Druga tema emisije Peti dan na HRT-u u petak, 10. studenoga 2017., bila je i sto godina od epohalnog događaja, Oktobarske revolucije, koja je odredila smjer 20. stoljeća. Komentatori su emisije Petar Mitrikeski, Marija Selak, Boris Jokić, Aleksandar Musić i Nino Raspudić.
U početku druge teme o Oktobarskoj revoluciji Aleksandar Musić istaknuo je da je to najutjecajniji događaj 20. stoljeća, a da tekstovi koje je pročitao u posljednja dva tjedna variraju od zapadnih antikomunističkih koji broje ljude koje je komunizam ubio u 20. stoljeću pa do nekih patetičnih interpretacija ‘da je revolucija umrla ali su ideali preživjeli’.
Njegova je teza da je boljševike proizvela Rusija sa svime što taj pojam nosi sa sobom.
“Euroazijska kultura, vrlo brutalna, država koja je bila u terminalnom stadiju, nakaradna država i bolesno društvo, car koji je slao nadproporcionalno Rusa u klaonicu Prvog svjetskog rata, za razliku od zapadne Europe gdje su se mogli anarhisti, socijalisti, komunisti mogli vrlo slobodno kretati i okupljati s iznimkom Pariške komune. S druge strane u Rusiji ih je tajna služba progonila, mučila i ubijala bez suđenja. Sami boljševici u smislu profila bili su ljudi sa solidnih dvadesetak godina, pljačkali banke i bili navikli na nasilje. Oni su bili apsolutni fanatici i to je njima bila religija. Ne kaže se bez razloga da je komunizam neka vrsta religije”, podsjeća Musić.
“Pouke za danas, etape društveno ekonomskog razvoja se ne mogu preskakati, odnosno mogu uz nehumanu količinu ljudskih života, to su bila vrlo mračna vremena i da Bog da da se ne ponovila”, ističe Musić.
Nino Raspudić ne slaže se da se etape mogu, ne mogu preskakati, također ocjenjuje da je Rusija zemlja golemih prirodnih bogatstava, zemlja koja je imala jaku znanost i da je ostalo stanje na onome iz veljače 1917. nije siguran da Rusija ne bi prošla industrijalizaciju na jedan kvalitetniji i stabilniji način.
“To mi je danas kod današnjih nostalgičara za Jugoslavijom i komunizmom smiješno, kao da ne bi hladnjaci došli i Rock’n’Roll da nije bilo Tita, Kardelja, Zakona o udruženom radu i slično”, kaže Raspudić.
“Teorija je bila mračna, nakaradna i pogrješna već u startu. Mislim da je marksizam vrlo plitak, ima jednu osnovnu pogrješnu viziju čovjeka i zla i problema u svijetu. Jer su uvjereni da je čovjek po prirodi dobar a da je zlo izvan čovjeka u sistemu, u tradiciji, u društvenim okvirima, u kapitalizmu, crkvi… i sad dovoljno je da se čovjek oslobodi tih okvira i onda će kao njegovo dobro i vrlina šiknuti u tom društvu”, navodi Raspudić i dodaje “Praktična primjena u različitim kontekstima, različitim društvima i kontinentima, uvijek je pokazalo da je to završavalo u materijalnoj bijedi, nasilju i neslobodi.”
“Praksa i plodovi te prakse bili su stravični, radilo se u biti o državnom udaru šačice nasilnika bandita, fanatika, koji su preuzeli vlast bez ikakvog legitimiteta, osim što su provodili brutalno nasilje nad svim koji su pripadali drugim političkim skupinama, trijebili su se i unutar sebe. Za velike čistke od 1938. do 1939. strijeljano je 682.244 čovjeka. Sličnu stvar su radili jedni drugima na Golom otoku u Jugoslaviji. To je zlo koje proždire samoga sebe i koje je koncem osamdesetih dovelo do jedne potpune truleži koja se predala i pala bez borbe. I sad je pitanje čemu toliki životi, tolika desetljeća, to nasilje, da bi na kraju sve te zemlje došle u predvorje kapitalističkog svijeta i morale nanovo graditi sve institucije koje su sretne zemlje gradile mirno kroz desetljeća ili stoljeća. Najžalosniji događaj 20. stoljeća, a vrlo vjerojatno i najutjecajniji”, ocijenio je Raspudić.
Petar Mitrikeski kaže da Oktobarska revolucija, koja se zapravo dogodila u studenome, nije donijela Rusiji ništa osim patnje i bijedu, “i ta bijeda prenijela se i na naše prostore, te mi stoga upravo trpimo.”
Boris Jokić smatra da uz negativne segmente, cijeli taj kontekst ima neke pozitivne elemente. Emancipatorni, kroz područja obrazovanja, kaže da do tog trenutka nije bilo moguće razmišljati da obrazovanje bude dostupno svima, zdravstvo, položaj žena, te tvrdi da je to sve imalo reperkusije na kasnije događaje ne samo u Rusiji nego i u brojnim kapitalističkim državama.
“Kad govorimo o grozomornim posljedicama toga, možemo reći da je ovaj događaj dao i jedno ljudsko lice kapitalizmu“. Nije uvjeren da bi kapitalizam sam od sebe promijenio neke elemente. “Imala je jasan odraz na omekšavanje određenih pozicija, na prava radnika u kapitalizmu, prava glasa, obrazovanja, javno dostupnog zdravstva… to se radi čestitosti treba reći”, kaže Jokić.
Marija Selak odbacuje Jokićeve tvrdnje.
