“Svojim izjavama sudjelujete u poticanju bijesne gomile na linč ljudi koji pošteno rade svoj posao. Pitam se hoćete li i Vi moći spavati mirno kada netko opet dođe u CZSS i pobije nedužne ljude na radnom mjestu? Smatrate li Vi kao žena, kao majka, kao netko tko je obrazovan i ipak nadilazi neki statistički prosjek u RH, da u kolektivu u kojem u najvećem broju rade žene i majke, da je uistinu realno i moguće da smo mi takve sotone? Da smo hladne i ravnodušne prema patnji djece kad imamo i vlastitu djecu? Da ujutro ne ustajemo i uvečer ne legnemo s promišljanjima sto se moglo učiniti da se ovakve tragedije izbjegnu. (…) Očito su o nekim zanimanjima svi kompetentni dati svoj sud,”, stoji u pismu koje je stiglo na redakciju portala Narod.hr nakon objave o prostačkim komentarima scenaristice, producentice, glumice te osnivačice inicijative SpasiMe Jelene Veljače na račun socijalnih radnika.
Zaposlenica zagrebačkog Centra za socijalnu skrb (podaci poznati redakciji), obratila nam se komentirajući tragediju, ali i objavu javne osobe koja koristi svoj profil kako bi vrijeđala radnike u sustavu socijalne skrbi, a potom se sastala s ministrom koji je nadležan za isti resor te dala zajedničku izjavu.
Njeno pismo uz dopuštenje i zamolbu za anonimnost prenosimo u cijelosti.
“Potrudit ću se ostati pristojna i smirena, iako je velik broj mojih kolegica i kolega danas otišao na posao sve samo ne smireno. Riječi koje ste neki dan upotrijebili za socijalne radnike (da podsjetimo “krv im j*** uhljebarsku”, “ubojice”..i sl.) nisu “pogrešne” kako ste kasnije naveli. Vi ste previše inteligentna žena da bi Vam se takvo što omaklo. To je ono što vi uistinu mislite o nama. Ali ne bi to bio toliki problem na prvu. Čitava država se diže na noge kada se u medijima pojavi priča o nesretnoj porodici kojoj se dijete oduzima zbog “lose postavljenih pločica u kupaonici”. Cijela nacija se diže na noge i pita “zašto se jadnim, siromašnim roditeljima ne pomogne umjesto da im otimamo djecu?” Također su najčešći komentari kako je to sigurno dogovor socijalnih radnika i udomitelja (na obostranu materijalnu korist), da tako socijalni radnici zarađuju na siromašnim obiteljima s djecom (svaki udomitelj zna o kakvim je smiješnim iznosima naknada riječ), kako otimamo djecu i prodajemo i sl. Na takvo mišljenje građana smo navikli. Šutimo i ne branimo se. Prvo, zato sto moramo čuvati profesionalnu tajnu, a drugo jer su to “obični” ljudi često bez ikakvih (valjanih) informacija o postupcima koji provodi CZSS. Ne krivim ih, nose ih emocije ili možda neko vlastito loše iskustvo s CZSS (koliko znate sretnih i uspješnih rastava braka?). Ali Vi ste javna osoba čije mišljenje i stavovi utječu na brojne ljude. Kratko sam s Vama komunicirala u grupama o prehrani za djecu i kada su Vaši savjeti konstruktivni i pozitivni to ima utjecaj na mnoge majke da recimo razmisle o boljim izborima za svoje dijete. Isto tako kada svojim izjavama sudjelujete u poticanju bijesne gomile na linč ljudi koji pošteno rade svoj posao, i to ima utjecaj! čak i veći utjecaj. Pitam se hoćete li i Vi moći spavati mirno kada netko opet dođe u CZSS i pobije nedužne ljude na radnom mjestu? Smatrate li Vi kao žena, kao majka, kao netko tko je obrazovan i ipak nadilazi neki statistički prosjek u RH, da u kolektivu u kojem u najvećem broju rade žene i majke, da je uistinu realno i moguće da smo mi takve sotone? Da smo hladne i ravnodušne prema patnji djece kad imamo i vlastitu djecu? Da ujutro ne ustajemo i uvečer