“Nije nikakva novost da se Kistanje nalaze u potpunoj prometnoj izolaciji i to traje dobrih 15 godina”, upozorava Roko Antić, bivši čelnik općinske organizacije HDZ-a Kistanje, koji je dao neopozivu ostavku zbog odluke predsjedništva stranke o ratifikaciji Istanbulske konvencije, ponovno je upozorio problem prometne povezanosti Općine Kistanje s ostalim dijelovima Šibensko-kninske županije. Antić je donačelnik općine Kistanje, inače Janjevac.
Antićev osvrt prenosimo u cijelosti:
Pokušat ću ukratko objasniti kako i zašto u “zemlji znanja” učenici i studenti iz Općine Kistanje ostaju bez prijevoza do škola i učilišta u Zadru i Šibeniku.
Koji su to razlozi da se u 21. stoljeću, u zemlji članici Europske Unije ovakvo što događa, da se demografski najvitalnija i s potencijalima razvoja jedna od perspektivnijih sredina u Šibensko-kninskoj županiji pretvara u geto – te tko za to snosi glavnu odgovornost, tema je koju s vama želim podijeliti.
Nije nikakva novost da se Kistanje nalaze u potpunoj prometnoj izolaciji i to traje dobrih 15 godina.
Vladajuće političke strukture, državne i županijske tu temu opravdavaju tržišnim principima i nerentabilnošću, i na nama treniraju strogoću – jer mi vidimo da je u našoj državi sve tržišno vrhunski posloženo i opravdano – od razno-raznih poticaja, do financiranja manjinskih tiskovina u milijunskim iznosima koje nitko ne čita, do financiranja parazitskih udruga i fiktivnih općina sa 100-tinjak stanovnika pa nadalje.
U ovoj suludoj situaciji u našem društvu, opterećenom kriminalom i korupcijom, iseljavanju i deficitu demokracije, zdrav razum se inače teško probija u eter.
O ovoj problematici sam pisao i govorio i dok sam bio u HDZ-u.
Međutim, neki “viši interesi” stoje iznad svega ovoga.
KOJI SU TO INTERESI I ZAŠTO NEMA AUTOBUSNE LINIJE DO ŠIBENIKA?
“Autotransport Šibenik” kao prijevoznik ima županijsku koncesiju za liniju: Šibenik – Skradin – Rupe – Laškovica i obrnuto.
Mjesto Laškovica nalazi se na samoj granici Općine Kistanje.
S novom turističkom cestom (kojom se prometuje, ali još uvijek nije službeno puštena u promet) udaljenost između Laškovice i Kistanja je svega 10 kilometara.
Sad se nameće pitanje: tko je prijevozniku potpisao tu koncesiju: Šibensko-kninski župan Goran Pauk ili Marko Kraljević, junak iz stripa – prosudite sami.
Kada bi ta linija obuhvatila i Kistanje, onda 25 učitelja i nastavnika iz Šibenika i okolice koji rade u OŠ KISTANJE i koji putuju na posao svaki dan, ne bi, kao što to sada čine, zbog neimanja autobusne linije ostvarivali pravo na nadoknadu putnih troškova kroz korištenje privatnog automobila (cca. 2.000 do 2.500 kn mjesečno), već bi im se, da ima te linije, nadoknadio putni trošak u vidu mjesečne autobusne karte – što bi iznosilo 500-1000 kn mj.
Možete li po ovom primjeru izračunati uštedu u državnom proračunu?
Uzalud sam godinama upozoravao da bi se otvaranjem te linije jedan broj učenika po završenoj osnovnoj školi upisivao usmjerenja u šibenskim srednjim školama koje tamo postoje (medicinska, farmaceutska, upravna…) i bili svaki dan u svojoj kući.
Koliko sam puta govorio i pisao o tome da su radi navedenog problema naši učenici prisiljeni upisivati samo ona usmjerenja koje postoje u Srednjoj školi u Kninu, iako nemaju ni želje ni interesa za takvim zanimanjima?
Radi svega navedenoga roditelji su prisiljeni svoju djecu upisivati u srednje škole u Zadru i smještati ih u srednjoškolski dom, što im predstavlja ogroman materijalni izdatak.
Otvaranjem navedene autobusne linije riješio bi se veliki problem mještana Kistanja i okolnih sela, jer svi oni koji nemaju osobna vozila – kad moraju ići na specijalistički pregled ili medicinske pretrage u Opću bolnicu Šibenik ili Zadar, prisiljeni su plaćati privatne prijevoznike oko 250. kuna kako bi mogli obaviti navedeno.
JOŠ JEDAN PRIMJER: 25-ero djece iz zaseoka oko Kistanja moraju putovati do škole. Neka putuju 10, 15, a neka i 20. kilometara.
