U petak je na saborskom Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav donesena odluka o rasporedu novčanih sredstava za rad stranaka i nezavisnih zastupnika u novom sazivu Sabora.
Bilo je raspoređeno ukupno 11,271 milijuna kuna za razdoblje od 22. srpnja, konstituiranja Sabora, do kraja trećeg tromjesečja te 14,628 milijuna kuna za četvrto tromjesečje.
HDZ-u, koji ima 47 zastupnika i 15 zastupnica, pripast će 10,5 milijuna kuna. Slijedi SDP sa 18 zastupnika i 16 zastupnica, kojemu će pripasti 5,9 milijuna kuna. Domovinskom pokretu s 8 zastupnika i 3 zastupnice pripast će 1,8 milijuna kuna. Mostu nezavisnih lista sa 7 zastupnika i jednom zastupnicom pripada 1,3 milijuna kuna , a platformi Možemo s ukupno 5 zastupnika nešto manje od 850 tisuća kuna.
Po tri zastupnika SDSS-a i Istarskog demokratskog sabora za rad dobivaju do kraja godine 530 tisuća odnosno 516 tisuća kuna. HSLS, HSS, HKS s po dva dva zastupnika dobivaju nešto manje od 333 tisuće kuna. Nova ljevica, Radnička fronta , GLAS, Stranka s imenom i prezimenom, Pametno i Narodna stranka -Reformisti s po jednim zastupnikom dobit će po 183 tisuće kuna, a Hrvatski suverenisti, HRAST, HDS, HSU , Blok za Hrvatsku, Fokus, HNS i HDSSB po 166 tisuća kuna.
Nezavisni zastupnici Robert Jankovics, Furio Radin, Vladimir Bilek i Veljko Kajtazi dobivaju također po 166 tisuća kuna, dok će Ermina Lekaj – Prljaskaj, kao predstavnica podzastupljenog spola koja ima pravo na deset posto veću naknadu, dobiti 183 tisuće kuna.
Za rad političkih stranaka u proračunu je u ovoj godini osigurano 58, 5 milijuna kuna.
Trebaju li se političke stranke financirati iz proračuna?
Podsjetimo, model po kojemu se političke stranke financiraju novcem hrvatskih poreznih obveznika, često je kritiziran. Među kritičarima bila je udruga U ime obitelji.
Kada je u kolovozu 2018. Ministarstvo uprave u javnu raspravu uputilo prijedlog Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, udruga U ime obitelji uputila je svoje prijedloge. Radi se o Zakonu koji je izglasan u Saboru, a po kojemu organizacijski odbori referendumskih inicijativa moraju državi transparentno dostavljati podatke o svojem financiranju i promidžbi, a u obvezama su u velikom dijelu izjednačeni s političkim strankama i nezavisnim listama.
U ime obitelji u svojem se prijedlogu dotaknula i ukidanja financiranja političkih stranaka javnim novcem. No, Ministarstvo uprave odbilo je ovaj prijedlog.
“Udruga U ime obitelji predlaže potpuno ukidanje financiranja aktivnosti političkih stranaka i izborne promidžbe iz svih javnih izvora – državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Prema podacima Državnog ureda za reviziju (http://www.revizija.hr/datastore/filestore/148/IZVJESCE_O_OBAVLJENOJ_REVIZIJI_POLITICKIH_STRANAKA_2016.pdf), političke stranke u Hrvatskoj su od ukupnih 147.4 milijuna kuna u 2016. uprihodile 77.7 milijuna kuna iz državnog proračuna i 36.9 milijuna iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, što znači da javna sredstva, odnosno sredstva poreznih obveznika, čine 77,8 posto njihovih prihoda.
Usporedbe radi, ukupni prihodi HDZ-a u 2016. godini iznosili su 52.1 milijuna kuna, od čega je 72,7% sredstava iz javnih izvora – 26.7 milijuna kuna iz državnog proračuna i 11.2 milijuna kuna iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Ukupni prihodi SDP-a u 2016. godini iznosili su 33.6 milijuna kuna, od čega je 84,4% sredstava iz javnih izvora – 20.4 milijuna kuna iz državnog proračuna i 7.9 milijuna kuna iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
S druge strane, prema rezultatima istraživanja “Barometar hrvatskog društva 2016.” kojeg je objavio Institut društvenih znanosti Ivo Pilar (http://barometar.pilar.hr/rezultati-2016/povjerenje-u-institucije.html), hrvatski građani najmanje povjerenja imaju upravo u političke stranke (2,49/10) [te Hrvatski sabor (2,86/10) i Vladu (3,12/10)].
Nepravedno je da se javnim novcem, odnosno novcem poreznih obveznika, plaća djelovanje političkih stranaka kada porezni obveznici u njih nemaju povjerenja, odnosno ne odobravaju njihovo djelovanje.
Osim toga, u hrvatskom kontekstu financiranje političkih političkih stranaka javnim novcem doprinosi otuđenju političkih stranaka, pa time i politike općenito, od birača, stvara pogodno tlo za neodgovornost, nerad i korupciju te pretvara predstavničku demokraciju na državnoj i lokalnoj razini u sredstvo stranačke zarade.
Javno financiranje je također prepoznato kao izvor korupcije i nerada političkih stranaka u Italiji, stoga je ona u 2013. uvela ukidanje financiranja stranaka i izborne promidžbe javnim novcem, i to postepeno u prijelaznom razdoblju do 2017. godine kada je ono u potpunosti ukinuto. Političke stranke u Italiji su stoga na izbore 2018. izašle u potpunosti se oslanjajući na donacije i podršku građana, što je model koji predlaže i U ime obitelji – postepeno ukidanje javnog financiranja stranaka u Hrvatskoj u razdoblju od 2 ili 3 godine.
Ovim putem ističemo nekoliko prijedloga modela financiranja političkih stranaka iz privatnih izvora te modela koji se odnose na izdvajanje od poreza na dohodak od strane birača te oslobođenje od poreza. Kao glavne načine financiranja političkih stranaka, kojima bi se spriječilo neopravdano trošenje novca državnih i lokalnih proračuna, predlažemo urediti sljedeće modele:
- Mogućnost da saborski zastupnici, zastupnici u županijskim skupštinama (i Skupštini Grada Zagreba) te gradski i općinski vijećnici izdvajaju određeni postotak od plaće za financiranje aktivnosti vlastite stranke [švicarski model];
- Mogućnost donacija građana čime bi se ostvarila veća povezanost birača i stranaka te bi se značajno povećao utjecaj građana na demokratske procese, s obzirom da bi političke aktivnosti u velikoj mjeri ovisile o financijskoj podršci građana, odnosno birača. Takav model financiranja političke aktivnosti snažno je razvijen u Švicarskoj i SAD-u;
- Mogućnost da građani, ukoliko žele, izdvajaju određeni postotak (npr. 2%) poreza na dohodak u korist jedne političke stranke [talijanski model];
- Mogućnost oslobođenja od poreza za reklamiranje, oglašavanje i druge oblike promocije (npr. tisak promidžbenih materijala) za vrijeme izborne kampanje;
Što se tiče pojedinih odredbi Nacrta Prijedloga Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, smatramo neopravdanim i nedopustivim činjenicu da se odredbama ovog Nacrta Prijedloga, napose člankom 6., nastoji fiksirati minimalni iznos javnih sredstava koji stranke godišnje dobivaju iz lokalne i područne (regionalne) samouprave po zastupniku/vijećniku, što se pokušava opravdati transparentnošću. Međutim, takvim uređenjem stavlja se nepravedan financijski teret jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave jer im se definira novčani iznos koji se mora isplaćivati političkim strankama, ne uzimajući u obzir stvarne proračunske mogućnosti tih jedinica i potrebe istih. Osim toga, fiksiranjem minimalnog iznosa koji jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave trebaju izdvajati za političke stranke dodatno srozava predstavničku demokraciju pretvarajući je u bankomat političkih stranaka.
Nelogičnom smatramo i odredbu članka 8. stavaka 1. i 2. na temelju koje se sredstva strankama dodjeljuju bez obzira na broj zastupnika u Saboru, već isključivo na temelju broja osvojenih mjesta na listi u trenutku kad su proglašeni konačni rezultati parlamentarnih izbora. Takvim uređenjem ne samo da se destimuliraju nezavisni zastupnici i njihovo političko djelovanje, već se može zaključiti kako se javno financiranje političkih aktivnosti koristi isključivo kao način stjecanja financijskih sredstava za političke stranke.
Iz svega navedenog još jednom zaključno predlažemo potpuno ukidanje financiranja političkih stranaka i izborne promidžbe iz javnih izvora”, napisali su tada iz udruge UiO.
Tekst se nastavlja ispod oglasa