Komemorativni skup u spomen na sve ubijene i nestale u tijeku i nakon “Oluje” organizirali su danas na pravoslavnom groblju u Dvoru, gdje su pokopane 64 nevine srpske žrtave, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Srpsko narodno vijeće (SNV) i Građanski odbor za ljudska prava.
Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac smatra da se “Oluja” ne može istinski slaviti, jer su počinjeni zločini za koje nitko nije odgovarao. A svijesti o tome da bi netko trebao odgovarati nema dovoljno ni kod opće javnosti, ni kod onih koji čitaju i služe po zakonima, ustvrdio je.
Uz grobove žrtava, Pupovac je rekao da su oni nerijetko ubijeni u objesti, ali gotovo uvijek u mržnji, te da će se ovakva komemoracija održavati i idućih godina, sve dok u društvu ne budemo imali prema svim žrtvama pravedan odnos pijeteta.
“Nema ideje i nema države koja može biti viša od toga, jer će se uvijek vratiti i uvijek doći oni koje smo zaboravili i kojih se nismo sjećali, kao što se događalo kroz dvadeseto stoljeće”, poručio je Pupovac.
Kasnije je u izjavi za medije kazao da bi se za bijeg 200.000 ptica netko pitao zašto su pobjegle, i za smrt nekih od njih potražili bi se krivci, ali da u Hrvatskoj postoje, kako je izjavio, “gospodari smrti, koji vladaju i nama živima na nekršćanski način, a što je možda i veći grijeh od onog počinjen u vihoru rata”.
“Mnogi ta zla ne smiju procesuirati, jer postoje čuvari istine, a istina može biti samo jedna, te ovo u Dvoru ne može biti istina, čak ni za suce, ni za političare, ni za učitelje”, ustvrdio je Pupovac.
Za stanje na području posebne državne skrbi, posebno od Kostajnice pa do Dvora, rekao je da je kao ničija, zaboravljena zemlja, te je ustvrdio da se i dalje institucije države i nadležna ministarstva oglušuju na njihove pozive da se ulože sredstva u oživljavanje tih krajeva.
Voditeljica Documente Vesna Teršelič smatra da je proces ekshumacija i identifikacije žrtava na poznatim lokacijama nedopustivo spor, te je ustvrdila da institucije hrvatske države moraju “iznaći načina za pamćenje svih ubijenih civila i zarobljenih vojnika, jednako Hrvata i Srba”.
“Dan pobjede i domovinske zahvalnosti proslava je za one koji su se nakon vojno-redarstvene akcije Oluja mogli vratiti na svoje, ali je s druge strane i egzodus. I njega treba obilježiti, možda ne 5. kolovoza, ali neki drugi dan da”, izjavila je, uz ostalo, Teršelič.
Okupljenima je Dragan Pjevač u ime beogradske Koordinacija nestalih i ubijenih u bivšoj Jugoslaviji ispričao svoje spoznaje o žrtvama koje su stradale samo zato jer, kako je rekao, nisu otišle sa zbijegom, nego su se predali pripadnicima Hrvatske vojske. Tvrdi da je tijekom i nakon Oluje ubijeno više od 1.200 srpskih civila, a da je do sada samo jedan čovjek osuđen.
Među ostalim rekao je kako se nada da će doživjeti dan kada će “hrvatska javnost žaliti nad tim ubijenim ljudima i osuditi zločine, kao što i mi suosjećamo danas s hrvatskim žrtvama i gnušamo se zločinaca koji su počinili zločine nad Hrvatima”, rekao je.
Parastos svim žrtvama služio je na mjesnom groblju paroh Radoslav Anđelić, a sudionici komemorativnog skupa su u znak sjećanja postavili na grobne humke crvene ruže.
Tekst se nastavlja ispod oglasa