Od kada je nastupila pandemija uslijed virusa COVID-19, a svakako posljednjih nekoliko mjeseci od kada je otvorena javna debata oko opravdanosti i svrsishodnosti uvođenja COVID potvrda, ispod radara javnosti, ali i stručno-znanstvene komunikacije, sakrila se zabrinjavajuća i vrlo opasna pojava koja je kroz povijesni kontekst mnogo puta imala paradigmatsku konotaciju u vidu nasilne realizacije želje naroda za poštivanjem njegove volje, društvenog ugovora (Ustava) shvaćenog kao štita od zlouporabe demokracije te jednakosti, ravnopravnosti i slobode kao temeljnih prava i obveza koja moraju biti – jednaka za sve.
Da li smo naučili iz povijesti i da li je povijest majka mudrosti?
Ovo nije priča o postojanju ili nepostojanju virusa COVID-19, o opravdanosti mjera radi zaštite od bolesti ili o etičkom, zdravstvenom i društvenom kontekstu cijepiva.
Ovo je priča o jednoj drugoj globalnoj društvenoj pošasti – o pravu koje je prestalo.
Situacija s Hrvatskom poštom
Kada sam na prvi dan uvođenja COVID potvrda ušao u poslovnicu Hrvatske pošte u Branimirovoj ulici u Zagrebu očekivao sam gužvu i nesnalaženje, jer svaka promjena generira potrebu za prilagodbom, no ono što sam vidio svojim očima, čuo svojim ušima i zamijetio ostalim osjetilima bio je – kaos.
Smisao COVID potvrde, barem načelno zdravorazumski, bio bi onemogućavanje transmisije virusa i ugroze kako svakog pojedinca (kroz obvezu cijepljenja) tako i njegove okoline s kojom dolazi u svakodnevni doticaj (kroz ograničavanje kontakata).
Ulazak u poslovnicu Hrvatske pošte u Branimirovoj ulici u Zagrebu, događaji koji su tome slijedili te medijski prateći nastupi svih poluga državne vlasti – zakonodavne, izvršne, sudbene i Ustavnog suda RH dali su mi pravo za zaključak da prava više nema te za razmatranje da li je isto ikada uopće postojalo.
Naime, Hrvatska pošta ne pregledava da li građani – pojedinci koji ulaze u prostorije Hrvatske pošte ispunjavaju uvjete za ulazak u ista javna društva, a to kako je trenutno važeća uputa/mjera Stožera naložila.
Svatko je slobodan ući u prostor Hrvatske pošte te se COVID potvrde traže, od strane zaposlenika Hrvatske pošte, tek kada klijent Hrvatske pošte – pojedinac dođe na svoj red za šalter.
Ne ulazeći u notornu besmislenost ovakovog postupanja uslijed kojeg virus nesmetano može cirkulirati poput onoga u poznatoj hollywoodskoj uspješnici Resident evil ili onoj nešto manje poznatoj Vlak za Busan, postupanje odgovornih osoba za reguliranje i nadzor izvršavanja prava/propisa koji uređuje COVID-19, COVID potvrde, maske, cijepljenje isl. prava je tema o kojoj bi se svi trebali pozabaviti, a koji kao stvarni razlog za posljedicu ima prosvjede diljem naše domovine.
Ono što se zaboravlja je da je Homo sapiens čovjek koji misli.
FfWD mojeg iskustva iz Hrvatske pošte:
1. Od 10 zatečenih djelatnika u poslovnicu 4 ih nije nosilo masku i/ili nije nosilo masku na ispravan način dakle izravno su kršili pravo. Isto pravo kršio je i djelatnik zaštitarske službe koji nije pregledavao pojedince prilikom njihovog ulaska u poslovnicu Hrvatske pošte i to u vidu posjedovanja COVID potvrde.
2. Djelatnici Hrvatske pošte nisu mi htjeli uručiti poštansku pošiljku iako sam, kao odvjetnik, ovlašten istu tražiti obzirom da sukladno Odluci Stožera odvjetnici potpadaju pod iznimke kod preuzimanja poštanskih pošiljki dakle izravno je kršeno moje zajamčeno pravo.
3. Policijski službenik koji je došao po mojem pozivu nije htio zaprimiti moju prekršajnu (uslijed narušavanja javnog reda i mira) i kaznenu prijavu (uslijed kršenja javne sigurnosti i javnog zdravlja uslijed nepoštivanja mjera Stožera) te mi je potvrdio, a po komunikaciji sa odgovornom osobom u Policijskoj postaji, da nemam pravo bez COVID potvrde preuzeti poštansku pošiljku – iako to pravo imam sukladno Odluci Stožera.
4. Po dolasku u Policijsku postaju, a u kojoj sam proveo strpljivo čekajući 30 minuta (bez konačnog uspjeha), a kojom prilikom je pokraj mene, u mojem vidokrugu i u meni vidljivim prostorijama, uočeno 20-ak policijskih službenika od kojih NITI JEDAN nije nosio masku, dakle isti oni koji po naredbi batinaju ljude koji masku ne nose u javnim prostorijama ili u javnom prijevozu, te maske ne nose dakle ne postupaju po pravu.
Sve navedeno lako je dokazivo pregledom snimki nadzornih kamera, ali uopće se postavlja pitanje potrebe dokazivanja ovako nečega kada smo svi istoga svakim danom svjedoci.
Situacija – Frankenstein
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović svojim izjavama i javno iznesenim stavovima poručuje hrvatskim građanima – za mene pravo ne vrijedi jer na mojim vratima stoji oružje/vojska. Na Pantovčaku se maska nositi ne mora, cijepiti se ne mora, COVID potvrda se imati ne mora, pravo se ne mora.
Hrvatski premijer Andrej Plenković i njegova Vlada svojim postupcima poručuju hrvatskim građanima – pravo je tu za vas, ali ne i za nas. Oni koji maske ne nose, naređuju onima koji maske ne nose da hapse one koji maske ne nose.
Ovakova situacija se u uređenim pravnim državama i u ustavno-pravnoj znanosti zove ustavna kriza ili kolokvijalno – Frankenstein.
Da li kada prestane svo pravo jedino pravo koje Homo sapiensu preostaje je postati Homo erectus?…”
* Dipl. iur. Karlo Novosel, ugledni je zagrebački odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Karlo Novosel. U svakodnevnom radu veliku pozornost pridaje mirenju kao načinu rješavanja sporova te sudjeluje u postupcima mirenja pred različitim državnim i nedržavnim institucijama. Od 2019. član je Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća Zagrebačke nadbiskupije, a od 2020. član Upravnog odbora U ime obitelji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa