Tragedija koja se u nedjelju, u ranim poslijepodnevnim satima dogodila u Rijeci zgrozila je javnost. Doista, teško je bilo suočiti se s tako jezivom istinom. Tog sam čovjeka dan ranije vidio na Korzu, pod Urom i dalo se naslutiti da to nije romantični ulični pjevač kao što je to izjavio šef riječke policije. Bez obzira na šok nije trebalo u javnom prostoru rabiti politički nekorektne riječi. Žrtve su, čini se, posljedica loše prilagodbe sustava novom pravnom statusu osoba s invaliditetom: ostaje otvoreno pitanje tko je tu zapravo lud?
Neprimjereno je u javnome prostoru, čak i u afektu, rabiti neprimjerene, zastarjele, pogrdne, uvredljive riječi kojima su se nekada etiketirale osobe s mentalnom retardacijom. Promjena pristupa uvjetovana je između ostaloga i međunarodno obvezujućim konvencijama o ljudskim pravima tako da je danas uporaba termina imbecil ili kreten izrazito politički nekorektna, piše prof. dr. sc. Nenad Hlača za Narod.hr.
Međunarodne su konvencije komplementarni mehanizmi, jedna ne potire drugu, tako da je bespredmetno isticanje vlastitih zasluga glede samo jedne, primjerice tzv. Istanbulske konvencije. Danas se mentalnom retardacijom smatra stanje u kojem je zamjetno otežana socijalizacija zbog zaustavljenog ili nedovršenog razvoja intelektualnih sposobnosti što se utvrđuje medicinskim, psihološkim, defektološkim i socijalnim vještačenjima. Procjena stupnja mentalne retardacije ovisi o kvocijentu inteligencije koja posljedično može biti laka, umjerena, teža ili duboka.
Hrvatski jezični portal uz riječ kreten daje pojašnjenje da je to teško duševno zaostala osoba, ali i onaj koji nije snalažljiv, koji je propustio priliku, koji nije nešto opazio (uhvatio!)… Bez obzira na stupanj mentalne retardacije temeljem obveza iz međunarodnih konvencija koje su pretočene u hrvatske zakone sve, baš sve, osobe imaju aktivno i pasivno biračko pravo. Stoga ne bi trebali nikoga čuditi istupi političara u Saboru ili Vladi jer političari čini se nisu svjesni pravne osnove vlastitog političkog djelovanja.
“Tko je ovdje lud?”
Svaki put kad se u javnom istupu spomene famozna Istanbulska konvencija trebalo bi se prisjetiti komplementarnih veza s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom koja je dio pravnog sustava RH od 2007. godine (NN 6/2007) u kojoj stoji: Države stranke će prihvatiti da osobe s invaliditetom imaju pravnu sposobnost (pravni položaj) na jednakoj osnovi kao i druge osobe u svim aspektima života.
Države stranke će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osobama s invaliditetom osigurale pristup potpori koja bi im mogla biti potrebna za ostvarivanje pravne sposobnosti.
Države stranke osigurat će da sve mjere koje se odnose na ostvarivanje pravne sposobnosti predvide odgovarajuće i djelotvorne zaštitne mehanizme koji će sprečavati zloporabu u skladu s međunarodnim pravom koje obuhvaća ljudska prava. Takvi zaštitni mehanizmi osigurat će da mjere koje se odnose na ostvarivanje pravne sposobnosti poštuju prava, volju i sklonosti te osobe, da se iz njih isključi sukob interesa i zloporaba utjecaja, da su razmjerne i prilagođene osobnim okolnostima, da se primjenjuju u najkraćem mogućem vremenu i da podliježu redovitoj reviziji nadležnog, nezavisnog i nepristranog tijela vlasti ili sudbenoga tijela. Zaštitni mehanizmi bit će razmjerni sa stupnjem kojim takve mjere utječu na prava i interese osobe. Države stranke prihvaćaju da su sve osobe jednake pred zakonom te imaju jednako pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu i jednaku korist na temelju zakona.
Za početak neka Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi otkupi autorska prava za film nedavno prerano preminulog Bernardina Modrića “Tko je ovdje lud?” i neka ga prikaže na svojoj televiziji. Očiju punih suza izašao sam s te projekcije. Dragi moj Mrki hvala ti, počivaj u miru Božjem!
O autoru
* Prof. dr. sc. Nenad Hlača rođen je u Rijeci 1958. Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1980. gdje je redoviti profesor, na Katedri za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Profesor honoris causa na Universidad Abierta Interamericana u Buenos Airesu. Stalni je znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U zvanje izvanrednog profesora za područje pravo, grana obiteljsko pravo, izabran je 1998. godine. Oženjen, otac dvoje djece.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr