Izbori su u Hrvatskoj zabavni maskenbal demokracije. Budući da je puk shvatio da se maske redovito koriste na izborima, neki su odlučili stvoriti autentični maškarani lik i listu samo za izbore i uspjeli nadmudiriti osvojenim one izvorno “ne maskirane”. Neravnopravna je to politička borba jer je protivnik kamufliran pa ne znaš s kime imaš posla. Problem je što i drugi nose maske sve dok stožer ne kaže: maske su pale!
Izbori su festival laganih nota obećanja, a političari imaju sreću da je narod genetski sklon amneziji. Posebnost je Hrvatske da se stranke pojavljuju kao gljive nakon kiše, neobičnih kodnih imena, ponekad i kao tragikomična aluzija glorifikacije nekog lika. Konstanta je samo etiketiranje na desno i lijevo: doista kod nas ljevica nikad ne zna što joj radi vlastita desnica. Teško je nešto ozbiljno raditi kad je jedna ruka uvijek u džepu čuvajući vlastiti novčanik. Svi se jedino hvale povlačenjem novca iz EU fondova ne shvaćajujći da su ti fondovi samo pojas za spašavanje siromaha u zaostalim dijelovima EU koji nisu znali na vrijeme, kao dobri domaćini, brinuti o vlastitoj budućnosti.
Naše stožerne stranke svojim predanim radom i postojanjem daju prilog raspravi teoriji o tome zašto su propali dinosaurusi: nisu učili u hodu, nisu željeli ispraviti pogreške, nisu htjeli ugroziti svoje elite. Kad se politika odvoji od naroda MOŽE joj se dogoditi narod.
Svake naše izbore prati puno prikrivene istine, glupih osmjeha i nemuštih slogana. Posebno su izbori u doba CORONE zanimljiv test vjerodostojnosti one stranke koja je na vlasti. Svaka demokracija ima svoju cijenu, sazrijeva valjda s vremenom gradeći vlastitu povijest i mora preboljeti baš sve dječje bolesti, a imunitet krda za sada je nedostižan politički ideal.
Kad na izbornom plakatu površine šest metra kvadratnih stana piše “gradimo 1000 stanova” čovjek će se zapitati pa kad brže, zar već, za koga, po kojoj cijeni? Vjerojatno za njihov stranački podmladak koji je ispekao zanat dijeleći crvene karanfile i fažol! Možda bi pred izbore trebalo na javnoj televiziji svakodnevno prije dnevnika čitati priču “Carevo novo ruho” i pripremati gledatelje za dan poslije izbora. I bez toga jedan je zbunjeni dječak koji je zalutao u vrh vlasti doslovno shvatio poruku priče i svima se pokazao u kupaćima: kao da je htio uzviknuti da, car je uistinu gol! Oni drugi se međusobno iscrpljuju dokazujući čije je (jezik) veći.
Nakon izbora padaju maske, ostaje mnoštvo kostima i ispadaju kosturi iz uredskih ormara. U gradovima s bogatom karnevaLSKOM tradicijom vjerojatno će novi uskakati u kostime starih i nastavljati zabavljati vjerni puk istom politikom s malo kruha, a puno igara.
Nastavak igre u drugom poluvremenu može početi.
* Prof. dr. sc. Nenad Hlača rođen je u Rijeci 1958. Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1980. gdje je redoviti profesor, na Katedri za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Profesor honoris causa na Universidad Abierta Interamericana u Buenos Airesu. Stalni je znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U zvanje izvanrednog profesora za područje pravo, grana obiteljsko pravo, izabran je 1998. godine. Oženjen, otac dvoje djece.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
