U klasifikaciju hrvatskih znanstvenoistraživačkih područja, polja i grana kao polje ubačeni su „Rodni studiji“. To sam otkrio slučajno, proučavajući ove godine Nacrt pravilnika za izbore u znanstvena zvanja.
Budući da je o Nacrtu otvorena javna rasprava, u nju sam se odmah uključio pitanjem tko je, kako i na osnovi čega ubacio rodne studije u hrvatsku znanost – kao jedno znanstvenoistraživačko polje.
Dana 18. travnja 2016. Željko Potočnjak mi je odgovorio: „to nije predmet tog Pravilnika. Polje 8.06. Rodni studiji predviđeno je Pravilnikom o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama („Narodne novine“, broj 118/09, 82/12 i 32/13)“.
U pravu je gospodin Potočnjak: nisam čitao Narodne novine iz rujna 2009. i sad se zagovornici Rodnih studija ponašaju kao da je to ustaljeno znanstveno polje.
Zato ovo pišem: da Narod (narod) zna što mu se dogodilo i da zna tko mu je to napravio.
Da ne bude zabune, Pravilnik su donijeli hrvatski znanstveni autoriteti okupljeni u hrvatskom Nacionalnom vijeću za znanost godine 2009., predvođeni predsjednikom prof. dr. Krešimirom Pavelićem.
Podrijetlo pojma „roda“
Do 1950-ih pojam ‘rod’ bio je isključivo gramatički termin koji je indicirao muški, ženski i srednji oblik. No, američki liječnik John Money počeo je koristiti taj gramatički izraz u posve novom kontekstu, te je tako uveo pojam rodnoga identiteta. On je tvrdio da rod nije samo spol, dakle što je netko biološki (geni, anatomija, hormoni, gonade, mozak), nego da je rod društveno pozicioniranje osobe, tj. uzimanje uloga, ponašanja i atributa koji se u određenom društvu smatraju prikladnima za spol (muško/žensko).
Iako je Money poslije raskrinkan u neetičnom ponašanju oko kirurške promjene spola jednoga dječaka i laganja o rezultatima, militantni feminizam prihvatio je njegovu teoriju i nametnuo je do razine međunarodne dogme.
Pod pritiskom feminizma došlo je do toga da je na kraju Svjetska zdravstvena organizacija objasnila spol i rod ovako:
„Neki primjeri spolnih značajki: žene imaju menstruaciju, a muškarci je nemaju; muškarci imaju jajca, a žene ih nemaju; žene su razvile dojke koje obično mogu stvarati mlijeko, a muškarci nisu; muškarci općenito imaju krupnije kosti nego žene.“
„Neki primjeri rodnih značajki: u Sjedinjenim Američkim Državama (i većini drugih zemalja) za sličan posao žene zarađuju značajno manje novca negoli muškarci; u Vijetnamu puši mnogo više muškaraca nego žena, jer se žensko pušenje tradicionalno smatra nepriličnim; u Saudijskoj Arabije muškarcima je dopušteno voziti automobile, a ženama nije; u većini svijeta, žene rade više domaćinskih poslova nego muškarci.“
I – gotovo! Nema više! To su „objašnjenje“ promicatelji „rodne teorije“ upotrijebili kao osnovu, „zaklon“ i alibi za potiskivanje pojma spola, jer je ukidanje toga pojma nužno za njihova protuznanstvena, nastrana i biološki apsurdna učenja o „normalnosti“ homoseksualnosti i svih vrsta spolne nastranosti i njihovo ubacivanje u školsko gradivo koje djeca trebaju što ranije „upoznati“, prihvatiti kao normalna i „sama odlučiti“ u svojemu spolnom identitetu i načinu života.
Pojam roda u suvremenom zapadnom društvu
I razmjerno neupućen čitatelj lako će razaznati da navedene razlike muškaraca i žena nisu razlog za uvođenje pojma „roda“. Ta veza ne postoji, a navedeni je argument jednostavno – glup. Kakve veze ima mogućnost žena da voze automobile u Saudijskoj Arabiji i pušenje žena u Vijetnamu sa spolnim identitetom i spolnom orijentacijom? Uza sve razumijevanje i poštovanje problema žena u SAD, Vijetnamu, Saudijskoj Arabiji i drugdje, navedeni primjeri nisu razlog potiskivanja definicije spola. Borba za ravnopravnost žena može se voditi samo tako da ih se stvarno naziva ženama, a uvlačenje pojma roda zapravo je podmetanje dodatnih „dosega“ „rodne teorije“, koja potpuno relativizira biološki spol i bavi se „spolnom orijentacijom“.
Kad se pažljivo slušaju argumenti zagovornika rodne teorije, otkriva se da oni uvođenje pojma roda objašnjavaju kao Svjetska zdravstvena organizacija, a onda odmah, kao da je to logično, relativiziraju spol. Potom prjelaze na u pojam spolne orijentacije i potpuno rušenje osnova biologije, genetike, fiziologije, anatomije i psihologije.
Na koncu „objašnjenje“ Svjetske zdravstvene organizacije postaje uporište za uvođenje zakona da žena ima pravo na pobačaj sve dok dijete ne prodiše, a dok ne prodiše, čedo nije ljudsko biće, nego „majčino tijelo“. Iz rodnoga lista brišu se pojmovi „majka“ i „otac“ i zamjenjuju pojmovima „roditelj 1“ i roditelj 2“, a muškarac koji se „osjeća“ ženom ima pravo rabiti ženski javni zahod.
Na osnovi citiranoga „objašnjenja roda“ Svjetske zdravstvene organizacije Štulhofer i njegovi došli su do toga da definiraju spolni odgoj djece u hrvatskim školama i u literaturu za taj odgoj ubacuju knjige o „dobrobitima“ gledanja pornografije.
Onaj tko to nije znao, neka zapamti, a onaj tko ne vjeruje, neka provjeri. O tome se radi kad se rabi riječ „rod“ za raspravu o mogućoj diskriminaciji žena.
Rodna teorija u hrvatskoj znanstvenoj klasifikaciji
Priznajem da ne čitam „Narodne novine“. Tako ih nisam čitao ni 2009. A one su 30. rujna te godine donijele jednu odluku: u hrvatsku je znanost ubačeno polje „8.06 Rodni studiji“.
Dakle to nisam znao, pa se nisam mogao na vrijeme ni zgroziti niti pobuniti. Čini se da je tako bilo i sa svim drugim hrvatskim znanstvenicima, jer se nitko nije bunio. Naravno, to je znalo i odobrilo cijelo tadašnje Nacionalno vijeće za znanost, na čelu s predsjednikom Pavelićem. Obrazloženje nigdje i nikad nije dano!
Što su mislili, govorili i radili svi članovi tadašnjega Nacionalnoga vijeća? Jer, svi su oni zajedno to vijećali, usuglasili i izglasali, u neznanim uvjetima, s neznanom pažnjom, provjerom i ciljevima.
Neuvjerljivo bi i netočno bilo objašnjenje da su se možda vodili Frascatijevom klasifikacijom (OECD, Europska organizacija za suradnju i razvoj), prema kojoj je jedna od društvenih znanosti pod brojem 5.4 sociologija, a jedna od njezinih vrsta „društvene teme“ (s objašnjenjem u zagradi: „(Studije žena i studije roda, Društvena pitanja, Studije obitelji, Socijalni rad)“. Takvu podjelu nisu proveli nego su je, ako su je imali pred očima, izokrenuli, okljaštrili i krivotvorili u odnosu na definicije Europske organizacija za suradnju i razvoj.
Pozivam stoga Krešimira Pavelića da se javno očituje o toj odluci, da navede imena svih članova Nacionalnoga vijeća u ljeto 2009. jer je dio njih bio imenovan 13. ožujka 2009., a prije toga više puta imenovani i razrješavani na neutvrđene i iz Narodnih novina nesljedive rokove. I da se potom svaki od njih očituje – na osnovi čega je podupro uvrštenje „rodnih studija“ kao istraživačkoga polja u sekularnu, materijalističku, objektivnu i dokazima odanu hrvatsku znanost!
Tko je i s kojim argumentima to predložio i po čemu su ti dokumenti bili dovoljno uvjerljivi da ih Nacionalno vijeće prihvati? Jesu li bili upoznati s Frascatijevom klasifikacijom?
Neodgovorena pitanja
Kolega Željko Potočnjak 18. travnja 2016. elegantno se izvukao od obveze da odgovori na moja pitanja pa ih ovdje ponavljam:
Molim Vas da objasnite na osnovi koje znanosti, odnosno znanstvenih argumenata, a navlastito onih koje je predlagač službeno zaprimio, je u sustav uvedeno polje „Rodni studiji“.
Molim Vas da mi pošaljete dokumentaciju na osnovi koje je tako odlučeno.
Molim da kažete je li prijedlog došao od prof. dr. Aleksandra Štulhofera.
Molim da ocijenite je li primjereno da u Područnom znanstvenom vijeću za društvene znanost član, i zamjenik predsjednice, bude prof. dr. Aleksandar Štulhofer, s obzirom da je on istraživački, kao koautor i organizator simpozija povezan s promicateljima pedofilije i pornografije, kako slijedi:
1. Theo Sandfort otvoreni je zagovaratelj legalizacije pedofilije. (Sandfort T. Constructive questions regarding paedophilia. Paidika: The Journal of Paedophilia. 1988;1(4):28-31).
2. Štulhoferovi gosti na konferenciji u Dubrovniku 2001. bili su ljudi koji sebe nazivaju pedofilima: dr. Theo Sandfort (kao suorganizator), dr. Vern Bullough (kao glavni predavač) i dr. Erwin Haeberele (drugi najvažniji predavač). Štulhofer je u suuredništvu s Theom Sandfortom priredio knjigu Sexuality and Gender in Postcommunist Europe and Russia. Binghamton, NY, USA: Haworth Press; 2005.
3. Aleksandar Štulhofer, Gunter Schmidt i Ivan Landripet autori su knjige (2009.) „Pornografiekonsum in Pubertät und Adoleszenz“. Aleksandar Štulhofer, Vesna Buško i Gunter Schmidt autori su knjige (2010.) „Adolescent exposure to pornography and relationship intimacy in young adulthood“ u kojoj tvrde da, temeljem obavljene online analize, nije nađena nikakva izravna povezanost između izlaganja adolescenata pornografiji i intimnih odnosa mladih odraslih osoba. Aleksandar Štulhofer i Gunter Schmidt godine 2004. u Dubrovniku su vodili seminar „Basic course in sexual therapy”.
4. Los Angeles Times je 11. srpnja 1999. pisao o istrazi koja je bila naložena protiv Kalifornijskoga državnog sveučilišta Northidge, Centra za seksualna istraživanja, zato što je James Elias, organizator Svjetskoga pornografskoga susreta, ponudio događaj koji je izgledao više kao prodajna izložba pornografije i promocija pedofilije, nego kao akademska konferencija. Spominju se radionice, jedna koja promiče pedofiliju i jedna koja promiče pornografiju. James Elias odnosno Centar za seksualna istraživanja, prije te konferencije o pornografiji bio je organizirao konferenciju o prostituciji, a prije nje konferenciju o transvestizmu i transseksualnim pitanjima. Elias je suautor članka: A. Štulhofer, T. Matković, M. Mrakovčić, J. Elias, D. Little i V. Diehl Elias, Rizici pornografije? Empirijsko testiranje uvriježenih predodžbi o konzumentima seksualno eksplicitnih sadržaja, Revija za sociologiju, br. 1–2/2003., str. 75–96; A. Štulhofer, T. Matković i J. Elias, Pornografija i seksualno zadovoljstvo: postoje li veze?, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, br. 2/2004., str. 707–720. James Elias pojavljuje se uz Štulhofera kao suurednik (pored poznatog promotora pedofilije Thea Sandforta) u projektu: „Supplying Women for the Sex Industry: Trafficking from the Russian Federation“. James Elias pojavljuje se uz Štulhofera u Organizacijskom odboru međunarodne konferencije „Sexualities in transition“ u Dubrovniku, 2001., a u Odboru su bili i T. Sandfort (NISSO), J. Bancroft (The Kinsey Institute), E. Haeberle (Archive of Sexology – Robert Koch Institut) i V. Bullough (Professor Emeritus) – svi redom doktori znanosti i osvjedočeni promotori pedofilije.
Odgovor na pitanje o Štulhoferu ni znanstvene argumente o uvođenju pojma rodnih studija nismo dobili, ali otkrili smo tko nam ih treba dati: Pavelićevo Nacionalno vijeće za znanost iz 2009. nema na koga prebaciti svoju odgovornost i zauvijek nosi obvezu objašnjenja odluke donesene u obnašanju javne službe.
* Matko Marušić redoviti je profesor u trajnom zvanju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Njegova nastavna područja su fiziologija, imunologija i znanstvena metodologija. Autor je 180 znanstvenih članaka u najpriznatijim svjetskim časopisima koji su citirani oko 2000 puta. Objavio je šest beletrističkih knjiga, od kojih su dvije na engleskom, a jedna u popisu lektire za 4. razred osnovne škole.
Tekst se nastavlja ispod oglasa