Povjesničar prof. Ivo Banac gostovao je u Novom danu na N1 televiziji i komentirao izbore u Bosni i Hercegovini.
Hoće li se uopće moći konstituirati vlast u BiH poslije ovakvih rezultata i izjava koje su se mogle čuti dan nakon izbora?
Mislim da će se ići do ivice u nizu političkih situacija. Ovisi mnogo o tome kako će na to reagirati EU i druge zapadne sile i kakve su namjere i do kojih granica želi ići Putinova Rusija. Mnogo toga je otvoreno. Kada bi se morao kladio mislim da bih odabrao manje alarmanntije rješenje u ovom trenutku i mislim da će se to nekako srediti, ali dozvoljavam da Dodik zbilja nateže konopac i on će početi s nizom provokacija koje će još više uzdrmati situaciju u BiH.
Glavni problem u ovo trenutku u izjavama je odnos Hrvatske i BiH. Novoizabrani član Predsjedništva Željko Komšić je poručio sinoć hrvatskom premijeru da “gura nos tamo gdje mu nije mjesto”. Neuobičajena i teška retorika već dan ili dva nakon izbora.
Ostavimo Komšića na trenutak po strani. Mislim da nakon ovih izbora moramo zaključiti da je krahirala jedna hrvatska politika koja je dosta vremena bila na djelu. Ona je došla kraju i ne može se više obnavljati na način kako su to dva stupa izvršne vlasti u Hrvatskoj prakticirale kroz prethodnih nekoliko godina. I predsjednica i premijer su postali, ništa drugo nego, glasnogovornici Čovića, potpuno se vezali uz njegovu politiku i dopustili da on nametne svoje teze hrvatskoj vanjskoj politici, i sada imaju rezultate koji su vrlo neugodni. Mislim da ćemo svi u Hrvatskoj, ne samo dva stupa koja sam spomenuo, morati ponovno razmisliti što napraviti za stabiliziranje BiH. Fraze o tome kako treba ući u EU, što je također bila Čovićeva fraza, a u nju nikada nije vjerovao jer inače ne bi slijedio jednu prorusku politiku, to mora biti potisnuto. Moj aksiom u vezi BiH je sljedeći – bez sporazuma i dogovaranja između Hrvata i Bošnjaka ne može biti stabilne BiH. To je zbog toga što su izvori problema uvijek dolazili sa srpske strane pod sponzorstvom Beograda, premda dopuštam da je bilo nekih pokušaja usmjeravanja srpske politike u drugom smjeru. Do onog trenutka dok ne dođe do diferencijacije u srpskoj politici u BiH, recimo da se ova afera Davida Dragičevića zbilja zahuktala i da smo došli do stvarnih saznanja što je ta Dodikova polukriminalna vlada radila, možda bi situacija bila nešto bolja. U ovom trenutku Dodik ima mnogo toga u svojim rukama, ima potporu Moskve i Beograda i on ide sada u jednu destruktivnu akciju. Druga strana se također mora organizirati. To je ono što Čović nije želio i što je sprječavao i sada Hrvati u BiH moraju doći k sebi i potražiti onu politiku koja će zaustaviti ove negativne trendove vezane uz Čovića i njegove sponzore.
Nije li dio hrvatske politike vidio u Dodiku saveznika u BiH?
Oni su to doista vidjeli, ali na svoju štetu. On je uspio svojim tezama utjecati na hrvatsku vanjsku politiku što pokazuje da je netko spavao za kormilom u Zagrebu. To mora doći kraju. Jučer smo vidjeli nešto nevjerojatno. Sve tendencije u Hrvatskoj, od ljevice do desnice, su blebetale jednu te istu priču koja je iz Čovićevog skripta. Nedopustivo je da Božo Petrov govori da je Komšić persona non grata i da ne može doći u Zagreb. Ili onaj smješni Beljak koji kaže da je Komšić Sejdo Bajramović. To je retorika koja pokazuje nemoć hrvatske politike i nepromišljanje problema BiH i neozbiljnost onog što se neprestano ponavlja i u politici i medijima. Vrijeme je da malo razmislimo i da idemo unatrag i prostudiramo sve etape hrvatske politike u BiH. Karamarko je pokušao okrenuti ovaj negativni trend i tu su ga čekali protivnici i kaznili kako su ga kaznili. Ima elemenata te politike koju moramo osnažiti koju moramo dovesti do dijaloga između vodećih čimbenika u Hrvatskoj i BiH, sa onom strankom koja se pokazala najsnažnija u ovim izborima SDA, koja pod novim vodstvom i nešto drugačijim okolnostima možda može okrenuti onu politiku koja je dovela Komšićeve pobjede na izborima za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH.
Gdje vidite mogućnost tog sporazuma između hrvatske i bošnjačke politike, posebno kada je riječ o politici koju u ovom trenutku vodi SDA?
