Oduvijek se smatralo da politika pripada praktičnom području. Političare se, u skladu s tim, smatralo praktičnim ljudima, koji imaju iskustva u rješavanju konkretnih problema društva. Ako imate stari auto i trebate mu zamijeniti dijelove, zovete automehaničara. Slično tome, ako želite promjene u društvu, gledate koji od političara bi bio najbolji za tu vrstu popravka. Dobar političar je znao kako popraviti društveni mehanizam, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Politika nije bila stvar “velikih priča” niti se od politike očekivalo da rješava neke apstraktne i filozofske probleme. Od politike se očekivalo da osigura okvir unutar kojeg će ljudi moći pronaći relativnu ekonomsku sigurnost i materijalni boljitak. Politika je bila tek malo više od funkcije ekonomije, a političar netko tko ima kvalifikacije dobrog menadžera, koji zna što treba napraviti kako bi se unaprijedilo poslovanje tvrtke.
Politika je danas postala poput nekog jezičnog tečaja
No to više nije tako. Iako se o tome malo govori, svjedoci smo kako politika danas postaje sve manje stvar praktičnog znanja, a sve više stvar opskurnog pseudointelektualnog nadmudrivanja oko problema i pojmova za koje je teško naći bilo kakvu praktičnu svrhu i koji imaju značaja samo dotle dok se svi pravimo kako su nam te stvari razumljive i važne. Intelektualna poza je danas više na cijeni nego praktična korist.
Politika je danas postala poput nekog jezičnog tečaja iz nekog nerazumljivog jezika koji svi moramo naučiti. Jedan od razloga ovog zaokreta u političkoj retorici može biti u tome što je javni prostor postao područje kojim dominiraju iskustveno nedozreli pametnjakovići koji nemaju nikakva konkretna znanja ni ideje o tome kako bilo što u društvu funkcionira, osim igranja jezičnih igara i stvaranja novogovora političke klase.
Retoričke vratolomije kojim se služila bivša politička nomenklatura
Posrijedi je regresija na nešto već viđeno. Sve to jako podsjeća na retoričke vratolomije kojim se služila bivša politička nomenklatura za vrijeme komunizma. Dobar komunist nije bio onaj tko ima praktična znanja, već netko tko savršeno vlada ideologiziranim jezikom. Slično kao što komunističke tvornice nisu znale proizvesti dobar auto ili traktor, ali su izvrsno proizvodile ideje jednakosti, solidarnosti i bratstva…
Shodno tome, kao svrha političkog djelovanja ne vidi se praktična korist za društvo, već proizvodnja lažnih dihotomija i podjela u društvu. Politika nije više stvar dolaženja do rješenja problema, već način da se kroz lažne dihotomije pokaže naša moralna ispravnost, a protivnik osudi za moralno i ideološko zastranjivanje. Zato danas imamo toliko moraliziranja u politici, dok nitko ne nudi rješenja za konkretne probleme.
Sve politike su danas ideološki na istoj strani
Lozinka današnje politike mogla bi se svesti na onu staru dosjetku – to tako možda funkcionira u praksi, ali je pravo pitanje kakvo je njezino teorijsko pokriće? Dobrim političarom smatra se onaj tko barata intelektualnim konstrukcijama, a ne praktičnim znanjima. Živimo u društvu u kojem se smatra da se stvari rješavaju retoričkim bravurama i visokoparnim moraliziranjem, bez ikakvog uporišta u stvarnosti.
Kontaminacija jezika politike lažnim moralno-ideološkim dihotomijama vodi nas u samo srce problema današnje politike – sve politike su danas ideološki na istoj strani. Ovo je doba novog ideološkog jednoumlja, u kojem politikom dominiraju nezreli pozeri čiji su politički programi naseljeni vizijama koje plove po bezobalnim područjima mašte, daleko od svake praktične svrhe.
Čitava poanta današnje politike je ne tražiti odgovore, već uspostaviti moralni okvir u kojem će moja vizija biti viđena kao jedino ispravna. A moraliziranje je uvijek bilo dobar izgovor za nedostatak odgovora.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.