S Banovine iz osobnog iskustva: Živjeti nekoliko metara od doma, a ne moći biti u njemu

Foto: Narod.hr

Dragi čitatelji,

Tekst se nastavlja ispod oglasa

još je koji dan ostao do obilježavanja četiri mjeseca od dana potresa koji je ljudima na Banovini promijenio živote. Ne svima, ali svakako onima s crvenim naljepnicama promjena je najveća.

I dok na Banovini još ima ljudi koji nisu dobili ni mobilne kućice ni kontejnere, mi smo u svojoj kućici od 24 kvadrata od 3. siječnja. Jedva smo dočekali taj privremeni krov nad glavom jer smo dotad, od dana potresa, spavali u automobilu i jednu noć u stanu dobrih ljudi u Zagrebu. No, za nas je jedina opcija bila ostati ovdje, gdje se zapravo sve odvija, jer ako niste tu – nitko se neće pobrinuti za vas.

Prošla su gotovo četiri mjeseca i slobodno mogu reći da smo se naviknuli. Morali smo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najteži dani možda su iza nas, bar se nadamo, jer zima je prošla. Iako, jasno je, nova dolazi jako brzo, već za nekoliko mjeseci. Naravno, želimo je dočekati unutar čvrstih zidova.

> S Banovine iz osobnog iskustva: Iskustvo s pitkom vodom, zašto je problem?

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Obnova na Banovini: Tko ima pravo na oslobođenje sufinanciranja obnove i kako do pomoći za troškove izrade projekta? 

> Obnova na Banovini: Što učiniti kada imate crvenu naljepnicu i hoće li vam država obnoviti dom? 

> Razoran potres u Petrinji uništio obiteljsku kuću glavne urednice Narod.hr-a: Evo kako možete pomoći! 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> S Banovine iz osobnog iskustva: Tko s građevinskim materijalom pomaže ‘crvenima’?

> S Banovine iz osobnog iskustva: Tri i pol mjeseca od potresa sustav i dalje loše funkcionira

Opremljenost kućice

Neki od vas ljetovali u u ovakvim kućicama, neki nemaju nikakvo iskustvo, pa ću pokušati približiti vam takav život.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kućica ima kuhinju/dnevni boravak, dvije spavaće sobe i kupaonicu. U kuhinji imate ploču za kuhanje, hladnjak i sudoper. Tu je ujedno i dnevni boravak, kutna klupa na kojoj sjedite i kad jedete i kad gledate televizor (također donacija), na kojoj sjedim i u trenutku dok pišem ovaj tekst, na računalu koje zauzima pola stola(na kojem i jedemo). Sobe su opremljene krevetima i ormarima. Kupaonica ima tuš kabinu, umivaonik i wc školjku.

Problemi

Život u skučenom prostoru nije nam stvarao problem od samog početka, ali imali smo drugih problema.

Prvi je svakako hladnoća. Dok je vani bilo -8, u kućici smo s dvije grijalice i klimom jedva postizali 13 stupnjeva. Razlog je, jasno, izolacija, koju kućice nemaju. Drugi problem koji je također stvarala hladnoća svakako je zamrzavanje vode. Gotovo da nema što nismo pokušali: Zamotali smo alakten stiroporom i najlonom, zamotali sve metalne dijelove, ostavljali vodu da kaplje cijelu noć, ali često ni to nije pomagalo da jutro ne dočekamo sa smrznutom vodom. Odmrzavanje smo obično morali čekati čak do 17 sati(ako je bio sunčan dan), ili smo grijali fenom sva kritična mjesta.

Jedna anegdota: Dan prije nego sam išla raditi intervju htjela sam se istuširati i oprati kosu. Voda se još nije bila zamrznula, ali naišla sam na sasvim drugi problem – zamrznuti odvod u tuš kabini. Nije bilo izbora nego poslužiti se umivaonikom(možete zamisliti kako je to izgledalo).

Treći problem je struja. Kućica je spojena jednim kabelom u utičnicu na kući. Ima nekoliko osigurača, što je dobro, ali problem takvog spoja na jednu utičnicu donosi druge probleme. Tako npr. kad želite imati toplu vodu morate se odreći jedne grijalice ili rešoa za kuhanje. Isto je kad kuhate vodu za čaj ili sušite kosu. U svakom drugom slučaju – osigurači iskaču.

Četvrti problem – dolaze topliji dani. Već sad, kad je sunce i kad je dan nešto topliji, u kućici je 28 stupnjeva. Uskoro dolazi obrnuti problem i situacija od onog hladnih dana – kako se obraniti od vrućine, a da ne koristite klimu konstantno.

Ali, navikli smo se…

Da, nije lako, ali navikli smo se. Imamo ipak krov nad glavom, imamo gdje skuhati i okupati se. To je najvažnije. Ne trebamo i ne tražimo nikakav luksuz, iako smo svjesni da je ovo samo simulacija normalnog života.

Živjeti nekoliko metara od doma, a ne moći biti u njemu

Ako zanemarimo sve probleme s kojima smo se suočavali i suočavamo se i dalje, dolazimo do onog najvećeg problema. Živite nekoliko metara od kuće, a ne možete biti u njoj.

Svatko tko misli da je lako to prihvatiti mora znati da nije. Psihički je to izuzetno teško. Svako jutro kad otvorite vrata imate isti pogled, isti cilj – obnoviti svoj dom. Svaki zalazak sunca nosi neku bol u grudima koju je teško riječima opisati.

Osim misli s čime i na koji način obnoviti naš dom, muči me još jedna misao – kako ću se usuditi ponovno spavati unutar čvrstih zidova, jednom kad sve to prođe. Jer svaki put kad uđem u kuću sjećam se zvukova lomljenja zidova, pločica…

 

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.