U povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, premijer Andrej Plenković najavio je u petak da će Vlada što skorije pokrenuti postupak saborske ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatije kao Istanbulska konvencija.
Iz Vlade je priopćeno kako je premijer Plenković, u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, istaknuo da žene žrtve nasilja u Hrvatskoj moraju biti bolje zaštićene, a počinitelji sankcionirani. Najavio je da će stoga Vlada, odnosno ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić što skorije pokrenuti postupak ratifikacije spomenute Konvencije u Hrvatskom saboru.
U Banskim dvorima napominju da je Istanbulska konvencija Vijeća Europe prvi pravno obavezujući i sveobuhvatan međunarodni mehanizam borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koju je Hrvatska potpisala 2013., a stupila je na snagu 2014. ratifikacijom deset država članica. U ožujku 2016. Europska komisija predložila je da i Europska unija ratificira Konvenciju. Dokument uspostavlja standarde zaštite žrtava nasilja, dostupnosti centara za pomoć, telefonsku liniju za pomoć te jamče kazneni progon počinitelja svih oblika nasilja.
Podsjećaju da se Dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava 25. studenoga, u znak sjećanja na sestre Mirabal, ubijene u Dominikanskoj Republici na današnji dan 1960. godine zbog svojeg političkog djelovanja, uključujući aktivizam za zaštitu prava žena.
Usprkos poboljšanju položaja žena u društvu, dodaju, trećina žena u Europskoj uniji bila je žrtva fizičkog ili seksualnog nasilja, mnoge su izložene psihičkom nasilju od svojih partnera, a procjenjuje se da je svaka dvadeseta tijekom svog života bila žrtva silovanja. Broj femicida – ubojstva žena –u porastu je i u Hrvatskoj, a velik broj slučaja nasilja nad ženama nije prijavljen, navode iz Vlade u priopćenju.
Najavljuju kako će u svom djelovanju slijediti tzv. 3P pristup, koji podrazumijeva prevenciju nasilja, protekciju žrtava i procesuiranje počinitelja.
“Nasilje nad ženama je nedopustivo i napori za njegovo iskorjenjivanje preduvjet su osiguravanja ravnopravnosti spolova. Adekvatan i transparentan sustav podrške žrtvama, sustavna edukacija svih tijela koja se bave nasiljem nad ženama te jačanje preventivnih mjera, ciljevi su rada Vlade u ovom području”, zaključuju u priopćenju.
Što je Istanbulska konvencija?
Istanbulska konvencija prvi je međunarodni ugovor u povijesti Vijeća Europe u čijem sastavljanju nisu sudjelovale države članice na koje će se jednom Konvencija odnositi, već ju je pripremala stručna skupina, a države su preko Vijeća ministara “samo” prihvatile finalni tekst. Gotovo da nije ostavljen prostor za “javnu raspravu” među državama o samom sadržaju Konvencije. S obzirom da Konvencija ostavlja mali prostor za “rezerve” država koje ratificiraju Konvenciju – “rezerva” znači da država može prilikom ratifikaciji odlučiti hoće li se na nju primjenjivati neke odredbe Konvencije i u kojem opsegu/značenju – države su donošenjem Konvencije stavljene pred izbor: uzmi ili ostavi.
To se pokazuje posebno problematičnim jer Konvencija sadrži neke jako nejasne i štetne formulacije o kojima države članice Vijeća Europe gotovo da nisu mogle raspravljati te na njih ne mogu donijeti rezervacije. Tako Istanbulska konvencija po prvi puta u međunarodni ugovor uvodi i definira termin roda: “’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce” (čl. 3. c.) te nalaže da će “stranke osigurati provedbu odredaba ove Konvencije, a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob…” (čl. 4. 3., usp. čl. 43. i 53. Pojašnjavajućeg izvješća)
Nadalje, Konvencija dodatno sadrži nejasan tekst i odredbe koje se mogu različito tumačiti te države koje su ratificirale Konvenciju mogu biti izložene pritiscima tzv. “međunarodno nadzornog mehanizama” GREVIO, koji nadzire provedbu Konvencije, pogotovo na području državnih javnih politika (školstvo, mediji, antidiskriminacijska politika…). Primjerice: “Stranke će poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.” (čl. 12. 1) Stranke će osigurati da se kultura, običaji, vjera, tradicija ili takozvana “čast” neće smatrati opravdanjem za bilo koje djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije. (čl 12. 5.) “Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja. Stranke će poduzeti potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1. kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.” (čl. 14. 1-2. i usp. čl. 94-97. Pojašnjavajućeg izvješća: pod “neformalno obrazovanje” se misli i na “vjerske obrazovne ustanove”)
Tekst se nastavlja ispod oglasa