodu bivšeg premijera udarac je za hrvatsko društvo od kojeg se neće tako lako oporaviti.“, činjenica jest da se od ovoga teško može oporaviti DORH i pravosuđe. Jer oni su počinili bitne povrede postupka, pa odgovornost u cijelosti leži na njima.

Nadalje u komentaru kažu: „Nakon svih mogućih optužbi, koje su bile tako uvjerljive, i nekoliko presuda, sada i “neovisni” Vrhovni sud, kao da se ruga svima nama, tvrdi da Sanader nije kriv.“

U ovoj rečenici, neovisnost Vrhovnog suda se stavlja pod navodne znakove, što je samo po sebi nevjerojatno, a još gore tvrdnja „Vrhovni sud kao da se ruga svima nama.“ Iz ovoga proizlazi da je Vrhovni sud iako je utvrdio pogreške u postupku, trebao zanemariti te činjenice i presuditi na osnovu onoga što u Večernjem objašnjavaju rečenicom; „Optužbe su bile tako uvjerljive.“

Možda su bile takve iz perspektive novinara koji su presudu donosili prije no što je suđenje okončano. Ali optužnice se moraju dokazati na sudu u fer i pravičnom postupku, što u jednom tako važnom sudskom procesu nije bio slučaj. Nadalje Večernji piše;“ Tko nakon ovakve odluke može imati povjerenja u hrvatsko pravosuđe? Tko više vjeruje da smo svi pred zakonom jednaki? Ako naše pravosuđe nije bilo u stanju osuditi po svim kriterijima korumpiranog premijera, onda nešto nije u redu s državom.”

Ponovno se na stranicama Večernjeg zaziva viša pravda koja je morala biti provedena bez obzira na pogrješke u postupku. Slažem se da nešto nije u redu s državom u kojoj su pravosuđe i DORH do te mjere nesposobni, ali nešto nije u redu ni s državom, u kojoj se presuda traži, u dnevnom tisku, bez obzira na činjenjično stanje, a to je da je cijela optužnica srušena, čak i spram pokajnika koji su dijelo priznali i svjedočili protiv Sanadera.

Na koncu dolazi onaj najneprobavljivi dio komentara nekada uglednih novina; “Oslobađanje Ive Sanadera dobra je vijest za premijera Zorana Milanovića koji je dobio još jedan dar u predizbornoj kampanju. Nije mogao ni sanjati da će ga “neovisni” Vrhovni sud ovako počastiti na početku kampanje. Sada će SDP s pravom stvarati moralnu paniku i plašiti građane povratkom nekih prošlih vremena. Samo što će sada biti teško pobiti njihovu argumentiranu kritiku.”

Ne samo da ovo nije dar za Zorana Milanovića, nego je najgora noćna mora. Stoga se za razliku od Večernjeg lista i sam Milanović suzdržao od bilo kakvog komentara. Sada je na vidjelo izašlo kako je postupak u oba slučaja vođen suprotno europskim pravnim standardima. Kako to komentator Večernjeg odmah pretvara u “pravo” SDP-a da “stvara moralnu paniku”, valjda nije jasno niti njemu samom. A pobijanje argumentirane kritike SDP-a biti će jednako teško, kao i osnovnih teza ovog krajnje pristranog i navijačkog komentara.

Sada se zaboravila milijun puta ponovljena fraza “Neka pravna država radi svoj posao.” Kada se ne osudi nekoga za koga je bilo predodređeno da “mora biti presuđen”, onda se mediji koji su na tome ustrajali, pretvaraju u zagovornike teze: “Ne moramo se držati zakona kao pijan plota.”

Sva zaklinjanja u pravnu državu, odjednom više ne vrijede ništa. Zanima me kada bi Vrhovni sud utvrdio ovakve propuste u slučaju Merzel, bi li komentator Večernjeg lista, jednako vapio za višom pravdom, zazivao tako uvjerljive optužbe i neovisni Vrhovni sud stavljao pod znakove navoda, ili bi napisao da je to dokaz neovisnosti sudstva.

Podsjetimo, DORH je i u “slučaju štandovi” optužio Milana Bandića i grad Zagreb da je pogodovao udruzi “U ime obitelji” tiskajući edukacijske letke i omogućujući volonterima udruge prikupljanje potpisa za referendum o izbornom sustavu. DORH je po političkom principu izdvojio udrugu “U ime obitelji” između stotina drugih udruga kojima je grad Zagreb jednakom procedurom pomagao u njihovim aktivnostima. I u ovom slučaju, sud je vratio optužnicu DORH-u.

U ime obitelji upozrovala na zloupotrebu DORH-a za obračun sa neistomišljenicima

Podjećamo, U ime obitelji je pozivala pravosudna tijela da funkcioniraju kao pravosudna tijela, a ne produžena ruka politike. Da se bave poslom koji su dužni obavljati kao specijalizirani ured u okviru Državnog odvjetništva.

U jeku priprema za prikupljanje potpisa za referendum o izbornom sustavu, USKOK je samo tri dana nakon što je Grad Zagreb odborio pokroviteljstvo nad građanskom inicijativom „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ došao u Grad provjeravajući je li sve u skladu sa zakonom (dodjela 51 štanda na besplatno korištenje i tiskanje letaka). Tada je Željka Markić na tiskovnoj konferenciji izjavila: “Dok ovakvu revnost ne vidimo u borbi protiv korupcije koja Hrvatskoj nanosi štete u milijardama kuna – ostat ćemo kod zaključka da se državne institucije koristi za politički pritisak na građanske aktiviste. Isto tako, podsjećam da je u subotu, 21.2. u Večernjem listu objavljen tekst u kojem se iznose izvaci iz izjave koju sam dala USKOK-u i za koju sam trebala potpisati obavezu da o tome neću govoroti u javnosti, čega sam se i držala. Kao što je USKOK –u, vjerujem, poznato, odavanje službene tajne je kazneno djelo za koje se određuje zatvorska kazna do 3 godine. Nadam se da će istražiti tko je osoba koja dostavlja službene tajne medijima”, komentirala je DORH-ovo priopćenje Željka Markić.

Podsjetimo, Građanska inicijativa “U ime obitelji” je na konferencije za medije upozorila javnost na činjenicu da USKOK izdvajanjem Inicijative među drugim inicijativama i udrugama koje je Grad Zagreb financirao tijekom protekle godine radi pritisak na Grad i zloupotrebljeva državne institucije za pritisak na one s kojima se ne slaže aktualna vlast.