Odavno je već razvidno, bar onima koji žele vidjeti, da se iza demokratske fasade Andreja Plenkovića skriva izrazito makijavelistički političar, koji ne bira sredstva da bi postigao cilj. Za vrijeme Titove vladavine često se govorilo “E, kad bi Tito samo znao kako ovi njegovi kradu, sve bi ih strpao u zatvor”: no takva pučka, naivna percepcija je bila temeljno pogrešna, ne samo da je Tito znao kako “njegovi” kradu nego je on iza svega stajao, kralo se u njegovo ime, sveprisutna korupcija nije bila tu unatoč njemu nego zato jer ju je on poticao i tolerirao. Od tada potiče i uzrečica “pojavu osuditi, drugove spasiti”.
No Tito je ipak bio inteligentniji od Plenkovića utoliko što bi, kad bi se netko iz vrha partije javno kompromitirao na posebno neugodan način, kad bi nečija korumpiranost postala preočita, istoga ipak bacio lavovima. Odnosno, žrtvovao bi igrača da bi spasio imidž partije.
Plenković štiti kompromitirane
Plenković je pak izjavom kako se “cijeli krimen ministra uprave Lovre Kuščevića svodi na to što je dvije svoje nekretnine propustio upisati u katastar”, i još dodao kako se njegova vlada suočava sa ‘suflerima’ čiji je cilj politička destabilizacija, ne samo propustio to uraditi na svoju korist i korist HDZ-a, nego je otvoreno stavši u obranu kompromitiranog Kuščevića dodatno srušio rejting sebi i stranci. “Uvijek postoje sufleri, i, naravno, dobar novinarski rad, no sufleri su dosta bitni s namjerom destabilzacije, destrukcije i rušenja”, ispalio je u stilu Kim Jong Una Plenković, zanemarivši da se u slučaju Kuščevića ne radi o traženju dlake u jajetu kao u nekim ranijim slučajevima, već o moguće ozbiljnom kriminalu, a sasvim sigurno o krajnjem nemoralu.
Komentari po društvenim mrežama uglavnom idu u smjeru da je Plenković gori od Sanadera, još jednog “umjerenog” HDZ-ovca – detuđmanizatora. Na žalost, izgleda da su svi dirali u onaj dio Tuđmanovog naslijeđa u koji nije trebalo dirati, dok nitko nije taknuo onaj jedini dio tog naslijeđa koji je stvarno trebalo “detuđmanizirati”, a to je – korupcija, koja je cvjetala kako u SFRJ tako i u Tuđmanovoj Hrvatskoj. Plenković rado priča o stabilnosti, no najstabilnija stvar u Hrvatskoj je korupcija.
Dakle, u slučaju Lovre Kuščevića se ne radi o tome da je on nešto propustio “upisati u katastar”, nego o puno ozbiljnijim stvarima koje su u najmanju ruku na rubu na kriminala, i koje su mu donijele veliku imovinsku korist.
Kokošinjci i vile
Podsjetimo, Kuščević je izvan građevne zone sagradio “štalu”, odnosno “kokošinjac”, iako se nikad nije bavio peradarstvom. Dok je bio načelnik općine, ista je donijela odluku po kojoj je štalu moguće prenamijeniti u vilu. Ne samo da je to vrlo očito pogodovanje, nego je Kuščević rješenje za gradnju štale dobio još 2011., ali je tek 15. siječnja 2016. podnio izvješće kako bi štalu mogao “početi koristiti, odnosno staviti u pogon te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti.” To je bilo mjesec dana nakon što je općinsko vijeće Nerežišća donijelo “rješenje o ispravku greške” kojom je omogućeno da – budimo realni, nepostojeća – štala postane vila. Prilično je očito da je namjera bila od početka sagraditi vilu na ministrovom terenu koji je bio izvan građevne zone “elegantnim” zaobilaženjem GUP-a – prvo gradnjom “kokošinjca” pa prenamjenom istog.
Još je gore što postoji pravomoćna presuda protiv njegove bivše tvrtke koja je naplatila, a nije isporučila tri tisuće eura vrijednu kuhinju kupcima, tri godine prije nego je otišla u stečaj. Oni su ostali bez novca.
No još je gore što se oni, zajedno sa svim ostalim vjerovnicima, nisu uspjeli naplatiti iz stečajne mase propalog poduzeća jer je Lovro Kuščević kao fizička osoba otkupio vrijedne nekretnine svog šverc-komerc poduzeća za osjetno manji novac nego što ih je poduzeće platilo, pa kasnije opet prodao za mnogo veći. Po logici stvari, to je kriminal, ili bi bar u svakoj normalnoj državi bio.
HDZ – lupeška stranka
Ima tu još toga, no ovo je par bitnih stvari. Plenković je do sad u više navrata stao iza svojih ministara koji su bili izloženi medijskim i političkim napadima, poput Marića, i dobro je uradio jer je Marićev jedini krimen bio taj da je radio u Agrokoru. U slučaju ministrice Žalac, istina je da su mediji bili pomalo tendenciozni i pokušavali cijelu stvar napuhati pa se pisalo da je namjestila natječaj Jollyju za gradske autobuse u Splitu iako njeno ministarstvo ni ona nisu imali s tim natječajem baš ništa, to je išlo preko drugog ministarstva. No jedno je kad mediji i oporba pokušavaju srušiti ministra na nekom minornom sukobu interesa, a posve drugo kad se radi o haračenju kakvo provodi Kuščević.
Ovako, premijer je svojim postupkom jedino učvrstio uvjerenje da je HDZ stranka muljatora i lupeža. Podsjetimo, jedan Crnoja je morao dati ostavku radi terena na kom nije izgradio ništa, a dobio ga je od grada, i na kraju je dobio sudski spor – ispalo je da nije uradio ništa nelegalno. Kod Kuščevića ima puno više materijala za smjenu, a ne događa se ništa.