Sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić za narod.hr je ukazao na, kako ističe, temeljne primjedbe na tekst prijedloga Stečajnog zakona ministra Orsata Miljenića prema kojem bi predstečajne nagodbe trebale postati sastavni dio zakona i integralni dio stečajnog postupka, a u samom stečaju neće biti voluntarizma oko njegova otvaranja jer će to biti učinjeno čim se steknu uvjeti.
“FINA je uglavljena u Zakon kao tijelo postupka, što je u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o sudovima i Zakonom o financijskoj agenciji te dozvoljenim djelatnostima FINA-e upisanim u sudski registar. Na WEB-u FINA-e piše ‘Iako u državnom vlasništvu, Fina posluje isključivo na tržišnom principu’. Potpuno je nejasno zašto se FINA konstantno gura u sudski postupak i prenose joj se sudske ovlasti”, smatra sudac Mislav Kolakušić.
Dodaje kako je propisano da nije dopušteno podnijeti prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka ako nije protekao rok od dvije godine od ispunjenja obveza iz prethodno potvrđenog predstečajnog sporazuma (čl. 19).
“S obzirom da su se po ranijem Zakonu zaključivale nagodbe znači da bi dužnici koji ih nisu poštovali ponovno bili ovlašteni podnijeti prijedlog za predstečajni sporazum”, ističe Kolakušić.
“Pretežiti broj sklopljenih predstečajnih nagodbi po dosadašnjem zakonu predstavljaju nagodbe dužnika s jednim vjerovnikom – a to su građani RH, odnosno državni proračun – Ministarstvo financija RH. Ne postoji ni jedan opravdani razlog zašto taj reprogram duga (obročna otplata bez otpisa dugovanja) ne bi izvršili Ministarstvo financija i dužnik kako je to bilo propisano prije ZFPPN-a, bez posredovanja i opterećivanja sudova nepotrebnim predmetima. Nesporno je da su hrvatski sudovi do 10-tak puta opterećeniji od europskih sudova (3 mil. sudskih predmeta svake godine – čime je značajno otežano ostvarivanje osnovne funkcije sudova, a to je brzo i učinkovito pravedno suđenje)”, napomenuo je Kolakušić.
Nastavlja kako “prijeteća nesposobnost za plaćanje je isključivo razdoblje prije blokade računa dužnika jer nakon što je subjektu blokiran račun, on je nedvojbeno nesposoban za plaćanje”.
Dodaje kako je nužno da se postupak predstečaja pokreće prije blokade računa te objašnjava kako sada o broju dana ovisi radi li se o „prijetećoj ili običnoj“ nesposobnosti za plaćanje čl. 12. i 40., a uvjeti koji se sada propisuju za predstečajni postupak su raniji stečajni razlozi.
“Država propisima tolerira poslovanje u blokadi što je potpuno neprihvatljivo jer tako dužnici za sobom vode u propast ostale poduzetnike s kojima posluju. Dopuštanje poslovanja u blokadi prema brojnim stajalištima predstavlja prikrivenu državnu potporu”, istaknuo je Kolakušić za narod.hr.
Kolakušić smatra kako se “prijedlogom Zakona ponovno štite nesposobni ili nepošteni poduzetnici dok se sposobni i pošteni poduzetnici stavljaju u nepovoljan položaj na tržištu te pred sudovima”.
“Nevjerojatno je da je propisano da ako se na ročištu za raspravljanje i glasanje o prihvaćanju predstečajnog sporazuma ne postigne potrebna većina, ponovit će se glasanje, a onima koji su se protivili predstečajnom sporazumu dužnik nije dužan platiti dvije godine (čl. 31.) od dana potvrde predstečajnog sporazuma te gube pravo glasa o prihvaćanju sporazuma na slijedećem ročištu. Istovremeno je propisano da se tražbina nastala prije otvaranja predstečajnog postupka ne može naplatiti u ovršnom postupku (čl. 34), što u prijevodu znači ili prihvati sporazum ili nećeš dobiti ništa”, objašnjava.
Kolakušić napominje kako je “potpuno neprihvatljivo da revizori koje angažira i plaća dužnik daju potvrdu plana restrukturiranja za srednje i velike poduzetnike”.
“Postupak treba započeti podnošenjem plana sudu čiju osnovanost prije početka izuzetno složenog i skupog postupka predstečajne nagodbe, mora ocijeniti neovisni sudski vještak kojeg imenuje sud. Nužno je dati sudu mogućnost da odmah odbaci očito nerealne planove (tekuće godine izgubili 3 milijuna kuna, a slijedeće planiraju zaraditi 3 milijuna, bez ikakve realne podloge i ugovora). Tek ukoliko se u prethodnom sudskom postupku ocijeni da je plan održiv, ima smisla krenuti u složen postupak pozivanja vjerovnika i utvrđivanja tražbina te zaključenje sporazuma. Zamislite postupak u kojem tužitelj uz tužbu prilaže vještački nalaz i kasnije sud niti tuženi ne mogu ispitivati njegovu osnovanost”, pita se Kolakušić.
Sudac Kolakušić smatra kako je “princip utvrđivanja tražbina nejasan, loše definiran i djelomično kontradiktoran (članak 20.) te ponovo omogućuje utvrđivanja nepostojećih tražbina, nema obveze imenovanja povjerenika koji bi provjerio tražbine, osim kada se postupak predstečajne pokreće po zahtjevu vjerovnika koji je uplatio predujam, a što je malo vjerojatno da će se događati u realnom životu”.
“Dužniku se zabranjuje raspolagati imovinom, ali bez ikakve sankcije (čl. 33). Trebalo bi propisati da raspolaganje imovinom tijekom predstečajnog postupka predstavlja kazneno djelo kao i odgovornost zastupnika po zakonu dužnika cjelokupnom osobnom imovinom vjerovnicima, inače je odredba kao i mnoge slične samo slovo na papiru”, zaključuje sudac Mislav Kolakušić za narod.hr.