Relikvija sv. Franje Asiškog stigla je u Sisak u subotu. Ova relikvija, koja je izravno doticala tijelo sveca i njegovu ranu, proći će kroz nekoliko hrvatskih župa i franjevačkih samostana. Jedna od postaja je Sisak – samostan sv. Antuna Padovanskoga franjevaca konventualaca te župa sv. Josipa Radnika, gdje ovi redovnici djeluju skoro šezdeset godina.
Povod dolasku relikvije je osamstota obljetnica (1224.–2024.) otkako je sv. Franjo na svome tijelu primio stigme, svete znakove Kristova raspeća na križu.
Procesija i misno slavlje
Relikviju su dočekali sisački biskup Vlado Košić, provincijal franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, domaći župnik i gvardijan fra Ivan Bradarić te brojni vjernici.
Nakon procesije od samostana do župne crkve, blagoslov te nakon toga i molitvu krunice predvodio je sisački biskup Vlado Košić. Svečano misno slavlje predvidio je provincijal fra
Miljenko u zajedništvu sa službenim pratiteljem relikvija fra Zvonimirom Pervanom, domaćim župnikom fra Ivanom i više svećenika.
U homiliji fra Miljenko je rekao kako je ovaj događaj prava prilika za zaustaviti se te u Božjoj Riječi pokušati pogledati lik i život sv. Franje. Dodao je da je potrebno osluhnuti što nam Gospodin po svojoj riječi i životu ovog sveca želi poručiti.
Relikvija i poruka svetog Franje
Fra Miljenko je podsjetio na dio života svetoga Franje i njegovu poruku u nevoljama.
„Kad je, nakon mnogih nevolja, već posve bolestan oslijepio, kad je vidio da red poprima neke druge smjerove što nije očekivao, ostao je sam na brdu La Verni.(…) Tada on ne jadikuje, nego se obraća Bogu sa zahvalom i govori: Ti si sam sveti Gospodin Bog. Ti si sama dobrota. Ti si ljubav. On zahvaljuje Bogu za ono što je doživio, a to je mogao doživjeti jer se susreo s njime. Kao jedan opipljivi dokaz tog susreta svetog Franje s Isusom Kristom jest upravo i ova relikvija koju večeras imamo ovdje u ovoj našoj crkvi.
Ono što nam poručuju sveti Franjo i njegova relikvija jest da se susret s Bogom ne događa usput i površno. S Bogom se ne može susresti samo nekim naučenim tehnikama, nekom tradicionalnom vjerom koja se zadovoljava možda samo održavanjem nekih vjerskih običaja, nego jednim potpunim predanjem i otvaranjem svoga srca za spremno vršenje njegove volje uvijek i u svemu“, zaključio je fra Miljenko.
Tekst se nastavlja ispod oglasa