Izgradnja Centra novog života u Petrinji unatoč obećanjima političara još uvijek traje. Kad se dogodio potres 29.12.2020. godine, mnogi su petrinjski poduzetnici ostali bez svojih prostora, većinom oni u centru grada. Već tada se se počelo govoriti o Centru, ali on ni danas nije u funkciji. Prije nekoliko dana Vlada je uplatila s 30 milijuna kuna na račun Grada za Centar novog života Petrinja.
Neki poduzetnici našli su zamjenske prostore, rijetki su se snašli sami nabavkom kontejnera. Ovo je trebala biti priča o poslu iz kontejnera, ali kako se oni koji su se sami snašli na taj način solidariziraju s onima koji još nemaju prostor za rad, usmjerili su nas na važnost njihovih problema.
O Centru novog života na Sajmištu u Petrinji razgovarali smo s Tanjom Mosler, voditeljicom regionalnog ureda Udruge Glas poduzetnika Petrinja i suvlasnicom agencije za marketing i dizajn.
“Nekoliko dana nakon potresa predstavnici udruge Glas poduzetnika su došli u Petrinju i prvi uvidjeli problem opstanka poduzetnika čiji su prostori u centru grada srušeni te nemaju mogućnost rada i roba im je uništena. U suradnji s Hrvatskim centrom za potresno inženjerstvo i Gradom Petrinja, UGP je predložio i kasnije, potpuno volonterski, napravio projekt po uzoru na Box centar u Londonu, koji je izgrađen kontejnerima koji su složeni jedni na druge. Dio sredstava za izgradnju ovog Centra je osiguran iz donacija Udruge Glas poduzetnika. Ideja je bila napraviti jedan shopping centar koji bi uključivao i urede, ali koji bi i u donjem dijelu imao trgovine te postao pokretač razvoja na ovom prostoru. Projekt se pokrenuo, ali je nailazio na puno problema, a jedan od bitnijih je što nije bilo dovoljno sredstava”, kaže za Narod.hr.
“Bivši gradonačelnik je pristao na realizaciju ove ideje, a nova gradonačelnica po dolasku na vlast našla je jako puno dugova, neplaćene račune tvrtkama koje su gradile sam taj Centar. Apel prema Vladi RH je upućivala Udruga kao i gradonačelnica Magdalena Komes. Ministar Tomislav Ćorić je tek u srpnju došao u Petrinju, uvidio situaciju i probleme oko izgradnje Centra novog života te obećao novac. Novci su sad i sjeli na račun Grada, vidi se neki pomak”, kaže.
Problem čekanja
“Mi smo očajni jer je punih 8 mjeseci kako ljudi ne rade. Neki su čekali ovaj prostor, bilo je obećanje za svibanj, lipanj, srpanj. Sad govore o rujnu, ali prije će biti listopad. Ima tu još puno radova – stubište, lift…”, dodaje.
“Ovime će grad dobiti jedan shopping centar kakav Petrinja nije ni imala”, opisuje nam i nabraja da će u sklopu kompleksa svoje prostore imati DM, Lonia, pekarnice, pizzeria Lucija, Dolenac promet, trgovina ‘Goga’, Danitex, kozmetičarke, frizerke… “Dolje su uslužne djelatnosti, a gore odvjetnici, geodeti, mirnije djelatnosti”, ističe i pojašnjava kako će funkcionirati plaćanje prostora.
“Predugovori su potpisani. Komercijalne djelatnosti – poput trgovina – plaćat će najam. Poduzetnici koji su ostali bez svojih prostora dvije godine neće plaćati najam, samo režije. Nakon toga sve će postati komercijalno jer inače nije održivo”, zaključuje Mosler.
Danitex kao primjer
Danijela Žugaj, vlasnica Danitexa, obrta koji se bavi tekstilom, djelomično se sama snašla u razdoblju čekanja otvaranja Centra.
“U centru grada sam imala prodajni prostor, maloprodajni dućan s tekstilom, kojim se bavim 22 godine. Po mjeri smo šivali zavjese i prerađivali kućanski tekstil, dok sam imala i pogon u kojem smo zadnjih godinu i pol dana šivali najviše maske. Radimo i druge stvari, ali zbog korone je to prevladalo. Bila sam u najmu prostora od 300 kvadrata prostora za pogon, ali i on je dobio crvenu naljepnicu i mi smo morali izaći iz njega”, počinje priču.
“Snašla sam se na način da sam u jednoj garaži kod kuće pokrenula svoju proizvodnju, da ne čekamo. Jer čekala bi sada već osam mjeseci. Trgovina ne funkcionira jer čekam prostor u Centru života, ali bar nešto proizvodnje radi. Poludjela bi da sam čekala osam mjeseci bez rada”, kaže za Narod.hr.
“Mučimo se, nije to ono što bi trebalo biti, ali držimo se. Imali smo problema i s radnicama koje su ostale bez svojih kuća. Mjere su nam pomogle oko plaća i ostalog, ali u međuvremenu su se neke žene odlučile ostati tamo gdje su se privremeno smjestile i imali smo odjava i svega”, dodala je.
Centar novog života će joj pomoći, ali još je muče neke stvari.
“U Centru novog života stavili su me na kat. To mi je problem jer imam teških stvari, strojeve, bale tkanine su teške. Bojim se toga”, opisuje nam poteškoće s kojima se susreće.
“Godinama ste nešto imali i sad više to nemate, teško je. Nismo navikli na neke velike iznose, ali pokrivali smo se, funkcioniralo je”, ističe.
“U gradu su me svi znali, ljudi me pitaju, nedostaje im dućan, usluge koje su imali, što sada i nemate u centru”, dodaje.
Na pitanje što će s pogonom ističe problem da nema svoju parcelu gdje bi mogla nešto napraviti, a neku halu bi mogla napraviti samo uz kredite. Čeka informacije što će biti, nada se poticajima kako ne bi morala ulaziti u velike kredite.
“Ideje ima, posla ima. Pokušavam održati tu grupu žena koju imam, da zajedno opstanemo”, kaže i ističe da većina tvrtki koje se bave tekstilom propada, što joj teško pada.
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije
Tekst se nastavlja ispod oglasa