Što se tiče hrvatske strane to je jedna debata koja se mora voditi unutar vladajuće koalicije, ali i sa onim stranakama koje su zainteresirane za BiH. HDZ mora ponovno razmisliti koji su mu prioriteti u BiH i to moraju reći vrlo jasno i druge stranke koje pripadaju tom suverenističkom krugu i žele zaustaviti ovu destruktivnu politiku. Svaki puta kada je Hrvatska nazadovala, to je bilo povezano s krivim potezima u BiH. U svjetskim medijima je ovih dana vidljiva protuhrvatska interpretacija onog što se dogodilo na izborima. NY Times jučer kaže umjereni Komšić i nacionalistički tvrdolinijaš Čović i to nije usamljeno mišljenje. Kakva je trenutno američka poltiika? To je posve nejasno. Zabrinjava da su predstavnici Dodikove stranke uspostavili odnose s ljudima koji su bili u Trumpovoj kampanji 2016. godine i koji su se pred Ministarstvom pravosuđa u SAD-u registrirali kao agenti Dodikove stranke. TO je vrlo ozbiljan potez jer se želi utjecati na američku politiku, a mi ne radimo ništa. Ne tražimo tumačenja koja bi pomogla ne samo položaj Hrvatske u očima svijeta nego i stabilizaciju BiH. Europa uvijek nešto brblja na kraju kada se više ništa ne može napraviti, poput izjave Junckera prije dva dana.
Što bi trebala biti hrvatska politika nakon izbora u BiH. Premijer Plenković je rekao da izbor Komšića nije dobar ni za Hrvatsku ni za BiH?
Za nekoga tko je potrošio sve adute pomažući, i to najizravnije, doista zabijajući nos gdje mu nije mjesto, to za Plenkovića je jedino što je mogao reći. To je jedino što je mogao reći jer su mu svi brodovi potonuli. On će na kraju morati reći da želimo dogovor upravo s Bošnjacima i dogovor na razini koja će zadovoljiti i hrvatske i bošnjačke predstavnike u Federaciji BiH jer je ona ključ stabilnosti u BiH. Jedino ako Federacija bude imala jedan zajednički stav oko arhitektura BiH onda će Dodikova politika bliža nekom, ja se nadam, negativnom kraju.
Mnogi tu suradnju smatraju utopijom? Kakva bi to bila suradnja u kojoj bi Bošnjaci odlučivali o svemu?
Oni će se morati od toga suzdržati. Doista, u nizu kantona imaju odlučuju riječ, ali i Hrvati imaju odlučujuću riječ u nizu kantonu. Ono što Bakir Izetbegović kaže, mi imamo više od 50 posto stanovništva, a samo trećinu vlasti, je izraz velike frustracije koja postoji među bošnjačkim političarima. Morat će se suzdržati, ali i i Hrvati u BiH će se morati suzdržati od suradnje s Dodikom, što će reći s Rusima i onim snagama koje doista žele potkopati BiH jer to je i u njihovom interesu. Ono što političko vodstvo u BiH donosi nama u Hrvatskoj je jedna vrsta proruske tendencije ili okretanja prema Moskvi, a mi to ne želimo. To su elementi koji će pomalo, uz promišljanje alternativnih političkih rješenje, donijeti pozitivnijim rezultatima nego ovome što smo vidjeli prije dva dana.
Kako vidite ulogu Željka Komšića kao člana Predsjedništva BiH?
On nije moj favorit, mislim da pripada davno propaloj politici koja je došla kraju tamo negdje u svibnju 1980. godine. Ja ga ne vidim kao čovjeka rješenja. Ali on će sigurno na razne načine potaknuti razmišljanja o tome kako da se neka žarišta u BiH riješe na drugačiji način. Zatvoriti mu vrata i praviti se kao da ga nema mislim da bi bila pogreška. Treba ga angažirati da malo spusti retoriku i shvati da mora doprinijeti jednoj harmonizaciji odnosa ne samo u Federaciji nego u cijeloj BiH.
Kako vidite njegovu poruku hrvatskom narodu nakon izbora za njihovog predstavnika da ga se ne boje. Zašto bi se netko bojao Željka Komšića?
Zato što, unatoč činjenici da on tvrdi da zakoni dopuštaju ovakavu vrstu izbornog rezultata, zna vrlo dobro da je dobar dio njegovih glasova došao iz onih kantona i općina gdje Hrvati ne postoje. Zna da predstavlja dobrim dijelom Bošnjake i zna da ga Hrvati baš previše ne cijene i mora reći: ne bojte me se! No nije riječ je li ga se netko boji ili ne boji, nego kakav će biti njegova politika. Ako on ima za cilj samo dresiranje Hrvata, mislim da njegova politika nema nikakve budućnosti. Vidjet ćemo, možda on napravi i neke pozitivne poteze. Reći ću ovo za njega što sigurno neće biti popularno, nisam čuo da je Komšić surađivao s Putinom i Rusima i nisam čuo da je korumpiran i mnoštvo stvari koje se vežu i uz Dodika i Čovića. Mislim da moramo biti malo strpljiviji nego što smo bili i vidjeti kako ga se može angažirati.
Zašto je Željko Komšić potegnuo argument najave tužbe protiv Hrvatske kad je riječ o gradnji Pelješkog mosta?
Svjestan je da nama ne treba slovenska afera na jugu Hrvatske. Mislim da je s tim želio malo uzburkati duhove. Nadam se da će od toga odustati jer ne vidim ozbiljnu šansu da na taj način spriječi izgradnju mosta. On ima potporu EU i to je jedna velika, nažalost, kineska investicija koja ima odjeke i u BiH. Mislim da je to jedan čorak.
Može li bilo kakva tužba zaustaviti tu gradnju i što bi Komšić time postigao? Zanimljivo je i da mediji danas navode da će glavni saveznik u sprječavanju te tužbe za Hrvatsku biti Dodik.
Naravno jer postoji odnos Čiović Dodik i Dodik je već u nekoliko navrata rekao da on nije za gradnju tog mosta. Ne vidim izglednih mogućnosti, jedino što bi moglo zaustaviti taj trend je sve veća skepsa prema kineskim investicijama u EU, no to se pitanje još nije poteglo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa