U priopćenju koje su potpisali predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog školsta Vilim Ribić i sindikatov makroekonomist Matija Kroflin, osvrnuli su se nedosljednost premijera Milanovića i Vlade RH u tumačenju ugovornih odnosa.
„Ono što je potpisano moramo poštivati. Nema raskidanja ugovora.“ Izjavio je to premijer Milanović povodom narudžbi skupocjenih automobila. Izjava bi imala smisla da Vlada prije i poslije afere s automobilima nije kršila ugovore. Upravo problem s tečajem franka kod kojeg se Vlada umiješala u ugovorne odnose pokazuje da dio javnosti podrazumijeva da se određeni ugovori, ili možda bolje reći interesi, očito moraju poštivati više nego neki drugi. Primjerice, bivši ministri Martina Dalić i Borislav Škegro vrlo su promptno osudili intervenciju Vlade u ugovorne odnose banke i dužnika u francima. Potez Vlade okarakteriziran je kao „jedna od najgorih šteta u novijoj hrvatskoj povijesti“. Slično su govorili i neki poduzetnici te neki medijski komentatori. Hrvatska udruga banaka (HUB) s druge je strane priopćila kako će 400 milijuna kuna, koliko bi intervencija Vlade mogla koštati banke, platiti upravo porezni obveznici.
Što se tiče zaštite ugovornih odnosa, svi koji su zaposleni u javnom sektoru ili svi oni koji znaju kako država funkcionira u poštivanju preuzetih obveza, vjerojatno se pitaju gdje su bili ti isti i zašto se nisu zalagali za poštivanje njihovih ugovornih prava. Dva Zakona o uskrati prava na ocjeni su ustavnosti, a ako Ustavni sud presudi u korist radnika efekt za državni proračun mogao bi biti višestruko veći od 400 milijuna kuna. Ni o tome nitko od sada glasnih stručnjaka nije progovorio. Dapače, moglo bi se reći da je poštivanje ugovornih prava u javnom sektoru, većina mainstream komentatora, analitičara i stručnjaka smatrala štetnom i nisu se tada zalagali za poštivanje ugovora, već za njihovu što veću degradaciju, bez obzira na mogući učinak po državni proračun i po načela vladavine prava.
S jedne strane pravnim nasiljem Vlada je negativno djelovala na dohodak tisuća građana i to nije naišlo na osudu, a s druge strane Vlada sada pravnim nasiljem štiti određeni dio građana i to se smatra najgorom štetom u novijoj hrvatskoj povijesti. Ispada da je prema dijelu komentatora i stručnjaka ista stvar za financijski kapital nedopustiva, a za tisuće građana poželjna, stoji u priopćenju.