Raveno Čuvalo iz Zagreba prva je civilna žrtva Domovinskog rata u Hrvatskoj i zaslužuje da se jedna ulica, trg ili park u hrvatskoj metropoli nazove njegovim imenom. On je ubijen od strane agresorske JNA u sukobima građana i vojske kod vojarne ‘Maršalka’ u Novom Zagrebu. Bilo je točno prije 32 godine, 2. srpnja 1991. godine, prilikom pokušaja građana Zagreba da spriječe izlazak tenkova i vojnih vozila na ulice grada.
Hrvatska javnost malo je upoznata da je prva žrtva Domovinskog rata ubijena u glavnom gradu Zagrebu. Dogodilo se to u Novom Zagrebu, naselju Travno, preko čijeg puta se nalazila jedna od najvećih vojarni u Jugoslaviji, prozvana ‘Maršalka’, po preminulom komunističkom diktatoru i maršalu JNA Josipu Brozu Titu.
Maršal Tito bio glavni zapovjednik agresorske JNA do smrti
Vojarna ‘Josip Broz Tito’ ili Maršalka bila je regionalni centar 5. vojnog okruga, jednog od triju glavnih zapovjedništava JNA i 10. korpusa, kao i nekoliko manjih potpornih jedinica.
Ista JNA, na čijem je čelu bio maršal i glavni zapovjednik Josip Broz Tito tek do koju godinu prije napada na Hrvatsku, spremala je krvavi pir u Jugoslaviji. Cilj je bio agresijom na Hrvatsku: rušiti hrvatske vlasti i amputirati velike dijelove Hrvatske u korist Velike Srbije. JNA se iz “mirotvorca i branitelja bratstva i jedinstva svih naroda Jugoslavije”, kojeg li čuda, pretvorila u brutalnog agresora u korist Srbije.
JNA je bila stvarni organizator i okidač strašnog rata u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu, sa stotinama tisuća mrtvih.
Svaka vojska Jugoslavije je uvijek bila isključivo – velikosrpska
Kao i prilikom raspada prve Jugoslavije 1941., tako i prilikom raspada druge Jugoslavije, vojska te države se otvoreno stavila na stranu Srba, što jasno govori o velikosrpskom karakteru obje Jugoslavije. I u Drugom svjetskom ratu, vojska Jugoslavije u raspadu 1941. prilikom napada Njemačke, počinila je brojne zločine u travanjskom ratu nad Hrvatima, od Čapljine do Bjelovara (više od 300 ubijenih Hrvata). A oružje raspadnute vojske podijeljeno je većinom po srpskim selima u NDH, od kojeg su formirane četničke i ustaničke jedinice, i od čijeg su oružja stradali brojni Hrvati i muslimani već 1941. godine.
U ovom drugom Domovinskom ratu okolnosti su bile izmijenjene. Nije bilo vanjske agresije na Jugoslaviju kao 1941., i sve je bilo puno lakše: Hrvatska je bila goloruka, razoružana, ono malo oružja Teritorijalne obrane Hrvatske oduzela je Hrvatima, naravno, JNA i odvela u vojarne.
A JNA je bila naoružana do zuba. Godinama su JNA zvali su trećom vojskom po snazi u Europi.
Već nakon prvih izbora 1990., JNA je u vrijeme dok je bila službena vojska države Jugoslavije dijelila oružje u Hrvatskoj isključivo srpskim civilima u srpskim selima od Virovitice preko Karlovca do Dalmacije. KOS (Kontraobavještajna služba JNA) je slala svoje ljude da organizira paravojne jedince Srba u Hrvatskoj koje su trebale podići ustanak protiv Hrvatske u cilju stvaranja Velike Srbije, a informacijsko-psihološki rat pod kapom KOS-a vodio se u cilju sotoniziranja i demoniziranja Hrvata s namjerom da počne agresija Srbije na Hrvatsku (“ugroženost Srba”, “ustaška vlast Franje Tuđmana”, “otvaraju se novi Jasenovci za Srbe” i dr.).
JNA je bila glavni instrument stvaranja Velike Srbije
Agresiju Srbije na Hrvatsku vodila je JNA, ostalo sve su bli samo “pomoćnici”. Da nije bilo JNA ne bi bilo rata i sve bi se republke u Jugoslaviji rastale u miru, možda uz koji manji incident.
Ali cilj Beograda nije bio mir, nego rat.
Imali su sve u svojim rukama, a osobito strahovito moćnu i naoružanu JNA koja se potpuno stavila u službu stvaranja Velike Srbije. To se najjasnije vidjelo prilikom napada, okupacije, etničkog čišćnje i pokolja Hrvata u Vukovaru.
Veliki sukob Zagrepčana i JNA
Tako su 2. srpnja 1991. tenkovi JNA izašli iz Maršalke i krenuli prema napadnutoj Sloveniji. Brojni Hrvati ovog dijela Novog Zagreba, u kojem je živio i veliki broj oficira JNA i komunističkih obitelji srpske ili jugoslavenske nacionalnosti, okupili su se oko Maršalke.
Kod izlaska tenkova prema Sloveniji došlo je do velikog sukoba građana i JNA.
Malo se zna, da je gotovo istovremeno iz Maršalke krenula kolona od nekoliko kamiona punih vojnika JNA prema središtu Zagreba. O tome što im je bio cilj možemo samo pretpostavljati, ali vjerojatno nije bio u korist hrvatskog naroda i hrvatske vlasti na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Oni su zaustavljeni u pucnjavi na Mostu Mladosti, koji spaja Novi Zagreb sa starim dijelom grada. Taj most je bio pregrađen preprekama i vozilima. Tu su se nalazili pripadnici MUP-a i dijelova 2. brigade ZNG-a koji nisu dopustili da JNA prijeđe Savu i uđe u samo srce Zagreba.
Raveno Čuvalo – prva civilna žrtva Domovinskog rata
Na drugoj strani, kolona tenkova koja je krenula u suprotnom smjeru prema jugu, napadnuta je od Zagrepčana molotovljevim koktelima, kamenjem, šipkama, preprekama na cesti i raznim drugim predmetima. Ljudi su doslovno goloruki jurišali na tenkove, transportere i kamione pune vojnike. Došlo je do pucnjave, a tom prilikom ubijen je Raveno Čuvalo (32) iz novozagrebačkog naselja Travno. Prema izvorima JNA, u sukobu su smrtno stradala trojica vojnika JNA, a ranjeno je i devet civila iz Zagreba.
Čuvalovo ime uz imena ostalih poginulih branitelja naselja Travno rata nalazi se spomen-ploči na sjeverozapadnom uglu ove gradske četvrti, dok na samom mjestu Čuvalove pogibije nema nikakva spomena na ovaj događaj.
Zašto Raveno Čuvalo nema ulicu u Zagrebu?
Raveno Čuvalo prva je civilna žrtva Domovinskog rata u Hrvatskoj i kao takav zaslužuje da se jedna ulica, trg ili park u hrvatskoj metropoli nazove njegovim imenom.
Više puta su građani Zagreba, i pismeno od Odbora za menovanje ulica, tražili da se jedna ulica u blizini, gdje se grade i nova naselja, prozove imenom prve civilne žrtve Domovinskog rata Ravena Čuvala. Još 2011. su pokušali to učiniti članovi Udruge branitelja grada Zagreba. Pokrenuli su inicijativu o preimenovanju Parka Travno u Park Ravena Čuvala, ali prijedlog nije uspio.
Raveno Čuvalo, prva civilna žrtva Domovisnkog rata u Hrvatskoj, ostaje do 2023. bez ulice u svom gradu, na kojem je svoj mladi život položio za njegovu slobodu. Na ulicama Zagreba ugasio njegov mladi život za slobodnu Hrvatsku, i zato je dužnost Zagreba i Hrvatske da to ostane zapisano u vječnom pamćenju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa