U našem članku objavljenom u Hrvatskom tjedniku 5. studenog 2015. pokazali smo kako je “Poimenični popis žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.” u velikoj mjeri formalno nepouzdan, nedosljedan i nevjerodostojan.
Zanimljivo je da smo sve to pokazali na temelju samih podataka u popisu. Nedosljednost smo utvrdili prelistavajući unose u razdoblju 2011.-2015. te potvrdili da se samo dio unosa pojavljuje u nepromijenjenom obliku. Da je popis nevjerodostojan, pokazali smo navodeći osobe rođene nakon završetka Drugog svjetskog rata (npr. godine 3968., 1975. ili 1969.) kao i osobe rođene početkom 19. stoljeća (npr. godine 1814., 1822. ili 1824.).
Također smo pokazali kako je jasenovački popis doživio više značajnih izmjena u razdoblju 2011.-2015.
Popis se 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata još uvijek nadopunjuje i mijenja
U našem članku objavljenom u Hrvatskom tjedniku 12. studenog 2015. pokazali smo da promjene jasenovačkog popisa ne završavaju s 1. lipnjem kao što su neki autoriteti tvrdili.
Pokazali smo kako je moguće na temelju nezavisnih arhiva pokazati da se popis 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata još uvijek nadopunjuje i mijenja.
Konačno, pokazali smo da činjenice narušavaju autoritet onih koji tvrde da se popis ne mijenja kao i onih koji tvrde da je popis neupitno valjan jer se na jasenovačkom popisu nalaze osobe čiji se osobni podatci podudaraju s osobama koje se također vode na popisu žrtava logora Buchenwald.
Nakon što smo pokazali da je popis nevjerodostojan i nedosljedan te nakon što smo na više načina pokazali kako su neutemeljene izjave pojedinih autoriteta da se popis ne mijenja, otvorila su se mnoga pitanja.
Jedno od pitanja je može li se provjeriti vjerodostojnost jasenovačkog popisa uspoređujući ga s drugim dokumentima. Na to nas je dijelom potaknuo slučaj Nikole Lipka koji je bio na popisu jasenovačkih žrtava, iako je umro i pokopan 1980. godine u Zagrebu – kako piše Tomislav Lipak u Hrvatkom tjedniku od 7. listopada 2015. Kako je Nikola Lipak s jasenovačkog popisa uklonjen nedugo nakon članka Tomislava Lipaka, željeli smo provjeriti postoji li još slučajeva u kojima se dokumenati ne podudaraju.
Nepodudarnosti jasenovačkog popisa s dokumentima na temelju koji je sastavljen
Dakle, u nastavku nećemo tražiti podudarnosti jasenovačkog popisa s popisom žrtava nekog drugog logora (poput Buchenwalda), već ćemo tražiti nepodudarnosti jasenovačkog popisa s dokumentima na temelju kojih je jasenovački popis sastavljen.
Jedan takav primjer je knjiga Antuna Miletića “Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945.” čije je drugo izdanje izdano u Beogradu 1986. godine, a na stranicama JUSP Jasnovac se sva četiri njena sveska navode kao izvori za izradu jasenovačkog popisa. U knjizi se nalaze prijepisi dokumenata o zarobljenicima u Jasenovcu, a s obzirom da je knjiga doživjela dva izdanja, da je tiskana u Beogradu i da je navedena kao izvor za jasenovački popis, ne može nas se smatrati pristranima u odabiru izvora s kojeg uzimamo prijepis dokumenata o zarobljenicima u Jasenovcu.
Kada se usporedi samo prvi svezak Miletićeve knjige (nadalje, Miletić-1) s jasenovačkim popisom, brzo se pronađu podatci koji se ne poklapaju s podatcima navedenim u Miletić-1.
Tako možemo pronaći niz osoba s istim imenom i prezimenom, a za koje Miletić-1 i jasenovački popis navode različite godine rođenja, poput npr.: Jefto Delić, Janko Nikolić, Pajo Nikolić, Ružica Singer, Đuro Cipor, Milan Dragić, Meho Šljivar, Muharem Midžić, Remzo Mujagić, Aleksa Popović, Mara Popović, Milorad Gavrić, Dušan Ljubojević.
S obzirom da je Miletić-1 naveden kao izvor na temelju kojega je jasenovački popis sastavljen, ova činjenica uznemirava jer narušava vjerodostojnost popisa te pokazuje da je godina rođenja izrazito nepouzdana. Iako smo se u ranijem istraživanju uvjerili da nepouzdanost godine rođenja otvara mogućnost da se neka osoba nalazi i na jasenovačkom popisu i na popisu iz Buchenwalda, nepouzdanost godine rođenja nije ono što najviše narušava vjerodostojnost jasenovačkog popisa. Naime, na jasenovačkom popisu se mogu pronaći osobe za koje u Miletić-1 postoje prijepisi dokumenata koji potvrđuju da su te osobe bile žive i nakon njihove navodne smrti.
Slučaj Luke Vukmira iz Dobrnje
Kao primjer navest ćemo osobe koje su navodno stradale u Jasenovcu 1941. godine, dok izvor na temelju kojeg jasenovački popis sastavljen navodi dokumente koji potvrđuju da je ta osoba bila živa 1942. godine.
Pozornost nam je privukao slučaj Luke Vukmira iz Dobrnje koji je nedavno doživio dvije promjene: godina rođenja promijenjena mu je iz 1884. u 1886., a godina smrti iz 1941. u 1942. U Miletić-1 možemo pronaći prijepis naloga kojim se Luka Vukmir upućuje u sabirni logor. Kako je dokument datiran nadnevkom 26. veljače 1942., Luka Vukmir nikako nije mogao biti mrtav 1941. što je očito uočeno. No, s Lukom Vukmirom je na istom nalogu u sabirni logor upućen i Marko Vasiljević.
Iako trenutna inačica jasenovačkog popisa više ne tvrdi da je Luka Vukmir stradao 1941. godine, trenutna inačica popisa navodi dva Marka Vasiljevića koja su stradala u Jasenovcu 1941. godine. Osim spomenutog dokumenta, Miletić-1 navodi još dva dokumenta prema kojima je Marko Vasiljević bio živ 13. travnja i 31. srpnja 1942. godine.
Luka Vukmir i Marko Vasiljević nisu jedini takvi slučajevi. Osim njih, na jasenovačkom popisu možemo pronaći još osoba koje su navodno stradale 1941., a za koje u Miletić-1 možemo pronaći prijepise dokumenata na temelju kojih, s priličnom sigurnošću, možemo utvrditi da su oni ipak živi i nakon 1941. godine. Navedimo neke: Vaso Todorević, Obrad Glavić, Pavle Čeko, Dušan Tatić, Milan Sabljić, Rikica Papo, Matilda Papo, Erna Atijas, Blagoje Mlađenović, Petar Marinković (Savin), Petar Marinković (Lukin), Dobrila Majstorović, Hilmija Mulalić, Nikola Hrvačanin, Mirko Borković, Panto Šobota, Ale Lelić, Milorad Bralić, Raca Dušan.
Slučaj Vojislava Prnjatovića
Poseban slučaj je Vojislav Prnjatović kojemu je u jasenovačkom popisu navedena 1942. kao godina smrti. Uistinu, Miletić-1 na 314. stranici navodi svjedočanstvo prema kojemu je 24. prosinca 1941. u logor stigla “partija” Srba iz Sarajeva u kojoj je bio i Vojo Prnjatović te da su “manje više svi” koji su u logor stigli s tom “partijom” poubijani 2. siječnja.
Ovo je – nekima – očito dovoljna potvrda da se u jasenovačkom popisu navede Vojislav Prnjatović s 1942. kao godinom smrti.
Ipak, Miletić-1 navodi još jedno svjedočanstvo prema kojemu je 9. travnja 1942. godine Vojislav Prnjatović, Srbin iz Sarajeva koji je u logor došao 24. prosinca, živ i na slobodi. Štoviše, to svjedočanstvo je svjedočanstvo Vojislava Prnajtovića koje je on na taj dan dao u Beogradu. Ovaj slučaj postavlja pitanje postoji li još takvih osoba koje su bez detaljne provjere izvora olako stavljene na popis. Npr. Može se postaviti pitanje jesu li “tehničke korekture” poput promjene godine smrti, kao u slučaju Luke Vukmira, pouzdane. Naime, na temelju Miletić-1 možemo samo zaključiti da je Luka Vukmir bilo živ 1942. godine, odnosno da nije ubijen 1941., no iz toga je teško zaključiti da Luka Vukmir jest ubijen 1942. godine.
Popis koji pada na bilo kakvom ozbiljnijem testu
Kako okarakterizirati ove – ili slične – slučajeva? Kako u slučajevima visoke nepouzdanosti ili dihtonimije izvora pristupiti daljnjem proučavanju popisa?
Ne ulazeći u uzroke ovih nepodudarnosti niti u razloge zbog kojih su se eventualne pogreške mogle dogoditi, općeniti dojam je da kao posljedicu imamo popis koji pada na bilo kakvom ozbiljnijem testu jer popis proturječi službenim popisima žrtava drugih logora i raznim drugim dokumentima, a osim što je nedosljedan sam sa sobom, kao činjenice navodi podatke koji odudaraju od izvora na kojima je popis navodno temeljen.
S obzirom na količinu nedostataka primijećenih u jasenovačkom popisu, a koja se ne može opravdati nedostatkom novca ili nedostatkom stručnosti, nije narušena samo vjerodostojnost popisa, nego i osoba zaduženih za održavanje popisa čime sve jasnija postaje potreba za istraživanjem žrtava Jasenovca koje će biti slobodno od predrasuda bilo kakve ideologije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa