Predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac održao je u subotu konferenciju za medije oko obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu te kazao da je bolje da se čuju odjeci onoga što je tamo rečeno nego što bi on mogao reći.
“Danas kad se odjeci smiruju, smatram svojom dužnošću i sam pridonijeti smirivanju odjeka i pojačavanju razumijevanja započetog i koliko je moguće otklanjanje nesporazuma koje je ono izazvalo. U Kninu na dan koji Hrvati doživljavaju kao dan slavlja, a Srbi kao dan žalovanja, ta su dva suprotstavljena osjećaja pretvorena u brašno i vodu. Na samom mjestu, najviše Plenković i Milošević, donijeli su po komadić kvasca i prstohvat soli, za razliku od ranijih godina taj kvasac je bio kvasac mira, a ne mržnje. Ovogodišnja sol nije bila ili nije bila mišljena da bude sol za rane. Prije četiri dana započet je proces miješanja testa za pogaču pomirenja. Zbog toga što se pogača ne može zamijesiti u jednom mjestu i danu”, kazao je Pupovac.
“Ukoliko se u ovaj posao budu uključivali svi koji budu htjeli i svi koji su za uspješan završetak neophodni, tada to mnogo neće biti premnogo. Veoma je važno da svi toga budemo svjesni i da to što je započeto bude gotovo tek onda kad je doista gotovo. Poznata su neka od sljedećih mjesta i sljedećih dana na kojima će se ovaj proces nastaviti, poznati su i glavni akteri. O nekima tek treba razgovarati i dogovoriti mjesta i aktere tako i ovo što se želi postići. Značajan dio komemorativnih gesta pomirenja moguće je postići s nama koji smo to ponijeli u Hrvatskoj. Za jedan dio koji može imati osobitu i specifičnu težinu to nije moguće. Zbog toga se ne bi trebale slati poruke koje tu mogućnost i potrebu otežavaju, a kamoli isključuju”, ustvrdio je šef SDSS-a.
“Hrvatsko-srpsko pomirenje uvijek će biti nepotpuno bez šireg pomirenja Hrvatske i Srbije. Više od dva stoljeća hrvatsko-srpskih odnosa predstavljaju historiju zajedničke borbe za jezičnu, kulturnu, nacionalnu i političku slobodu, ali predstavljaju i sukob oko prakse te slobode. Mnogi su se Hrvati i Srbi žrtvovali za tu ideju slobode, a mnogi su bili njezine žrtve. U onima koji su se žrtvovali možemo tražiti vrijednosti pomirenja, a u onima koji su bili žrtve moramo tražiti razlog pomirenja. Suočavanje sa stradanjem i traumama jednih i drugih može se dogoditi samo distanciranjem od najgore prošlosti i osudom njezinih zala”, kazao je.