Prošloga je ponedjeljka u Crikvenici predstavljena knjiga ‘Rivellijeva zavjera laži Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska Pravoslavna Crkva’.
U crikveničkoj Gradskoj vijećnici ispunjenoj do posljednjega mjesta knjigu su predstavili msgr. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski i autor knjige prof. dr. sc. Juraj Batelja, postulator.
Zaustavljanje kauze opravdano izazvalo nezadovoljstvo katolika i svećenika
Biskup Bogović u uvodnom izlaganju rekao je da je zaustavljanje kauze skoro pri svome kraju, opravdano izazvalo kod naroda nervozu i raznih prigovora.
“Mnogi su katolici i svećenici izražavali nezadovoljstvo”, a upravo je objavljivanje knjige msgr. Batelje dobro tempirano, jer “ona odgovara na sve te naše muke i predstavlja u pravom svjetlu kardinala Stepinca. Zapravo opovrgava ono što je srpska propaganda i komunistička propaganda do 1990. napisala. Ne samo da su to oni objavljivali kod nas nego se to proširilo i u inozemstvo”, istaknuo je msgr. Bogović.
Ispričao je biskup kako se u svom životu susretao s negativnom propagandom o Hrvatima.
“Hrvatima kao divljem narodu, priglupom, ali jako vještom s nožem što je pokazao na srpskoj nejačadi” i ta se negativna propaganda proširila na sve strane, jer diplomacija nije bila u našim rukama. Toj klevetničkoj kampanji priključuje se i knjiga o Stepincu na talijanskome jeziku od Talijana Rivellija. Toj je knjizi trebalo odgovoriti na pravi način, a upravo je najbolji za tu zadaću bio onaj koji je i postulator za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, msgr. Batelja, pojasnio je biskup Bogović.
Značaj međunarodne i znanstvene razine
Može biti jako dobro što je Papa dignuo na međunarodnu razinu ovaj slučaj, s kojom su se u Hrvatskoj složili biskupi. To nije loša inicijativa. Jer do sada je bilo trvenja koja nisu toliko zanimala međunarodnu razinu, a sada je to nužno. “Ako se to ostvari, da se oformi jedna komisija s tri člana sa strane katolika i tri člana sa strane Srpske pravoslavne Crkve i da se o tome razgovara i ako se to uspije dignuti na jednu višu razinu to će biti jako dobro jer će onda istina preko Pape prodrti i na međunarodne linije”, kaže biskup Bogović. Važno je da se to podigne na međunarodnu i znanstvenu razinu, kao što to radi knjiga msgr. Batelje, a ne Rivelli.
“Mi se ne bojimo niti se trebamo bojati znanstvenoga pristupa nego mitova i laži”, mišljenja je biskup Bogović.
Istina je neprijatelj Rivelliju, njegovim poklonicima i mitovima
O nekim je temama u komunizmu bilo zabranjeno govoriti. A one koje se nije moglo sakriti o njima su stvarane razne priče, izmišljali su se neki drugi krivci. “Mislili smo da ćemo kada to vrijeme prođe moći slobodno pričati, govoriti i pisati ono što je istina i da će ljudi vjerovati, ali ljudima je i dalje potrebna laž. I oni će radije prihvatiti laž nego istinu i ima već mnogo zakona koje štiti lašca. U tom liberalnom svijetu imaš pravo i na laž. Zato je svakako dobrodošla inicijativa Svete stolice da se to digne i na jednu znanstvenu razinu. Jer oni kojima je potreban Rivelli, kojima su potrebni oni mitovi, ovo je neprijateljska propaganda”, pojasnio je biskup.
“Ali na svaki način mi smo za to i ova knjiga ide tim putem kojim će ići naša Crkva i zato je ona dobrodošla i svaki onaj koji se suoči s njome će naći one odgovore koje je možda i sam imao. Mislim da je ovom inicijativom Papa dobro učinio”, zaključio je svoje predstavljanje msgr. Bogović.
Srpska zavjera laži
Msgr. Batelja rekao je da ga je profesor Grbešić na predstavljanju knjige u Đakovu na Bogoslovnom fakultetu pitao pred studentima zašto je dao važnost jednom autoru koji ne zavrjeđuje znanstvenu pozornost, tim više što uopće ne primjenjuje metodologiju znanstvenoga rada, jer proizvodi mit, zapravo bavi se stvarima na način kojima želi izmanipulirati istinu. Kolegi je odgovorio da bi bolje bilo stajati, umjesto Rivellijeva zavjera laži, srpska zavjera laži.
Rivelli je navodno rođen u Genovi, umro je 2010. i hrvatski jezik nije znao, a njegovim se životopisom prof. Batelja nije posebno bavio, ali je shvatio da je on bio nečiji pijun i možda plaćen izvršiti jedan zadatak. Rivelli primjerice vladiku Velimirovića navodi u svojoj knjizi kao ustašku žrtvu, čovjeka koji nikada nije bio u NDH. “Dakle, da pokaže mržnju i katoličke crkve koja je navodno prema Rivelliju podržavala ustaški sistem, sustav koji je počinio tolike zločine, među njima evo i poubijao nekoliko episkopa. On ih navodi devet. Od tih je jedan samo iz Zagreba, Dositej, i jedan je iz Plaškoga. Nisu ti ljudi bili na području Zagrebačke nadbiskupije nego na nekim drugim prostorima”, kazao je msgr. Batelja.
Velimirović je inače podržavao Nedićevu vladu, četničku. Nedavno se pokreće u Srbiji pokret za rehabilitaciju Nedića, to znači rehabilitacija jednog političkog sustava koji je prihvatio njemačku čizmu s ciljem stvaranja Velike Srbije, upozorio je prof. Batelja.
Na Stepinca se udara jer je oličenje, ikona, samobitnost, samostojnost i nacionalna svijest jednog naroda
“Rivellijeva knjiga nudi, ne nama nego svjetskoj javnosti, kao polazište srpske optužbe jednoga naroda, katoličke crkve u tom narodu i njegovog najsvjetlijeg lika bl. Alojzija Stepinca. Udarac nije samo pogoditi Stepinca, da on nije oličenje, ikona naroda jednog, njegova je samobitnost, njegova je samostojnosti, njegova nacionalna svijest. Zato mi se čini da optužbe koje je on posložio i koje se iščitavaju iz njegove knjige dovode se u pet točaka.
Prvo je da je katolička crkva u NDH podržavala njemački sustav, jer je surađivala s okupatorom. Ali tko je okupator to treba vidjeti. Ako se sjećate 27. ožujka 1947. i što se poslije toga događalo u Srbiji, onda se pitamo tko je okupator. Je li to bila ista država i koje su razlike ako je Nijemac zapravo u NDH imao glavnu riječ, imao je i u Srbiji glavnu riječ.
Drugo da je podržavao ili šutke prelazio preko zločina koje je ustaška vlast činila u progonu, on navodi Židova i Srba.
Zatim da je prionuo svojski, uz nasilne/prisilne vjerske prijelaze i posebice Srba u katoličku crkvu i zatim da je djelovao protiv interesa svojega naroda. To je ono što je objavljeno u knjizi Magnum Crimen. Dakle, on nije napravio neki iskorak u povijesnom području nego je skupio knjige, naveo literaturu, ali on ne koristi izvornu literaturu”, pojasnio je msgr. Batelja, te nastavio da je on preslikama izvorne literature pobio Rivellijeve navode.
Rivellijeva knjiga na neki se način pojavila na francuskome jeziku, predstavljena je u Parizu, čemu je nazočio i hrvatski veleposlanik. Knjiga dobiva međunarodni odjek, ali na hrvatskome području zapravo nije dostupna javnosti. Navodno je objavljena u izdanju neke izdavačke kuće u Kastvu 2002. godine, knjiga je tiskana, ali je u NSK nema, postoji u jednoj zagrebačkoj knjižnici i to u zaštićenom fondu.
