Odluka Sudskog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Den Haagu o privremenom puštanju na slobodu optuženika za ratne zločine Vojislava Šešelja zbog pogoršanja zdravstvenog stanja sastavni je dio procedure i ne može se dovoditi u vezi s mogućim stavom suda o njegovoj krivnji, izjavila je danas ministrica vanjskih i europskih poslova i prva potpredsjednica hrvatske vlade Vesna Pusić.
Sudsko vijeće Haškog suda odlučilo je u četvrtak Šešelja privremeno pustiti na slobodu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, nakon što se karcinom debelog crijeva proširio na jetru, ocijenivši da “bi privremeno puštanje na slobodu omogućilo okrivljeniku skrb u najprimjerenijem okruženju i pri tome osiguralo sigurnost svjedoka i cjelokupni sudski proces”.
“To je sastavni dio procedure i nema veze s procjenom uloge Šešelja u 90-im godinama… mislim i da je prostim okom vidljivo da se radi o ratnom zločincu, ali ovo puštanje na privremenu slobodu nema nikakve veze sa stavom suda o njegovoj krivnji”, rekla je Pusić, podsjetivši da je takvih slučajeva bilo i prije.
U nalogu Sudskog vijeća za privremeno puštanje optuženog na slobodu stoji da se “nalaže ‘proprio motu’ (samoinicijativno) privremeno puštanje optuženog na slobodu pod uvjetima navedenim u povjerljivom dodatku, priloženom ovoj odluci”.
Ured za odnose s medijima Haškog suda je potvrdio da je “u osnovi, Sudsko vijeće postavilo dva uvjeta: da optuženi neće biti u kontaktu sa svjedocima ili žrtvama te da će se vratiti na Sud po nalogu Sudskog vijeća”, ne želeći se izjasniti o napisima u srbijanskim medijima o bezuvjetnom puštanju optuženika na privremenu slobodu, kao i o sadržaju “povjerljivog aneksa”.
Šešelj, za kojeg još uvijek nije poznato kada će se točno vratiti u Srbiju, treći je haški pritvorenik koji se pušta na privremenu slobodu zbog pogoršanja zdravlja. U travnju 1996. je iz pritvora na privremenu slobodu zbog uznapredovalog karcinoma na kućnu njegu pušten Đorđe Đukić, koji je bio optužen za zločine u BiH, a preminuo je nakon manje od mjesec dana poslije izlaska iz pritvorske jedinice.
Ista situacija je bila i s načelnikom General štaba Vojske Republike Srpske Momirom Talićem koji je umro nedugo pošto je pušten na liječenje. Talić je 1999. optužen za ratne zločine protiv Hrvata i Bošnjaka u BiH, uključujući genocid, mučenja i bezobzirno razaranje, a preminuo je u svibnju 2003. u Beogradu od raka pluća, nakon dozvole ICTY-ja da liječenje nastavi u beogradskoj Vojnomedicinskoj akademiji.