Odluka predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović o raspisivanju prijevremenih parlamentarnih izbora objavljena je u subotu u Narodnim novinama, tako da od ponoći počinju teći izborni rokovi.
Novi saziv Sabora u Hrvatskoj će se birati u nedjelju, 11. rujna, a u hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima u inozemstvu u subotu i nedjelju, 10. i 11. rujna.
> Od ponoći počinju teći izborni rokovi
Hrvatski državljani u BiH 2009. godine mogli su glasovati na 124 biračka mjesta za predsjednika države u Republici Hrvatskoj, dok su 2014. na izborima za Europski parlament Hrvati u BiH glasovali na svega deset biračkih mjesta u skladu s promjenama izbornog zakona što je dovelo do promjene i u odazivu birača na izbore.
> DIP: Hrvati u BiH 2009. glasovali na 124 biračka mjesta, a 2014. na svega 10 birališta
Za predsjedničke izbore 2009. godine na kojima je Ivo Josipović izabran za trećeg hrvatskog predsjednika, hrvatski birači mogli su glasovati na 124 mjesta i to je značajno povećalo postotak hrvatskih državljana koji su iskoristili svoje biračko pravo. U Njemačkoj su birači mogli glasovati u 6 gradova na 8 biračkih mjesta, a u SAD-u u samo 4 grada.
Pravo glasa izvan Hrvatske imaju dvije skupine građana. Prvu čine osobe s prebivalištem u Hrvatskoj, koji se za vrijeme izbora zateknu izvan njezinih granica, te oni glasuju na glasačkom listiću za jednu od deset općih izbornih jedinica prema mjestu svog prebivališta. Drugu skupinu čine građani koji nemaju prebivalište u RH koji glasuju u okviru posebne, 11. izborne jedinice. Koristi se metoda osobnoga glasovanja i premda je bilo prijedloga tijekom posljednje rasprave o promjenama Ustava da se uvede mogućnost ostvarivanja biračkih prava i poštom, jer bi se time znatno smanjili troškovi provođenja izbora, oni nisu prihvaćeni.
Zagovornici ukidanja prava glasa Hrvatima u dijaspori – Zoran Milanović i Vesna Pusić
Najglasniji zagovornici ukidanja prava glasa Hrvatima u dijaspori i Hrvatima u BiH jesu Zoran Milanović i Vesna Pusić. Ključan ‘argument’ koji se obično navodi kao opravdanje tom zahtjevu, jest taj da Hrvati izvan Hrvatske “ne plaćaju porez u Hrvatskoj”, a Hrvati u BiH “nisu dijaspora”.
Predsjednik SDP-a Hrvatske Zoran Milanović rekao je 2007. da će se njegova stranka, pobijedi li na izborima, zauzeti da se Hrvatima u BiH ukine glasovanje na izborima ili referendumu u Hrvatskoj jer oni nisu dijaspora Republike Hrvatske, prenosi Dnevnik.hr.
“Budući da Hrvati iz Bosne i Hercegovine, niti žive niti plaćaju porez, njihovo pravo glasa može biti tek na simboličkoj razini i to s fiksnom, a ne varijabilnom kvotom koja će minimalizirati rizik od promjene rezulatata izbora i volje ljudi u Hrvatskoj – ustvrdila je to Vesna Pusić 2010, navodi Jutarnji list.
Izvjestitelj Europskog parlamenta za Hrvatsku 2010., socijaldemokrat Hannes Swoboda, čije je tumačenje Rezolucije Europskog parlamenta o Hrvatskoj bilo vrlo slično SDP-ovim stajalištima u konzultacijama o promjeni Ustava, a koji je i sastavio zadnju rezoluciju Europskog parlamenta o Hrvatskoj, ubacujući i amandmane koji su dobili potporu većine, rekao je o glasovanju Hrvata u BiH: “Hrvati koji imaju državljanstvo na dan izbora glasaju i u drugim državama svijeta. Ali to čine u diplomatskim predstavništvima, a ne, primjerice, u američkim ili njemačkim selima i gradovima kao što se to radi u Bosni i Hercegovini”.
Protivnici uvođenja dopisonog glasovanja – Zoran Milanović i Vesna Pusić
HDZ se također zalagao za uvođenje dopisnog glasovanja, međutim SDP, HNS i IDS tome su se žestoko usprotivili.
“Danas je HDZ došao s prijedlogom dopisnoga glasanja za dijasporu. To je nama u potpunosti neprihvatljivo jer je za to potrebna vrlo velika razina političke zrelosti i tradicije da bi se takav model glasanja mogao uvesti”, naglasila je Vesna Pusić, navodi Slobodna Dalmacija.
Objasnila je kako sadašnji prijedlog ide za time da se omogući glasanje pismom i razglednicom, što je, po njezinoj ocjeni, nekoliko koraka natrag od onoga što sada imamo.
“To držimo neprovedivim!”, poručio je Zoran Milanović te naglasio kako je njihov inicijalni prijedlog da se glasuje na teritoriju Republike Hrvatske, a kao teritorij definiraju sjedišta hrvatskih diplomatskih i konzularnih predstavništava.
Milanović je konstatirao kako je stajalište SDP-a, HNS-a i IDS-a da pitanje glasovanja hrvatskih državljana koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj treba urediti na drukčiji način, koji je lakše nadzirati i koji je u skladu s europskom i svjetskom praksom.
“To sigurno nije u hrvatskim uvjetima dopisno glasanje u kojem jedan može glasati za pet”, ustvrdio je Milanović, po običaju obmanjujući javnost o svjetskoj praksi koja omogućuje dopisno glasovanje.
Odlukom o pristupanju promjeni Ustava RH koju je Hrvatski sabor donio 30. travnja 2010. godine, odlučeno je da se pristupi promjeni Ustava RH prema prijedlogu koji je podnijela Vlada RH 1. listopada 2009. i prema prijedlogu koji su podnijeli zastupnici u Hrvatskom saboru 16. listopada 2009. godine. Promjena Ustava prihvaćena je 16. lipnja 2010.
> Predstavnik hrvatskog iseljeništva Milanoviću: Tražimo dopisno glasovanje!
Iako se SDP zalagao da bi glasovati mogli samo oni koji imaju prebivalište u Hrvatskoj, u konačnici su se čelnici SDP-a i HDZ-a dogovorili da će hrvatski državljani bez prebivališta u Hrvatskoj ubuduće izvan države moći glasovati isključivo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, a tzv. dijaspora imat će zajamčena tri mjesta u Saboru.
U Hrvatskom saboru tako od 2011. godine sjedi 148 zastupnika iz Hrvatske i tri iz dijaspore pa je tako od prvotnih 12 zastupnika 1995. dijaspori, u konačnici ‘srezan’ za tri četvrtine.
Do 2010. godine Hrvati u BiH mogli su glasovati u 43 grada, imali su na raspolaganju čak 130 biračkih mjesta, a danas mogu u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Banja Luci gdje se nalaze hrvatska diplomatsko-konzularna predstavništva u kojima je glasovanje i jedino moguće.
Hrvatskim državljanima izvan RH na taj je način zapravo ‘onemogućeno biračko pravo’ zahvaljujući kompliciranom birokratskom postupku i stotinama, pa i tisućama kilometara koje moraju prijeći da bi došli do izbornog mjesta. Više od 400.000 državljana ne može glasovati dopisnim ili elektroničkim putem.
U Hrvatskoj je zakonski moguće glasovanje u odsutnosti, a dio toga je i dopisno glasovanje za birače koji na dan izbora ne mogu izaći na biračko mjesto zbog opravdanih razloga: ne borave u tom trenutku u zemlji ili u svojemu izbornom okrugu, bolesni su i nemoćni, nalaze se u zatvorima, na brodovima, u vojnim postrojbama, u diplomatskim misijama itd.
> Je li ‘dijaspora’ toliko nevažna hrvatskoj vlasti?
Danas u svijetu postoji 11 država koje svojim građanima u inozemstvu dopuštaju ne samo pravo glasovanja iz inozemstva nego im također omogućavaju izabrati svoje predstavnike koji će ih predstavljati u njihovim nacionalnim zakonodavnim tijelima. Treba napomenuti da se u posljednjih godina primjećuje trend jačanja takvog modela, naročito nakon izborne reforme u Francuskoj i Italiji, kada su te dvije velike europske demokracije ozakonile neposredan izbor za posebna zastupnička mjesta za svoju dijasporu u oba doma parlamenta u Italiji, i za Nacionalnu skupštinu u Francuskoj, navodi prof. dr. sc. Robert Podolnjak, Dijaspora i izbori za Hrvatski sabor – prijedlog novog modela izbora tri zastupnika hrvatskih građana bez prebivališta u Republici Hrvatskoj, Okrugli stol održan 4. veljače 2011. u palači Akademije u Zagrebu.
> Zašto Hrvatska i dalje otežava glasovanje svojoj dijaspori?
Temeljni prigovor koji se ističe protiv glasovanja državljana koji žive trajno u inozemstvu sadržan je u tome da ti građani više nisu podložni zakonima i obvezama kao njihovi sudržavljani koji žive u zemlji pa stoga ne bi trebali imati pravo odlučivati o tome tko će upravljati onima koji u zemlji žive. Riječ je, kako se ističe, o elementarnom načelu pravičnosti prema kojem „zakoni se ne mogu pravično nametnuti na druge od strane osoba koje same nisu obvezne pokoravati se tim zakonima”.
Na drugoj strani, naglašavaju se argumenti da je glasovanje ustavno pravo svih državljana, da ti inozemni državljani u značajnoj mjeri gospodarski doprinose matičnoj domovini (doznake zaposlenih, investicije u zemlji itd.), da postoje vrlo izražene domoljubne sveze, da su inozemni građani spremni izvršavati obveze koje proizlaze iz statusa građanstva (primjerice služenje u vojsci u domovini, plaćanje određenih poreza) u zamjenu za dodjelu političkih prava, ističe prof. Podolnjak.
U Hrvatskoj se biraju tri zastupnika u jednoj izbornoj jedinici razmjernim sustavom putem D’Hondtove metode, dok se primjerice u Francuskoj neposredno bira 11 zastupnika dijaspore u Nacionalnu skupštinu na prvim sljedećim parlamentarnim izborima i indirektno izabire 12 senatora predstavnika dijaspore od ranije.
U 79 zemalja dijaspora može glasovati samo fizičkom nazočnošću, u 47 zemalja glasovanje je omogućeno dopisno, u čak 16 zemalja glasovanje je moguće zastupanjem druge osobe. Nizozemska, Estonija i Sjedinjene Američke Države omogućile su glasovanje internetom. Na toj mogućnosti rade i druge zemlje.
Mnoge države svjesne su koliko im znači dijaspora, a posebice u ekonomskom smislu. U hrvatskom kontekstu, Hrvati iz dijaspore godinama šalju milijarde dolara/eura. Sve su ostale investicije daleko iza nje.
U ime obitelji predlagala glasovanje dopisnim putem i/ili internetom
Podsjetimo, U ime obitelji je u projektu „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ SDP-ovoj Vladi predlagala da se omogući Hrvatima koji žive izvan Hrvatske glasovanje dopisnim putem i/ili internetom.
> U ime obitelji – Birajmo zastupnike imenom i prezimenom
Isto je predlagano i za građane koji žive u Hrvatskoj. Ovakav način glasovanja za državljane demokratskih država koji žive izvan svojih zemalja je standard. Zbog objektivno otežanih uvjeta glasovanja, od 411.000 birača u XI. izbornoj jedinici (dijaspora) samo 1,6 posto birača redovito iskoristi svoje biračko pravo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa