Županijski sud u Zagrebu donio je 6. 11. nepravomoćnu presudu po kojoj je nakladnika portala Index.hr i njegove novinare, Vojislava Mazzocca i Hrvoja Marjanovića, oslobodio optužbe da vulgarnim tekstovima o dolasku tijela Bogdana Mandića u Zagreb diskriminiraju osobe katoličke vjeroispovijedi.
Prvostupanjski sud prihvatio Indexovo tumačenje da nisu htjeli vrijeđati katolike
Odvjetnik udruge U ime obitelji Domagoj Šoljić rekao je u prilogu emisije Bujica da je presuda vrlo štura i svodi se na tezu da su autori spornih članaka imali namjeru izraziti satiričku kritiku prema HRT-u.
“Za takvu tezu nema osnove. Protivna je sadržaju predmetnog spisa i dokazima provedenim na glavnoj raspravi. Opravdano je ustrajati na tom postupku i zatražiti preispitivanje zakonitosti pred Vrhovnim sudom”, najavio je Šoljić.
“Sigurno je da sadržaj i teze iznesene u predmetnim člancima nisu satira i ne mogu se povezati sa satirom”, poručuje Šoljić.
“Presuda ima 11 stranica, a obrazloženje sutkinje se svelo na dva pasusa. Nema osobnog zaključka i stava sutkinje”, zaključuje Šoljić.
U tužbi koju je U ime obitelji podnijela zajedno s još 4 udruge protiv Indexa istaknuto je da novinar Hrvoje Marjanović u svom tekstu „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ na najprizemniji način uspoređivao vjerske obrede sa seksualnim fetišima, vjernike prikazivao kao psihičke bolesnike, a njihovo vjerovanje bolesnim. Vojislav Mazzocco u članku „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti – što bi rekao sveti Leopold?“ vjernike je proglašavao teroristima, a javno očitovanje vjere etiketirao i proglašavao bolesnim. U ime obitelji je u tužbi navela da su tuženici izravno diskriminirali osobe katoličke vjeroispovijedi tako da su u svojim navodima doveli u pitanje njihovo pravo da javno očituju svoju vjeru, a koje pravo je zajamčeno člankom 40. Ustava Republike Hrvatske te člankom 9. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Indexovi novinari su se na sudu branili tvrdnjama da je članak “Mrtvaci uživo…” “satirički osvrt” te da se “ne odnosi na vjernike već je primarno kritika postupka javne televizije koja je otkazala najavljeno prikazivanje emisije ‘Hrvatska uživo’ radi izravnog prijenosa radi izravnog dočeka tijela sv. Leopolda Mandića”. Prema Indexu navod “’nekrofilske orgije’ nije kritika vjernika već društvena kritika postupka HRT-a i postupaka crkve”, dok članak “‘Što slušati u redu za diranje mrtvaca’ nisu diskriminirane osobe po osnovi katoličke niti bilo koje druge vjere jer se radi o duhovitoj kompilaciji spotova” .
Sutkinja Lidija Jelavić je prihvatila tumačenje tuženika te presudila da “vjernici nisu bili ‘meta’ predmetnih članaka već je njihov smisao i cilj bio izreći satiričku kritiku TV prijenosa predmetnog događaja.” “Sud je stava”, navodi se u presudi, “da su tuženici dokazali: da predmetnim člancima nisu ni u jednom obliku, dakle izravno niti neizravno diskriminirali vjernike katoličke vjeroispovijedi (članak 2. stavak 1. i 2. ZSD), niti da su ti članci imali za cilj povredu dostojanstva osoba katoličke vjeroispovijedi kojima bi uzrokovali strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje odnosno da istima nisu učinili uznemiravanje koje bi bilo izjednačeno sa diskriminacijom.”
