Otkad je došao na velike ekrane 17. studenog, hrvatski film “Šesti autobus” puni kina u cijeloj zemlji. Snimljen je ove godine, a radnja ove ratne drame govori o velikim strahotama koje su se dogodile tijekom pada Vukovara, kad su u jedan od autobus ukrcani zarobljeni hrvatski branitelji i ranjenici, a čija se sudbina ni nakon 30 godina ne zna. Film traje 103 minute, a dobna preporuka je 15 godina. Neki od glumaca su Zala Djurić, Toni Gojanović i Arnaud Humbert. Redatelj je Eduard Galić, a producent i scenarist Dominik Galić.
O filmu, reakcijama publike, kao i o daljnjim planovima, razgovarali smo sa producentom i scenaristom Dominikom Galićem:
Narod.hr: Rekli ste da je do 29. studenog film pogledalo 25.000 ljudi. Jeste li zadovoljni tom brojkom?
Dominik Galić: Više smo nego zadovoljni, jer ovim brojkama imamo i formalnu potvrdu da je ideja o filmu bila ispravna, da smo trebali uložiti sve vrijeme, znanje i trud koje imamo te danas svjedočimo mnoštvu ne samo gledatelja, već i komentara i mišljenja koji nam daju dodatan vjetar u leđa da nastavimo dalje.
Zajedno s našim glumcima i ekipom filma, koja ni u jednom trenutku nije odustajala, uspjeli smo realizirati predivnu hrvatsku filmsku priču koja počinje pisati svoja daljnja poglavlja. Naš „Šesti autobus“ s ponosom će biti zapisan kao najbolje otvaranje hrvatskog filma ove godine te četvrto najbolje otvaranje hrvatskog filma svih vremena te stoga, i ovom prilikom, od srca zahvaljujem svakom od gledatelja koji su proteklih dana pogledali film te pozivam sve one koji još nisu da nam se pridruže jer nam je mišljenje svih gledatelja itekako važno.
Narod.hr: Kakve su reakcije publike na film? Što kažu mladi gledatelji, koji se tad još nisu rodili?
Dominik Galić: Kao što možete vidjeti iz medija koji su nas zaista izvrsno pratili sve ovo vrijeme te komentara na društvenim mrežama, reakcije su više nego pozitivne kod svih generacija, kod ljudi iz Vukovara i okolice, Hrvatske, ali i inozemstva. Film su imali prilike do sad pogledati i naši sugrađani u Kanadi gdje su reakcije i odaziv također iznad očekivanja.
Mladi gledatelji od početka stvaranja ovog filma bili su nam poseban izazov jer smo ovom pričom kod njih željeli ostvariti promjenu u interesu, potaknuti promišljanje o onom što se događalo te na naš način utjecati da se ovakve stvari u budućnosti što manje ili uopće ne događaju. Sjećam se komentara jednog mladog gledatelja s premijere koji je istaknuo da je film tako slojevit, dubok, s lijepo razrađenim elementima da je on od prvog do zadnjeg kadra osjetio tjeskobu tih ljudi. Upoznali su Vukovar i ratno stanje u njemu iz jedne druge perspektive i to im sigurno daje dodatnu polugu razmišljanja o odnosima među ljudima, o shvaćanjima, prijateljstvu i ratu.
Narod.hr: Kakve su reakcije Vukovaraca, obitelji nestalih, hrvatskih branitelja, stradalnika koji su bili u Vukovaru i prošli strahote o kojima film govori?
Dominik Galić: Kako nam je mišljenje branitelja i onih koji su stvarni svjedoci tih dana bilo osobito važno za stvaranje filma za isto smo ih redovno pitali. Stjepan Antolić Tonči, Igor Široki i Damir Markuš, vukovarski branitelji koji su svojim doprinosom omogućili da situacije iz 1991. što vjernije predočimo u filmu i pomogli svima nama u stvaranju ovog filma za Šesti autobus su poručili da je „film s dušom“! Film u kojem hrvatski branitelji prepoznaju mnogo događaja i sudbina te film koji bi voljeli da pogledaju i mladi.
Vlatko Voloder koji je 1991. bio na Novoj Banijskoj, prvoj liniji prema Borovu Selu, rekao je da mu je srce puno koliko je dobar film. Istinski prikazuje kako je bilo. „Pravi borci će sigurno biti zadovoljni jer sam u svakom detalju osjetio da film prikazuje ono što sam prošao u Vukovaru“, dodao je.
Narod.hr: Molim Vas, navedite neke od događaja prikazanih u filmu koji su istiniti?
Dominik Galić: Sve scene iz sudnice su u potpunosti istinite, prenesene iz dokumenata na temelju kojih je stvaran film odnosno konkretno beogradski transkripti sa suđenja za zločine na Ovčari integralni su dio scenarija prilagođen filmu. Jedan dio tih transkripata završio je, dakle, u scenariju, dok je ostalo zapravo 90 posto fikcija, ali koja je temeljena na stvarnim događajima, na stvarnim ljudima, pa je sada to jedna mješavina. Kada gledate film ništa od toga nije u potpunosti istina, ali sve se temelji na tome što se dogodilo.
Narod.hr: Na kojim ste stvarnim osobama temeljili glavne junake?
Dominik Galić: Cijela priča “Šestog autobusa” temelji se na životnoj priči jednog od najvećih heroja Vukovara. Nikad ga neću imenovati jer je to njegova želja. Malo ljudi uopće to zna. Imao je dijete sa Srpkinjom, a nakon 1991., nikad više nije vidio ni nju ni dijete. Istinita priča. U filmu je uključeno puno stvarnih sudbina koje smo slušali i upijali pripremajući scenarij.
Narod.hr: Što Vas je potaknulo da upravo ovu temu izaberete? Koliko Vam je trebalo za napisati scenarij i kako ste se Vi osjećali pišući ga, obzirom da je tema izrazito teška?
Dominik Galić: Otac i ja temom Vukovara bavimo se već jako dugo, zapravo već više od 15 godina. Priču o ”šestom autobusu” spomenuo je svjedok na suđenju u Den Haagu, a ja sam saznao od oca kada mi je dao transkripte suđenja. Meni se to učinilo zanimljivom temom jer sam puno znao o nestalima i specifičnoj vukovarskoj priči. Nakon toga je to nekako počelo uzimati svoj život. U scenariju su se nakon toga počela miješati fikcija s istinom te s cijelom vukovarskom pričom. Ovo zasigurno nije bio lak zadatak, jer se u ovakvim situacijama ne možete igrati ljudskim emocijama, morate biti jako oprezni i odmjereni. Tijekom rada na filmu mi smo zapravo otkrili tko je ubio Jean-Michela Nicoliera, i to preko transkripata iz Beograda, te cijelu priču oko njegove smrti. Moram istaknuti da je moj otac kao redatelj inzistirao da neke stvari budu baš činjenično točne kako ljudi ne bi rekli: ‘aha, to ste vi sada izmislili’, ali to je naravno sve bilo u funkciji filma. Upravo zbog toga je scenarij bilo jako izazovno pisati. Nije lagano kada imate te likove i morate balansirati da ne idete ni u jednu stvarnu priču i stvarno ime, jer onda ona na neki način vuče određene konotacije i ljude, jer ako je on bio tu, bio je i onaj tamo. Publika na neki način očekuje da se kroz film interpretira povijest, što nije zahvalno. Zato smo nastojali uključiti cijelu vukovarsku priču, ali u jednom kraćem formatu, što je bilo jako zahtjevno i izazovno. Tako da je tu bilo različitih emocija, situacija, dilema, mnogo entuzijazma, no eto, nadam se da smo ih uspjeli uspješno pretočiti u film kojem danas svjedočimo.
Narod.hr: Na koji način je film financiran? Jeste li zadovoljni dobivenim financijama, te jeste li uspjeli ostvariti ono što ste u filmu htjeli?
Dominik Galić: Na svakojake, iskreno, morali smo se snalaziti jer situacija u hrvatskoj filmskoj industriji i status hrvatskog filma još uvijek nisu na razinama nekih drugih europskih ili svjetskih zemalja.
Uz navedeno, snimati film u kojem se uništavaju tenkovi košta tri puta više od ‘običnog’ filma.
HAVC je financirao projekt u iznosu od 3,8 milijuna kuna, Hrvatska vojska pomogla nam je na svoj način dajući nam sve potrebno za snimanje, što jasno možete vidjeti i u filmu i to nam je bila iznimna pomoć.
Mnogo su nam pomogli naši sponzori, pokrovitelji, Hrvatska vojska, ljudi dobrih namjera, prijatelji, glumci i ekipa filma, svatko je nastojao u svom dijelu ostvariti neki doprinos i to je ono zbog čega sam danas posebno sretan.
Narod.hr: Gdje se film može pogledati?
“Šesti autobus” u distribuciji Duplicata i produkciji MissArt-a možete gledati u više od 55 kina diljem Hrvatske, dok se ulaznice mogu kupiti na blagajnama CineStara ili online na https://cinestarcinemas.hr/ odnosno u svim ostalim hrvatskim kinima.
Narod.hr: Imate li planove za neki novi film?
Dominik Galić: Voljeli bismo film „Šesti autobus“ pretvoriti u seriju, a za što smo već snimili mnogo scena, tako da materijala sigurno neće nedostajati. Na krilima reakcije publike, razmišljamo o nastavku filma, no tko zna kud će nas nova istraživanja i saznanja odvesti? Na ovom smo primjeru sigurno naučili da ne odustajemo pa krećemo dalje.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa