Ni 21 godinu od smrti pripradnika oružanih snaga tzv. SAO Krajine Nedjeljka Smiljanića na području Slunja pravosuđe nema odgovor je li Hrvat Slavko Pleš ubojica ili je pucajući u Smiljanića postupio u nužnoj obrani, a obje dosadašnje presude poništio je Vrhovni sud.
Najprije je poništena odluka Okružnog sudu u Glini, iz tzv. SAO Krajine, koja je osudila Pleša za teško ubojstvo na 14 godina zatvora, ali potom i ona Županijskog suda u Karlovcu na sedam mjeseci zatvora za ubojstvo na mah.
Ročište zakazano za petak nije održano zbog nedolaska jedenog suca porotnika, ali je sudac Ante Ujević, kako je rekao, “ugurao” novu sjednicu između Božića i Nove godine, 29. prosinca kako se slučaj ne bi odugovlačio, tim više jer se odnosi na događaj iz 19. rujna 1993. kada je Pleš u svom dvorištu iz lovačke puške smrtno ranio Nedjeljka Smiljanića.
Plešina braniteljica Tamara Mušnjak Špišić rekla je Hini da obrana traži oslobađajuću presudu zbog “nužne obrane” i zbog činjenice što svjedoci koji jedini terete Pleša, a koji žive u Srbiji, nisu nikada ispitani pred hrvatskim sudom.
Kad su bili ispitani pred sudom Krajine okrivljenik nije imao zagarantirana prava obrane, koja ima sada u našem postupku i držimo da se prema praksi Europskog suda za ljudska prava ta svjedočenja ne mogu koristiti u ovom postupku, kazala je Mušnjak Špišić.
Pleš je to komentirao riječima da “nema teorije da oni dođu, jer su na slunjskom terenu napravili previše zla, zlo i samo zlo”.
“Ja sam tu noć spasio četiri života, svoje djece, supruge i svoj, jer nama je tu noć bez moje obrane bila neminovna smrt i to u našoj vlastitoj kući u Čamerovcu. Najprije bi nas ubili, a onda bi operirali, što im se sikne. Ali izvukli smo živu glavu, pobjegli i te se noći javili policijskoj postaji SAO Krajine u Slunju. Oni su nas prevezli u Vojnić, odakle je obitelj u pratnji UNPROFOR-a prebačena u Zagreb, a ja sam ostao u zatočeništvu dvadeset mjeseci i pet dana i onda razmjenjen”, kaže Pleše.
Govoreći o događaju za koji mu se sudi Pleše kaže da je bila mrkla noć, da zna da je ranio jednog od njih, koji je do ambulante iskrvario, ali da mu je savjest čista.
“Mene nikada neće peći što se to dogodilo pokojniku, makar mi ga je žao. On može ležati na duši samo onima njemu nadređenim tzv. teritorijalcima i kolegama koji su ga doveli u tu akciju. A radili su što su htjeli i ubili 51 osobu na tom slunjskom okupiranom terenu, uglavnom starce”, rekao je Pleš.
Dvojica svjedoka Nebojša Ćuić i Dušan Gravor su na sudu u Glini rekli da su “samo došli kupiti rakiju”, a Pleš danas kaže da oni rakiju nisu prodavali pa postavlja pitanje “zašto bi kupovali rakiju kad su uzimali sve što im je dolazilo pod ruku”.
“Ništa oni nisu kupovali, da su i htjeli došli bi po danu, a ne po mrklom mraku. Vratnice na ogradi su lomili, a ne otvarali, a ulazna vrata htjeli su provaliti, ali nisu mogli, a kad sam shvatio da netko ulazi kroz naš nužni izlaz (za bijeg iz gornjih soba na dvorište), tada sam zapucao, jer sam na sreću imao pušku duplicu i pun remen patrona. Da nisam završili bismo kao Žgele i Radočaji koje su pobili u jednoj noći”, tvrdi Pleš.
U optužnici piše da je Pleš iz svoje kuće u Smiljanića, koji je bio u njegovom dvorištu, s namjerom da ga liši života, ispalio jedan hitac iz lovačke puške te ga ranio u desnu stranu slabine, zdjelicu i desnu natkoljenicu, uslijed čega je iskrvario i umro
Tekst se nastavlja ispod oglasa