Priziv savjesti u medicini: Evo kako ga reguliraju hrvatski zakoni

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Priziv savjesti nije nova (verbalna) konstrukcija u hrvatskoj javnosti. No, radi pritisaka i prozivki političke ljevice, sve češće poprima jak ideološki kontekst. Najnoviji odjek u javnosti na ovu temu potaknule su svojim pravom na priziv savjesti u slučaju pobačaja hrabre medicinske sestre iz Petrove bolnice. Provjerili smo što o prizivu savjesti kaže Ustav RH, što zakoni, a što Hrvatska liječnička komora.

Priziv i sloboda savjesti

Priziv savjesti naziv je za situaciju u kojoj savjest pojedincu ne dozvoljava da obavi neku dužnost iz svoje struke. Točnije, on je odluka i pravo pojedinca na odbijanje izvršavanja zahtjeva ili odredbe koju mu nameće pravni sustav.

Priziv savjesti je pravo svakog pojedinca koje proizlazi iz slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti koje je zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske, odnosno njegovim člankom 40.

>Ovo su hrabre sestre: Petrova obustavlja pobačaje zbog priziva savjesti

U njemu stoji da se “jamči sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja”. Stoga se u kontekstu slobode savjesti pravno tumači i pravo na priziv.

Konkretno, o prigovoru savjesti Ustav člankom 47. govori u kontekstu obavljanja vojničkih dužnosti. No, priziv savjesti, kada je o medicini riječ, jasno je zakonski reguliran.

Što kažu hrvatski zakoni?

Iako priziv savjesti nije terminološki vezan isključivo za medicinu, upravo ga u ovom kontekstu prepoznaje više zakona. Jedan od njih je i Zakon o liječništvu u čl. 20.

“Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke.

Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca.”.

Pravo na priziv savjesti istovjetno je propisano člankom 3. Zakona o sestrinstvu te člankom 26. Zakona o stomatološkoj djelatnosti.

>Prof. dr. sc. Lada Zibar: Priziv savjesti na meti je onih koji za krajnji cilj imaju ukidanje ovoga instituta

I doktor stomatologije, ukoliko je “zaposlen kod drugog doktora stomatologije koji obavlja privatnu praksu ili u zdravstvenoj ustanovi, odnosno u drugoj pravnoj osobi, mora o odluci izvijestiti svoga nadređenog, odnosno poslodavca” (st. 2 čl. 26).

I Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u članku 44. propisuje da zdravstveni i nezdravstveni radnici koji bi trebali provesti ili sudjelovati u provođenju postupka medicinske oplodnje imaju pravo pozvati na priziv savjesti radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja te odbiti provođenje postupka medicinske oplodnje ili sudjelovanje u tom postupku.

Stav Hrvatske liječničke komore

Hrvatska liječnička komora u svom je priopćenju iz svibnja 2022. godine pojasnila svoj stav oko priziva savjesti. Istaknuli su da je priziv savjesti zajamčen međunarodnim pravnim dokumentima i hrvatskim propisima.

“Povelja Europske unije o temeljnim pravima, pravno obvezujuća za sve članice, garantira svakom pojedincu pravo na prigovor savjesti, sukladno s nacionalnim zakonodavstvima.

Nadalje, pravo na slobodu savjesti iz kojeg sam institut priziva savjesti proizlazi, zajamčeno je i Općom deklaracijom o ljudskim pravima, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama te Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima“, stoji među ostalim u priopćenju.

Hrvatska liječnička komora ističe kako je još “Parlamentarna skupština Vijeća Europe Rezolucijom 1763 iz 2010. godine utvrdila pravo na priziv savjesti u medicini”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa