Odvjetnik Gizele Đureković, Siniša Pavlović reagirao je na tekst objavljen na našem portalu pod naslovom “Državni arhiv: povjerljivi osobni dosjei SKH nedostupni prije isteka najmanje 15 godina od smrti osobe na koju se odnose“, kazavši kako u tekstu ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva Vlatka Lemić iznosi svoje stavove i svoje viđenje zakonske regulative odnoseće na dostupnost arhivskog gradiva iz Fonda: CHK SKH Hrvatskog državnog arhiva.
Odvjetnik Pavlović u svom reagiranju navodi kako su iznesene informacije dijelom netočne, a u većem dijelu nepotpune te stoga zavaravajuće za javnost.
Reakciju odvjetnika Siniše Pavlovića prenosimo u cijelosti:
“Prije svega uvodno, potrebno je reći da spominjanje arhivskog gradiva koje nalazi u Hrvatskom državnom arhivu (HDA) u kontekstu bilo kojeg sudskog postupka, pa i postupka suđenja Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću za pomaganje u teškom ubojstvu Stjepana Đurekovića pred Višim zemaljskim sudom u Münchenu, podliježe ponešto drugačijim zakonskim i drugim pravilima no što je to slučaj u “redovnom” pristupu tom ili bilo kojem drugom arhivskom gradivu u HDA.
Također, istina je da područje arhiva i pristupa arhivskom gradivu, sasvim nepotrebno i, čini se, ne sasvim slučajno, regulira više zakona koja naizgled nemaju nikakve veze s arhivskim gradivom kao što su Zakon o tajnosti podataka, Zakon o pravu na pristup informacijama, Zakon o općem upravnom postupku, pa čak i Kazneni zakon, da navedem samo neke. Regulativa je dodatno zakomplicirana cijelim nizom podzakonskih akata, ali i proizvoljnim aktima samog HDA i Vlade RH donesenim bez ikakve zakonske osnove i prekoračenjem nadležnosti.
Tako je, primjerice, prethodni ravnatelj HDA donio nekakav Pravilnik o načinu davanja na uvid dosjea nastalih radom Službe državne sigurnosti koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu, osobama na koje se dosje odnosi, i to bez ikakve zakonske nadležnosti i posve nezakonito. Taj i takav Pravilnik i danas je u primjeni u HDA i s njegovim odredbama suočit će se svatko tko želi ostvariti uvid u svoj dosje koji je o njemu sastavila i vodila Služba državne sigurnosti bivše Jugoslavije (ili, kolokvijalno rečeno: UDBA). U vezi s tim, posebno ukazujem na odredbu članka 21. stavak 2. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima koji jasno i nedvojbeno propisuje da se”arhivsko gradivo koje se odnosi na osobne podatke (matice, liječnička dokumentacija, osobni dosjei, sudski, porezni, financijski i sl.) može koristiti i prije predviđenoga roka, ako je od nastanka namijenjeno javnosti ili ako na to pristane osoba na koju se ono odnosi, odnosno njezin bračni drug, djeca ili roditelji poslije njezine smrti”.
Također, Vlade Republike Hrvatske donijela je, zanimljivo, već dva dana nakon podnošenja našeg zahtjeva za uvid u javno arhivsko gradivo, također izvan svoje nadležnosti i izravnim kršenjem odredbi prisilnih zakonskih propisa Republike Hrvatske, Odluku o osnivanju Povjerenstva za sređivanje arhivskog gradiva od posebnog nacionalnog interesa i postupanje po zahtjevima za uvid i njegovo korištenje kojem je jedina svrha otežavanje i sprječavanje pristupa dokumentima iz bivše Jugoslavije, pa čak i onim, kako se navodi “nastalim djelovanjem tijela izvršne i zakonodavne vlasti Socijalističke Republike Hrvatske, a koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu…” koji sadrže podatke vezane uz obranu, međunarodne odnose i poslove nacionalne sigurnosti, uključujući one za održavanje reda i mira, te za gospodarske interese države, za koje nije utvrđen stupanj tajnosti, ali čijim bi objavljivanjem nastupile štetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Republike Hrvatske” (točka I. Odluke).
Što se tiče arhivskog gradiva iz fonda CK SKH, odredba članka 68. Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima propisuje da je arhivsko gradivo bivših društveno-političkih organizacija državno vlasništvo i smatra se javnim arhivskim gradivom prema odredbama tog Zakona. Ovdje stoga postavljam pitanje: O kakvim ugovorima i kakvim navodno potrebnim dopuštenjima jedne političke stranke može biti riječ kada je u pitanju javno arhivsko gradivo u državnom vlasništvu? Podsjećam: političke stranke, pa i SDP, pravne su osobe privatnog, a ne javnog prava, koje kao takve nemaju i ne mogu imati nikakve nadležnosti nad javnim arhivskim gradivom.
U ovom konkretnom slučaju valja podsjetiti i da je Zakonom o tajnosti podataka na koji se redovito referiraju djelatnici HDA, točnije njegovim člankom 3. propisano da se “Klasificiranim podatkom ne može (se) proglasiti podatak radi prikrivanja kaznenog djela, prekoračenja ili zlouporabe ovlasti te drugih oblika nezakonitog postupanja u državnim tijelima.” Suštinski istu odredbu ima i članak 87. stavak 12. Kaznenog zakona koji propisuje: “Ne smatra se tajnim podatkom podatak čiji je sadržaj suprotan ustavnom poretku Republike Hrvatske ili podatak koji je označen tajnim radi prikrivanja kaznenog djela, prekoračenja ili zlouporabe ovlasti te drugih oblika nezakonitog postupanja u državnim tijelima.”
Dodatno, odredba članka 303. Kaznenog zakona RH, pod naslovom Pomoć počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela, propisuje (između ostalog) da onaj “Tko krije ili zbrinjava počinitelja kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna ili mu prikrivanjem sredstava kojima je kazneno djelo počinjeno, tragova kaznenog djela ili predmeta nastalih ili pribavljenih kaznenim djelom ili na drugi način pomaže da ne bude otkriven ili uhićen, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.”
Konačno, nekoliko riječi i o detalju kojeg u navedenom tekstu nema. Jer vrag je, kao i obično, u detalju: Gospođa Vlatka Lemić, ravnateljica HDA, pažljivo je propustila spomenuti da je od našeg zahtjeva za uvid u arhivsko gradivo do slanja na tzv. deklasifikaciju (kako se vidi iz gore izloženog, posve nepotrebnu) prošlo gotovo 4 mjeseca. Dakle, 4 mjeseca zahtjev je ležao u HDA, u nečijoj ladici, i čekao da postupak počne, iako je do tada zahtjevu odavno trebalo biti udovoljeno. Također, nakon što je HDA primio od SOA-e dio deklasificirane dokumentacije, ta je deklasificirana dokumentacija ponovno ležala u nečijoj ladici gotovo 2 mjeseca i dostavljena nam je tek na našu intervenciju. Sve to suprotno zakonom propisanim rokovima za postupanje HDA”, stoji u reagiranju odvjetnika Siniše Pavlovića.
Tekst se nastavlja ispod oglasa