“Ne bih rekla da su to pozitivni elementi, jer je to klasični šminkeraj kojim se nastoji prikriti totalitarna narav jednog poretka”, kaže Selak, navodeći primjer Jugoslavije. “Hvalilo se time da se žene uopće mogu raditi, da je porast feminizma, a kada se pogledala situacija u praksi bilo je gomilu žena koje su bile iskorištavane u tvornicama na niže rangiranim mjestima dok su rukovodeće pozicije zauzimali muškarci s partijskim knjižicama”.
“To je jedan šminkeraj kojim se prikriva totalitarna narav, a ako hoćemo o pozitivnom, mislim da je ono na idejnoj razini. Ako gledamo povijest čovječanstva vidimo da je vidimo da je postojao logos koji je prožimao cijeli kozmos. U srednjem vijeku sve je bilo podređeno ideji apsolutnog bića, ideji boga koji je upravljao providnost koja je upravljala ljudskim sudbinama. Onda dolazi doba prosvjetiteljstva i ta providnost se zamjenjuje idejom napretka. U tom trenutku mijenja se svijest čovjeka, čovjek se oslobađa providnosti i postaje sam koji kreira svoj svijet. Nakon toga nastupa Francuska revolucija, koja ima također ogroman učinak, i posljedice na teoriju i praksu”, pojasnila je Selak.
Petar Mitrikeski dodaje “Ono što nas je Oktobarska revolucija naučila je da demokracija nema alternativu.”
“Meni je zabavno kad se s ljevice pokušava istaknuti kao bilo je i dobrih stvari”, kaže Nino Raspudić.
“Ušli smo u stan, pobili smo svih sto ljudi, a onda smo malo pomeli stan i stavili smo dva cvijeta na prozor. Što se tiče jednakosti prava žena, to je bilo zabavno u Jugoslaviji. Kao žene su dobile isto pravo glasa kao muškarci a to je bilo u stvarnosti da nemaš prava glasa, jer bio je jednopartijski sistem. Silom su došli, silom se održavao, nije bilo slobodnih izbora. Što se tiče feminizma i ženskih prava – feminizam je uvijek bio buržujska stvar. Ako pogledamo feminističku scenu koja se formira u Jugoslaviji to su pripadnice crvene buržoazije. Kćeri generala, istaknutih partizanskih boraca, kasnije visokih oficira JNA i kćeri komunističkih funkcionera. One su stvorile zametke feminističke scene. To opet dolazi iz buržujske perspektive, ovaj put crvene, a nije došlo od tih žena odozdo, koje su bile strpane sa sela u tekstilne tvornice i slično, gdje su vrlo teško prodirale prema gore, dizale se na ljestvici, zauzimale neke rukovodeće funkcije, što su uglavnom držali muškarci”, ističe Raspudić.
Na to je reagirao Boris Jokić povezujući Oktobarsku revoluciju i hrvatsku državotvornost.
“Dobro, možemo govoriti o feminizmu kao buržujskoj temi, isto tako bi se moralo reći da su određeni i začetci opet hrvatske državotvornosti na neki način imaju osnova u određenim određenjima tada, isto tako bismo trebali reći da se ljudi mogu i promijeniti u svojim stavovima i da su neki ljudi koji su stvorili hrvatsku državu ovakvu kakvu danas živimo isto tako bili u jednom trenutku i komunisti i marksisti i lenjinisti”.
“Ja se s tim ne slažem!”, naglasio je Petar Mitrikeski.
“Pročitao sam na nekim portalima gdje je bilo jasno izraženo da je citiram: ‘Oktobarska revolucija i njen čelnik Lenjin u nečemu su zaslužni za Hrvatsku i tim se dijelom Lenjinova učenja impresionirao i prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Riječ je o Lenjinovoj doktrini na pravo naroda na samoopredjeljenje‘”.
“Dakle, Hrvatska postoji zato što su hrvatski vladari srednjeg vijeka imali državu. Zato postoji Hrvatska, zato što je hrvatski entitet kao etnički kontinuitet prošao kroz stoljeća, ne zbog Lenjinove doktrine“, poručio je Mitrikeski.
“Znam da Boris simpatizira jugoslavensko nasljeđe i to je meni ok”, kazala je Marija Selak, na što se Jokić pobunio da je nekorektno.
“Ako bi netko bio progonjen u komunizmu i u toj Jugoslaviji to bih vjerojatno za ovim stolom, bio ja”, tvrdi Jokić. “Ništa jugoslavensko kao takvo ne simpatiziram kao jugoslavensko nasljeđe, govorim o pozitivnim kretanjima u društvu, o potrebi da se povijest tretira kao znanost”.
Selak je Jokiću na to odgovorila da ona samo primjećuje da je on u nekoliko navrata afirmirao taj Ustav iz 1974., “možda ti znaš najbolje zašto se toliko ljutiš. Mi možemo govoriti o pozitivnim tekovinama samoupravnog socijalizma. Htjela bih se nadovezati na to tko se čime u revoluciji inspirirao. Najvažnija politika od svih politika je kadrovska politika, što gore to bolje, ne postoji državnik u svijetu danas koji nije to proučio i na neki način primjenjuje. Deplasirano mi je o tome govoriti na razini bilo kojeg pojedinačnog državnika, jer su svi na tim primjerima učili.”
Temu o Oktobarskoj revoluciji zaključio je Raspudić.
“To su Lenjinove dobre maksime, ali kod Machiavellija imamo većinu toga. Recimo ako stabilno želiš držati zemlju nakon što ju zauzmeš, moraš pobiti staru, vladajuću dinastiju. To su oni naučili, pobili su Romanove, uključujući i djecu”, naglasio je Nino Raspudić.
Emisiju možete pogledati na HRTi
Tekst se nastavlja ispod oglasa