ne legnemo s promišljanjima sto se moglo učiniti da se ovakve tragedije izbjegnu? Da smo mi žene i majke koje baš briga za djecu, koje žele zlo drugoj djeci, koje su nemarne tako da bi dopustile da neko dijete umire u mukama? Čak i da nismo dodatno educirane i obrazovanje za rad, stvarno vjerujete da smo kao ljudi, a onda i profesionalci hladni na dječje modrice?? Moram Vas razočarati. Mnogo puta sam otišla na godišnji odmor razmišljajući o nekoj obitelji (bez obzira na sve poduzete mjere) hoće li sve biti ok, da neće netko “puknuti” i napraviti nešto loše, nešto sto ja ne mogu ni predvidjeti ni spriječiti. A kad te pusti taj strah, onda se sjetiš da si možda zaboravila napisati neku bilješku zbog koje bi mogao odgovarati nadređenima. Vjerujem da ne znate koliko mojih kolega s grčem u želucu ide na posao kada osjećaš da nešto nije uredu, ali za to nemaš nikakvih dokaza, a u svakom svom postupanju se moraš opravdati na “sto adresa”. Zamislite samo da sam kao voditelj nadzora naložila nekim roditeljima da skinu dijete. Zamislite sad da na tom djetetu nije bilo modrica. Zamislite tu lavinu optužbi (došli bi sasvim sigurno i do pedofilije) i očitovanja svim mogućim institucijama zašto je socijalna radnica bez ovlaštenje skinula dijete??
Kažete da nam plaća ide… znate kolika je naknada voditelju mjere nadzora? 400 kuna. 400 kuna MJESEČNO! Recite, koliko platite sat rada kod automehaničara? Koliko plaćate svoju spremačicu? Ne želim podcijeniti ničije zanimanje, samo pitati koja je posljedica njihove pogrešne procjene, a koja naše? Ali ni mala plaća nije izgovor, slažem se. I ne treba biti izgovor! I pritom uopće ne želim sugerirati da je u ovom konkretnom slučaju došlo do propusta. Ja to ne mogu znati, kao ni Vi. Predsjednik naše Komore neki dan je u intervjuu medijima rekao da na nivou države imamo 20 000 intervencija u obitelji vezano za nasilje. Recite na 20000 poroda, koliko se dogodi poroda s liječničkom pogreškom s dugotrajnim posljedicama po dijete ili sa smrtnim ishodom? Na 20 000 zatvorenika, koliko psihijatara da potvrdu o slobodnom vikendu, a pacijent na tom vikendu počini kazneno djelo? Na 20000 slučajeva koliko sudaca oslobodi recidivista? Očito se neke struke ipak lakše razapnu u medijima od drugih. Očito su o nekim zanimanjima svi kompetentni dati svoj sud, dok su druga obavijena mistikom višegodišnjeg studiranja i specijalizacija.
Mogla bi još puno toga napisati, ali neću. Svoju struku sam sama odabrala i volim svoj posao, ali znate, teško je napraviti dobru seriju s lošim glumcima, oskudnom scenografijom i trećerazrednim scenarije. Vi to znate i bolje od mene…”, stoji u pismu diplomirane socijalne radnice redakciji portala Narod.hr.
Podsjetimo, na društvenim mrežama dijele se snimke zaslona i dio prostačke komunikacije između Veljače, predstavnice inicijative #SpasiMe s kazališnom glumicom Natašom Janjić Medančić. U njima Veljača, prostački vrijeđa radnike u sustavu socijalne skrbi, dok istu resorni ministar Josip Aladrović prima na službeni sastanak.
Predstavnica inicijative #SpasiMe Veljača, nakon sastanka je rekla kako joj se čini da se stvorila atmosfera linča prema socijalnim radnicima, što joj, kako kaže, nije bila namjera.
“Ako sam nekom svojom ostrašćenom izjavom, koja je bila potaknuta tragičnim ishodom monstruoznog događaja iz Nove Gradiške, izazvala i mikrodio te atmosfere, želim se ispričati, jer to nije dio ni uvjerenja ove inicijative niti mojih osobnih.”, poručila je Veljača nakon sastanka s ministrom.