Njima Šibensko-kninska županija, iz decentraliziranih sredstava, jer tako zakon propisuje, osigurava prijevoz koji na godišnjoj razini iznosi cca. 450.000 kuna – ili prevedeno na dnevni trošak: 2.300 kuna po danu. Županija – školi – škola prijevozniku – i to je polovica cjelokupnog školskog proračuna.
To znam jer sam 14. godina bio član Školskog odbora OŠ Kistanje, na prijedlog osnivača te ustanove – Šibensko-kninske županije.
Ako sam što iznio krivo neka me se ispravi.
Nemam ništa protiv te djece i nikada to nisam problematizirao, niti mislim. Pišem samo da se istina zna.
Isto tako, nemam ništa ni protiv učitelja i nastavnika u našoj osnovnoj školi, ali zaboga više, ne bacajte nam prašinu u oči, znamo pozadinu, znamo razloge i neka se odgovorni malo zapitaju – zašto se naša djeca diskriminiraju!?!? Vrijeme je da to prestane.
Naravno da sam spreman podnijeti i kritiku.
No, neke persone u zajednici glavni razlog ovoga problema pronalaze u Roku Antiću s ciljem da me diskreditiraju. Supač!!!
Sigurno sam ja donio odluku u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture o jednostranom ukidanju linije do Zadra i ne želim kao župan potpisati odluku o produžetku linije od Laškovice do Kistanja. Neka slobodno nastave. Neki dan sam u filmu o svetom Ivanu Boscu čuo zanimljivu izreku: “Spasenje je oduvijek dolazilo od neprijatelja” pa zato držim prikladnim to s ovim povezati.
Ja se za razliku o takvih nisam nikada susprezao, niti to danas činim, govoriti izravno gdje leži glavni razlog ovoga problema.
Nisam pod stranačkom stegom, niti brinem o javnim površinama i statusima u stranci i nikada nisam kroz blaćenje drugih uzdizao sebe. Slobodan sam i neovisan čovjek, lišen svih stranačkih okova.
Razumijem i da je sve to u službi nadolazećih izbora.
No sikiriki – ja svoje stavove javno iznosim i iza njih stojim i potpuno sam miran.
Da sam htio igrati kao oni – bio bih pod skutama HDZ-a, ali ja sam svjesno izabrao svoj put. Sve što radim, činim u najboljem interesu onih koje predstavljam.
Za zaboravne, svojevoljno sam iz HDZ-a izašao i to s većim izbornim legitimitetom od cijele današnje županijske vrhuške.
Neka se i to zna.
Zaključno na kraju. Posvećen sam ovoj temi kroz cijeli tjedan.
Sve bitno je iskomunicirano i s predsjednikom Hrvatskog Sabora Gordanom Jandrokovićem, potpredsjednikom Vlade Borisom Miloševićem, resornim ministrom Butkovićem, Goranom Paukom – kao i općinski načelnik Reljić sa svojima u SDSS-u.
Budu li sve ostalo na Općini Kistanje, siguran sam da će prijevoza ipak biti. Kao što sam rekao na sastanku s roditeljima, ovo je tema na kojoj prolazi ili pada smisao postojanja lokalne samouprave.
Zamolio sam nezavisnu saborsku zastupnicu Karolinu Vidović-Krišto da se o ovome oglasi u Hrvatskom Saboru. Njoj sam dao svoj glas na parlamentarnim izborima i poticao druge da to učine. Osvojila je u Kistanjama najveći broj preferencijalnih glasova od svih drugih kandidata na izborima i obećala mi je da će to učiniti.
Podijelit ću s Vama kada dobijem tu informaciju.
Zato budimo pošteni i uperimo prstom u one kojima dajemo političku podršku. Ja sam to učinio prema onoj koja je u oporbi – a oni koji odlučuju i ukidaju linije su VLAST – na znanje i ravnanje onima koji se prave da to ne razumiju.
Zamolio sam i našeg mjesnog župnika, don Ivana Perkovića da se uključi u sve ovo. Kako se radi o zajedničkom dobru, on je sa svoje strane uputio apel prema Zadarskoj nadbiskupiji i u idućem tjednu očekujemo neke razgovore u Zadru. I o tome ću kad se oni dogode.
Kad te vlast zaboravi i pritom te diskriminira – moramo se uhvatiti i za pastirski štap, jer nam drugo ne preostaje. Katolička Crkva nas nikada nije ostavila na cjedilu i uvjeren sam da neće ni danas.
Koliko će na sve ovo reagirati “istančani radari” novinara na listi mojih Facebook prijatelja ostaje za vidjeti.
Da će ovo pročitati GLAVNI RADAR u to uopće ne sumnjam.
Zdravi mi i veseli bili, zaključuje Roko Antić.