“Ona je nedostupna čitalačkoj publici ili javnosti koja bi se željela osloniti na neke izvore i dokumente i vidjeti što zapravo ta knjiga donosi, a ona se izgleda širi potajice okolo i stvara lažnu sliku ili promidžbu, ne samo protiv Katoličke crkve nego i dobrobiti samoga hrvatskoga naroda.
Tako da je ta knjiga dalekosežno vrlo pogubna za nacionalne interese, ne samo ovo što se sad govori, već i što je biskup posebno istaknuo, a to je pitanje Stepinčeve kanonizacije. Stepinčeva kanonizacija napravljena je na izvorima i dokumentima i ja nemam što dodati”, istaknuo je msgr. Batelja.
‘Rivellijeva zavjera laži Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska Pravoslavna Crkva’ objavljena je u drugom i dopunjenom izdanju, jer je prvo izdanje od 1200 primjeraka nestalo u mjesec dana.
Brojna svjedočanstva i napori nadbiskupa Stepinca u spašavanju srpskoga naroda
Prof. Batelja opisao je ukratko nešto od brojnih svjedočanstava o pomoći i naporima nadbiskupa Stepinca u spašavanju srpskoga naroda o čemu je posvjedočila u svome dnevniku Diana Budisavljević, supruga dr. Julija Budisavljevića, pravoslavnog Srbina i liječnika iz Zagreba. Zbirku dokumenta koji su svjedočili o Stepinčevom trudu na spašavanju života sačuvao je i Srbin, pravoslavac, dr. Marko Vidaković.
Dr. Vidaković je u suradnji s nadbiskupom Stepincem, Caritasom Zagrebačke nadbiskupije i Hrvatskim Crvenim križem uspio organizirati pomoć u zbrinjavanju i spašavanju tisuća pravoslavne djece, pojedinaca i obitelji.
Kao zanimljivost msgr. Batelja istaknuo je detalj s montiranog političkog suđenja nadbiskupu Stepincu 1946. godine kada se prijavilo više uglednih pravoslavaca sa željom da posvjedoče u prilog lažno optuženom nadbiskupu. Među njima bili su i dr. Budisavljević, dr. Radetić, dr. Dragišić, dr. Vidaković i drugi, željeli su posvjedočiti u prilog onoga što je nadbiskup učinio za Srbe u Zagrebu. Javni tužitelj Jakov Blažević odbio ih je grubim riječima nazvavši ih klerofašistima!
“Nije se smjelo čuti svjedočanstvo u obranu.” Dugo se godina oko bl. Stepinca gradilo laž na laž.
Izniman prinos hrvatske povijesničarke Ljubice Štefan
Msgr. Batelja slaže se s Papinom odlukom za uspostavu komisije, da bi se srbijansku stranu suočilo s dokumentacijom, “to je jedna gesta koja je nadcivilizacijska, možda i mi sami nismo svjesni njezinoga dometa, ali slažem se s biskupom, sve čekam hoće li se oni odlučiti da bi se suočili s dokumentacijom.”
U knjizi se može vidjeti “što radi Katolička Crkva, i što radi Stepinac. Npr. stranica SPC i Romi. Predbacuje se bl. Stepincu da nije zaštitio Rome. Ja bih volio, da me demantira ikoji vladika, ikoji sin SPC-a, ili da mi pokaže jednu homiliju, propovijed, pismo, gdje su se zauzeli za Rome ili za Židove. Tako imate ovdje, poslužio sam se radom gospođe Ljubice Štefan. Ljubica Štefan istražila je sve arhive srpske patrijaršije, vojne arhive, i ona je donijela točno gdje je našla i gdje se nalazi. Kako se nadbiskup Stepinac odnosi prema logorima, kako SPC, kako se prema svećenicima odnosi nadbiskup Stepinac, kako SPC, da se vidi gdje su zapravo problemi. Dok ne ćete nigdje naći da je Stepinac ikojom svojom rječju ili stavom podržavao takozvanu okupatorsku njemačku vlast, vi ćete čitati hvalospjeve srpskih vladika i svećenika u počast Njemačke koja je kadra omogućiti stvaranje Velike Srbije.
Osim toga nigdje ne ćete naći da je Stepinac, pjevao ode Paveliću ili ustaškoj vlasti, nigdje to ne ćete naći. On je poštivao pravo hrvatskoga naroda na njegovu državu. Bez političkoga predznaka. ‘Što narod izabere, ja ne ću imati ništa protiv toga.’ To je Stepinčev stav. Zato govoriti sada na ovakav način kao što govori SPC i njezini predstavnici i srpska politika, čini mi se da nije udarac u Stepinca, nego u srce hrvatske državnosti. Jer Pavelića nije stvorio Stepinac, nego je Pavelića stvorio metak u srce Stjepana Radića”, istaknuo je prof. Batelja.
‘Čitajući knjigu dođete na odgovore na mnoga pitanja, i pitanja naših ljudi’
“Vjerske prijelaze idealizirala je ustaška vlast jer je htjela riješiti na taj način srpsko pitanje u Hrvatskoj. Ne ulazim u premještanje stanovništva, ali na pitanje vjerskih prijelaza nadbiskup Stepinac borio se, jer se državna vlast ne smije miješati u pitanje morala, u bračna pitanja, u pitanja vjerskoga odgoja, i u pitanje prakse kršćanskoga života. I ako baš hoćemo jedno od najvažnijih pisama je od 16. lipnja 1941. koje je uputio ondašnjem ministarstvu za donošenje zakonodavne vlasti da bi bilo uputno kad se donose takvi zakoni, Crkvi barem dati na znanje da ona stavi svoje prigovore – nemojte to raditi. Mi smo protiv toga – ali nije se Crkvu slušalo, i zato Stepinac u jednom pismu, koje je uputio vlč. Augustinu Juretiću u Švicarsku, kaže, – Hrvatsku u propast tjera ludost njenih sinova – i ta mi rečenica dođe i dan danas napamet”, naglasio je msgr. Batelja.
Pri kraju msgr. Batelja pojasnio je zašto je u svoju knjigu dodao pregled prijepora koji na hrvatskim prostorima žive u narodu vezano uz ovu temu. O dolasku pravoslavnih izbjeglica na prostore hrvatske crkve iz 9. stoljeća i njihovog odnosa prema katolicima koji su ih prihvatili, dopustili im pokapanje uz katolike, ali kad su pravoslavci postali s vremenom većina i počeli potiskivati katolike, zabranili im pokapanje na nekad katoličkom groblju.
Moramo znati uzroke da bi liječili posljedice
“Čuo sam, da Srbi hoće razgovarati i da tema bude, ali samo od 1941. do 1945. a ne ono prije, niti ono poslije. A baš je nama zanimljivo ono prije, jer pravoslavlje na ovim našim prostorima do dvadesete godine, formiranoga nije bilo. SPC je 1920. podjarmila i crnogorske i makedonske i ove naše krajeve”, stavila je sve pravoslavce pod sebe i to je jedan veliki problem. “Moramo znati uzroke da bi liječili posljedice, ne može se uzeti isječak od 1941. do 1945., negdje su uzroci”, istaknuo je prof. Batelja.
Opisao je autor knjige i sustret nadbiskupa Stepinca s Titom. Titovo traženje od Stepinca da oformi, stvori nacionalnu crkvu i nadbiskupov odgovor.
“Imamo strategiju za koju ne znamo što se radilo iza leđa, ali mi je drago da se o hrid Stepinčeve vjernosti i njegove ljubavi prema Crkvi, njegove ljubavi prema Isusu Kristu, razbio jugoslavenski unitarizam, velikosrpski unitarizam, i što smo mi kao narod preživjeli.”
“I Rivelli kada želi spočitnuti Stepincu njegov hrvatski osjećaj bojim se da je na djelu ista ona politika koja je 1920. progurala fašističku ideologiju ovdje u hrvatske krajeve koja se s velikosrpskom savršeno slagala i u podjeli teritorija i u raspodjeli ljudi. Želim da vam ova knjiga otvori oči. Da znamo čitati povijest, da steknemo kjuč za čitanje povijesti, i da budemo istiniti, pravedni i objektivni”, zaključio je prof. Juraj Batelja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa