U četvrtak, 11. lipnja, u organizaciji Intituta za europske i globalizacijske studije u Zagrebu održana je znanstvena konferencija na temu srednjeuropskog identiteta Hrvatske – postoji li on, što nam predstavlja danas i kakva je njegova budućnost. Na konferenciji je sudjelovao niz eminentnih stručnjaka iz zemlje i inozemstva iz područja političkih i društvenih znanosti.
Tim su povodom voditelj Instituta prof. dr. Anđelko Milardović i Bruno Lopandić, savjetnik za međunarodne odnose pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, gostovali u emisiji Studio 4 HRT-a i hrvatskoj javnosti ukratko predstavili svrhu i teme konferencije.
Višegradska skupina snažna je lobistička skupina unutar EU
Poticaj na raspravu o srednjoeuropskom identitetu Hrvatske, naveo je Milardović, izniknuo je iz zapažanja kako se i nakon dvije godine punopravnog članstva u EU ne vide pomaci u pozicioniranju Hrvatske unutar tog elitnog kluba. U tom pogledu, Hrvatska ne koristi prednosti koje joj daje srednjoeuropska dimenzija kulturnog i nacionalnog identiteta kako bi se lakše i efikasnije adaptirala, integrirala i zatim definirala svoje interese, te naposljetku i opstajala unutar EU.
“U ovoj situaciji postoje ekspandirajuća gospodarstva u prostoru Srednje Europe tj. Višegradske skupine, te ne vidim razloga da se ne iskoristi dimenzija srednjeuropskog identiteta i da se identitet dovede u odnos sa interesom”, istaknuo je Milardović.
Interes Hrvatske u pridruživanju Višegradskoj skupini (skup zemalja koje čini Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska) Bruno Lopandić okarakterizirao je kao nedvojben i apsolutan. Prema njegovim riječima, radi se o skupini zemalja koje su poslije pada Berlinskog zida bile svjesne svojih slabosti, ali i zajedničkih gospodarskih i političkih interesa, što je rezultiralo intenzivnom suradnjom i zajedničkim putem ka integriranju unutar znatno većeg društva europskih zemalja. Danas ona predstavlja snažnu lobističku skupinu koja brojem glasova unutar Europskog vijeća može nametati neka zajednička rješenja.
Europa ima problema s enegetikom, potrebna je vertikala Baltik-Jadran
Lopandić je osim toga spomenuo kako Višegradska skupina kao cjelina predstavlja drugog proizvođača automobila u EU, iza Njemačke, i što je značajnije – to je usred posljednje velike gospodarske krize bio jedini prostor ekonomskog rasta u Uniji. “Mi smo u HGK prepoznali taj potencijal i intenzivirali smo odnose naših kompanija sa kompanijama tih zemalja. To već sad daje rezultate jer su naši gospodarstvenici prepoznali jednostavnost poslovanja sa zemljama EU; posebice s onim zemljama s kojima smo sociološki, kulturno i povijesno slični, a i fizički smo im blizu”
Na upit što bi Hrvatska značila Višegradskoj skupini, i kakve beneficije možemo ostvariti pridruživanjem, Lopandić je ukratko rezimirao nazvavši Hrvatsku “južnim vratima Višegradske skupine”. “Posljednja geopolitička kriza nam je pokazala da Europa ima problema sa energetikom – ovisna je o jednom izvoru i kupuje puno energije. U Europskoj komisiji primjetili su tu činjenicu i ono što se sad pokušava izgraditi jest vertikala Baltik-Jadran, koja bi energetski povezala sjever i jug, i na taj način pomogla da Europa nije više ovisna samo o jednom izvoru”. Upravo taj projekt izgradnje geopolitičke i energetske poveznice je Lopandić istaknuo kao najveću priliku Hrvatske, koja bi u tom slučaju imala ulogu ishodišne točke na navedenoj osi. Među hrvatskom političkom elitom, dodao je, jedino je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović javno govorila o toj baltičko-jadranskoj vertikali.
Hrvatska se gura u “imaginarne političke geografije”
U kratkom retrospektivnom osvrtu, prof. Milardović uputio je jasnu kritiku dosadašnjoj hrvatskoj vanjskopolitičkoj orijentaciji, ističući kako pomaci prema jačanju političke suradnje sa srednjoeuropskim zemljama nisu vidljivi niti se osjete. “Hrvatska vanjska politika ima šansu slijediti taj tip interesa i povezivati se sa uspješnim pričama u tranzicijskim zemljama”, rekao je, te nastavio: “Umjesto da slijedi te uspješne primjere koji mogu biti privlačni, dio vremena se troši ili je već potrošen na politiku regije, odnosno ‘regiona’.
Mi smo dvije godine u EU, a čini se da se hrvatska politika vodi kao vanjska politika koja se odnosi isključivo na područje regije”. “Ako je tomu tako”, nastavlja Milardović, “postavlja se pitanje zašto smo izlazili iz Jugoslavije i zašto smo uopće ušli u EU”.
Nakon višegodišnjeg iskustva sa guranjem Hrvatske u “imaginarne političke geografije” Zapadnog Balkana, Jugoistočne Europe i Regije, Višegradska skupina za njega predstavlja konačnu priliku da se Hrvatska povezuje, ali i mjeri svoj učinak, s onim zemljama koje su dokazale europski put i voljne su natjecati se na zajedničkom tržištu od pola milijarde stanovnika, što ne predstavlja gubitak energije i truda za razliku od regionalne politike za koju se ne može reći na što se ona točno odnosi, i sa sigurnošću predvidjeti kakav će biti njen ishod, te isplati li nam se taj utrošak napora u konačnici.
Na kraju izlaganja je ukazao na potrebu zaokreta u dosadašnjoj vanjskopolitičkoj praksi i nužnog otrežnjenja u promišljanju pozicioniranja Hrvatske unutar europske zajednice država, te postavljanja dugoročne strategije “kako to rade sve ozbiljne države”.
Svrha konferencije, zaključio je prof. Milardović, i jest u poticanju rasprave o ovim temama “o kojima se javno ne raspravlja, a i nije baš bilo uputno raspravljati do sada”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa