Medijski stupci posljednjih su dana prepuni upozorenja o toplinskim valovima i nesnosnim vrućinama koje su zahvatile velik dio Europe. Naslovi poput “Smrtonosne vrućine lome Europu: Od Danske do Češke, oboreni svi rekordi” stvaraju dojam da se Europa suočava s nečim dosad neviđenim, gotovo apokaliptičnim. Kao da je pojava temperature iznad 35 stupnjeva nešto potpuno novo.
Istina je da za zemlje poput Danske, Njemačke, Češke ili Švicarske nije uobičajeno da temperatura ide do 40 stupnjeva. No u mediteranskom dijelu Europe temperature između 35 i 40 stupnjeva već desetljećima sastavni dio ljetne svakodnevice.
Život na 40+ uobičajen je za velik broj ljudi
Dovoljno je pogledati južnu Španjolsku. Gradovi poput Cordobe, Seville i Granade poznati su po ljetima u kojima temperature mogu sezati i preko 45 stupnjeva. Stanovnici Andaluzije generacijama žive s takvom klimom i razvili su način života prilagođen velikim vrućinama. Slično vrijedi za južnu Italiju, Grčku, Cipar, dijelove Mediterana, ali i goleme prostore sjeverne Afrike gdje su temperature iznad 45 stupnjeva ljeti sasvim uobičajena pojava.
To ne znači da toplinski valovi ne mogu biti opasni. U Španjolskoj je 200 smrtnih slučajeva koji se povezuju s vrućinama, u Francuskoj i drugim europskim zemljama povećan je broj hitnih intervencija. Starije osobe, kronični bolesnici, djeca i beskućnici doista su posebno ugrožene skupine. Međutim, iz činjenice da visoke temperature predstavljaju zdravstveni rizik ne proizlazi nužno zaključak da je svaka ljetna žega znak nečega dosad nezabilježenog.
Posebno je zanimljivo kako se u medijima ističe podatak da je čak 193 milijuna Europljana osjetilo temperature više od 35 stupnjeva. Na prvi pogled riječ je o dramatičnoj brojci. No Europa ima više od 700 milijuna stanovnika, a velik dio njezina juga svake godine prolazi kroz razdoblja sličnih temperatura. Drugim riječima, riječ je o velikom toplinskom valu, ali ne i o pojavi koja bi sama po sebi trebala izazivati osjećaj kolektivne panike.
Panika zbog narativa o klimatskim promjenama
Čitajući izvještaje o ljudima koji se rashlađuju u fontanama, spavaju u podrumima ili traže zaklon u crkvama, lako je steći dojam da se Europa nalazi na rubu klimatskog sloma. No valja imati na umu da su se ljudi na različite načine prilagođavali ljetnim vrućinama mnogo prije nego što su se pojavili današnji alarmantni naslovi.
U mediteranskim zemljama siesta, zatvaranje škura, debeli kameni zidovi i izbjegavanje rada tijekom najtoplijeg dijela dana stoljećima su služili upravo toj svrsi.
Možda je zato važnije razlikovati opravdana upozorenja od medijske dramatizacije nastale pod utjecajem klimatskih aktivista. Nitko razuman neće tvrditi da temperature od 40 stupnjeva nisu neugodne ili da ne mogu biti opasne. No jednako tako teško je prihvatiti dojam koji stvaraju pojedini naslovi, kao da je ljeto, sa svim svojim vrućinama, postalo neočekivana pojava. Rekordi u Danskoj ili Češkoj svakako jesu vijest, ali vruće ljeto samo po sebi nije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa