Pomoćni biskup u miru mons. Valentin Pozaić je pokopan na zagrebačkom Gradskom groblju Mirogoj u petak 19. svibnja. Pogrebne obrede predvodio je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, a misu zadušnicu proslavio je zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca
Mons. Valentin Pozaić preminuo je u ponedjeljak 15. svibnja u 78. godini života, 50. godini svećeništva i 19. godini biskupstva. Sprovodnim obredima, uz obitelj i rodbinu biskupa Pozaića, prisustvovali su zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, hrvatski (nad)biskupi, provincijali i provincijalke redovničkih zajednica, članovi Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, predvođeni provincijalom o. Daliborom Renićem, SJ, brojni svećenici, redovnici i redovnice, članovi Hrvatskog katoličkog liječničkog društva čiji je biskup Pozaić bio dugogodišnji duhovnik, te brojni vjernici.
Čivljak: “Bez Vas ne bi bilo niti HKLD-a”
Na početku obreda zahvalu za izraze sućuti uputio je pomoćni biskup mons. Mijo Gorski te je pročitao sućut državnog tajnika Svete Stolice kardinala Pietra Parolina: “Spominjući se preminuloga prelata i njegova savjesnoga služenja Crkvi, kojim je tijekom svoga života vršio osjetljive crkvene dužnosti, Vrhovni svećenik moli Gospodina da mu udijeli vječnu nagradu, obećanu vjernim služiteljima evanđelja, te svima koji tuguju zbog njegova odlaska od srca udjeljuje apostolski blagoslov ispunjen utjehom.”
Možda će vas zanimati
Dirljiv oproštaj Mire Gavrana od biskupa Pozaića: Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si neizmjerno volio
Gavran je biskupa Pozaića poznavao 35 godina. Bili su zajedno i dan prije Pozaićeve smrti
U ime Hrvatskog katoličkog liječničkog društva od preminulog biskupa Pozaića oprostio se predsjednik Društva izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak: “Ostavili ste nam veliku ostavštinu: bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje, ali i težnju iskrenoj i suosjećajnoj skrbi za naše bolesnike, sestrinskoj i bratskoj ljubavi jednih prema drugima, te vjeru u napredak HKLD-a”, kazao je izv. prof. dr. sc. Čivljak.
“Dragi biskupe, članovi HKLD-a s velikim poštovanjem i ljubavlju pamtit će Vas jer ste cijeloga sebe ugradili u naše Društvo. Bez Vas ne bi bilo niti HKLD-a, a mi HKLD-ovci bili bi siromašniji za sve ono što smo od Vas dobili, a davali ste nam puno”, dodao je.
Mons. Kutleša: Bio je sposoban svjedočiti u slobodi
Nadbiskup Kutleša istaknuo je kako “u ovo uskrsno vrijeme neoslabljenim zanosom naviještamo da je Krist uskrsnuo, da je smrt zauvijek poražena. Svijet danas i uvijek očekuje riječi ohrabrenja i nade. U ljudskom srcu je upisana čežnja da čuje radosnu vijest o uskrsnuću jer naše srce nije stvoreno za smrt i rastanke. Bog želi da ta vijest odjekne posvuda među mladima i starima, bogatima i siromašnima, učenima i nepismenima, dobrima i zlima. Isus je Bog i Uskrsli Gospodin, Gospodar i Ljubitelj života. Takvu je vjeru biskup Valentin ispovijedao cijeli život, pa vjerujemo da je već i primio baštinu svoje osobne vjere – život vječni.”
Podsjetio je i na riječi biskupa Pozaića o prekrasnom daru vjere: “Vjera je kao žarko svjetlo za nas i naše suputnike i supatnike na zemaljskom hodočašću prema nebeskoj domovini jer kada nema svjetla sve postaje mutno i nejasno. Ne može se razlikovati dobro od zla ni put koji vodi do cilja od puta na kojem se bez pravog smjera i neprestano vrtimo u krugu.”
“Zahvaljujemo Gospodinu na njegovom primjeru svećeništva, redovništva i biskupstva jer je bio sposoban svjedočiti u slobodi, sijati Božju riječ s pouzdanjem i povjerenjem, znajući da plodovi u Kristu nikada neće biti izgubljeni prepuštajući sve Božjoj providnosti”, naglasio je nadbiskup Kutleša.
O. Renić: Bio je uvjeren da čovjek može birati
Provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibor Renić, SJ, u oproštajnom govoru od biskupa Pozaića istaknuo je kako je “svoj najveći doprinos hrvatskom društvu pater Pozaić dao kao promicatelj bioetike. On je doslovno donio bioetiku kao disciplinu u Hrvatsku. Osnovao je Centar za bioetiku 1986. godine, objavio mnogo članaka knjiga iz tog područja, organizirao više simpozija, nastupao medijima, sudjelovao u državnim, crkvenim akademskim povjerenstvima, i sve to također na međunarodnoj razini. Osobito mu je bilo stalo da u promicanje i obranu vrednote ljudskog života i dostojanstva uključi liječnike i znanstvenike, što je činio kao jedan od osnivača dugogodišnji duhovnik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva. Ni tada, ni kasnije, nije izgubio pastoralni osjećaj, nego je rado odlazio k Misionarkama ljubavi, u Caritas ili k bolesnicima od AIDS-a u zaraznoj klinici.”
Naglasio je kako je biskup Pozaić za svoje geslo izabrao “svetopisamske riječi „Život biraj“. Bio je uvjeren da čovjek može birati i da ga treba odgajati da bira poučeno i savjesno. Znao je citirati: „Kukavičluk pita: Je li sigurno? Taština pita: Je li popularno?… A savjest pita: Je li ispravno?” (M. L. King) Dok je katoličkim liječnicima i farmaceutima pomagao u obrani slobode savjesti, imao je pred očima svog velikog uzora blaženog Alojzija Stepinca.”
O. Renić zaključio je riječima: “Oče biskupe, patre Valentine, Hrvatska pokrajina Družbe Isusove je ponosna na vaših 60 godina redovništva. Zahvalni smo za ugled koji je Družba i po vama stjecala. Na nama je odgovorna zadaća da ga opravdamo. Neka vam Krist Gospodin, kojeg ste nesebično slijedili, bude vječna nagrada, po zagovoru Djevice Marije, Majke Božje Bistričke, kojoj ste do kraja bili dječački pobožni i odani.”
Kardinal Bozanić: Čovjeka jasnih načela i kratkih odgovora
Nakon sprovodnog obreda, zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, u zajedništvu sa zagrebačkim nadbiskupom Draženom Kutlešom, hrvatskim nadbiskupima i biskupima te brojnim svećenicima, predvodio je sprovodnu misu za preminulog biskupa Pozaića u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca.
Kardinal Bozanić kazao je kako “u godini u kojoj je pomoćni biskup zagrebački mons. Valentin Pozaić zahvaljivao Bogu za pedeset godina svećeništva, sabrali smo se u ovom Bogoslužnom prostoru blaženoga Alojzija Stepinca da, nakon sprovoda na Mirogoju, euharistijom zahvalimo Bogu za život i službu biskupa Valentina i da se po Duhu Svetomu povežemo s njime u vječnoj hvali Kristu, Prvosvećeniku, koji je uzašao na nebo, sjedi s desne Ocu i koji će opet doći u slavi suditi žive i mrtve.”
Naglasio je i da “biskupa Valentina poznajemo kao čovjeka jasnih načela i kratkih odgovora, kao pastira koji ostavlja dojam strogih stavova ispod kojih gori srce puno ljubavi i nježnosti, kao biskupa vjernog i odanog u svim prilikama službe i života.”
Homiliju je izrekao pomoćni biskup mons. Ivan Šaško te istaknuo kako je Duh Sveti “po biskupu Valentinu ostavio trag u mnogima, negdje vidljiv u dubokome prožimanju životnih iskustava, negdje vidljiv tek kao potpis u studentskome indeksu, negdje kao susret i razgovor ili kao djelo milosrđa, a negdje kao zajedno slavljeno otajstvo i duhovna blizina u onome za što se posebice zauzimao.”
Mons. Šaško: Bolio ga je svaki nemar prema dobru domovine
“Biskup Valentin jasno je vidio da je civilizacija koja obescjenjuje i iskrivljuje majčinstvo vrijedna upozorenja, a još više sažaljenja i obraćenja”, kazao je biskup Šaško i dodao: “Kultura koja ne podnosi plodonosni životni paradoks boli i nježnosti odbacuje vrijednost žrtve i odriče se ljubavi, klizeći u besmisao. Svaki se život od samoga početka razvija na istini objave otajstva sastavljenoga s jedne strane od otajstva boli i muke rađanja, a s druge od otajstva nježnosti djeteta u naručju majke. Nažalost, zlostavljajući otajstvo života kultura u kojoj živimo unijela je i u majčino krilo svoju prijetnju bezobzirnoga dokidanja života nerođenih. To je biskupa Valentina itekako pogađalo. Ugradio je svoj život, crkveno služenje u proročki glas u brizi za najslabije, za najranjivije, ali ujedno time i za naš narod i društvo.”
Podsjetio je kako je biskup Pozaić “poput apostola naišao na grubosti, na optužbe i etiketiranja, ali se nije dao ušutkati. Po svojoj je naravi takav da brzo primjećuje nepravdu, iskorištavanja, zanemarivanje sirotinje, neistinu… Nije bio nametljiv u iznošenju svojih mišljenja, ali, kada je trebalo, jasno je davao do znanja svoju prosudbu o razlici dobra i zla. Posebno je bio dalek ‘političkoj korektnosti’ koja tu razliku zamagljuje. Možda su ga najviše smetali pokušaji u svijetu akademskih rasprava, javnoga govora i stranačkoga djelovanja kojima se namjerno gazila istina, umatala u šarenilo takozvanih dobrih odnosa Crkve i nositelja političke vlasti. Bolio ga je svaki nemar prema dobru domovine, korupcija svake vrste, držanje hrvatskoga naroda u okovima komunističkih laži koje se ni danas ne suzbijaju nego im se dopušta jačanje i rast. Jednako je postupao i prema antropološkim lutanjima koja mogu ubrati samo gorke plodove propadanja čovjeka.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa