Na Veliki su petak, na trgu sv. Petra ove godine djece nosila svoj križ na postajama križnog puta. Djeca su nacrtala prizore postaja i uz njih napisala nezgrapnim tiskanim slovima jednostavne, iskrene poruke nama odraslima. Djeca su čitala razmišljanja uz postaje, a jedna je djevojčica Papi predala križ u ime sve djece ovoga svijeta.
U Hrvatskoj djeca prolaze svoj križni put daleko od očiju javnosti i stručnih službi iako formalno sustav počiva na načelu „neka institucije (od)rade svoj posao“. Na posljednoj postaji svog kižnog puta, u svojoj obitelji, jedno se dijete bori za život…
Pojavljuje se gosodin Ministar koji je od posla gotovo i zaboravio da po novome i to spada u njegovu nadležnost, ali se sjetio da mora odmah poslati inspekciju u nadležni centar za socijalnu skrb. Nešto kao aspirin od 500 mg. koji je u slobodnoj prodaji u ljekarnama. Samo je u tim mijenama stalna državna tajnica koja iskusno treperi trepavicama izravno u kameru i sa šalabahtera čita ono razmišljanje s posljednje postaje križnog puta koju je ne tako davno prošlo neko dijete u lijepoj našoj.
Silni pravobranitelji će se uznemiriti i podsjetiti na važnost i univerzalnost međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima djece, dopuniti izvješća Saboru i naručiti nova izdanja Istanbulske konvencije za svaku obitelj, za svako dijete, jer doista nepoznavanje prava škodi: ignoratntia iuris nocet.
Ipak, jedno je napušteno dijete N.N. još pod brojem….. probudilo nadu u savijest nacije samo zato što je ostalo živo. Kako se nismo ranije sjetili da bi svima koji to iskreno žele mogli ponuditi puno takvih radosti samo kada bismo omogućili ostvarenje prava na život i kada bi doista institucije, centri za socijalnu skrb i sudovi, radili žurno ono što moraju raditi po zakonu.
Doista, trebalo je hrabrosti i donijeti tu mudru odluku i probuditi savijest čovječanstva tim dječjim križnim putom na Veliki petak anno domini MMXXI, jer kako pjeva Ivan Gundulić
“Ah, nije život ljudski drugo
neg smućeno jedno more,
neg plav jedan ku udugo
biju vali kako gore;
i sred ovijeh netom tmina
čo’ek se rodi, mrijet počina.”