Prigodnim komemorativnim programom u Vukovaru se u četvrtak obilježava stradanje gradske četvrti Borovo naselje u Domovinskom ratu. Komemoracija u Borovu naselju održana je ispred nekadašnjeg Borovo Commercea. Sudionici su se potom u Koloni sjećanja uputili do crkve Gospe Fatimske gdje je služena misa zadušnica.
Počast stradalima odala se i bacanjem vijenca u Dunav u Borovu te polaganjem vijenca na mjesto masovne grobnice na farmi “Lovas”. Vijenci su položeni i svijeće upaljene i podno Spomen obilježja nestalim osobama u Borovu naselju.
– Borbu i put prema životu naših branitelja prekinuo je prije 29 godina agresor koji nije imao milosti. Darka i Vjekoslava i mnoge druge branitelje i civile pronašli smo u grobnicama, a Jelena, Robert, Marko, Anka i mnogi drugi nikad nisu pronađeni, poručila je okupljenima Ljiljana Alvir iz udruge ‘Vukovarske majke”, javlja HRT.
– Žrtva traži pomirenje i pravdu. Povjerenje i pomirenje je put kojim želimo ići ali ga ne možemo graditi na trulim temeljima. Povjerenje zahtjeva istinu i pravdu. Vukovar danas živi suživot. Vukovar treba život i zajedništvo. Do toga ćemo doći samo kada pronađemo naše najmilije i kada svi koji su činili i odobravali zločine suoče sa svojom prošlošću i pokaju, poručila je.
– Danas majke, supruge i djeca nestalih šalju poruku – ‘Svi vi koji znate i koji možete pomoći – pomozite. Skinite taj teret koji i vas guši, jer ako ste ljudi on vas guši. Žrtve vam poručuju – pokopajte nas dostojno. Žrtve poručuju – nemojte preko nas voditi razne politike, ostanite zajedno svi skupa, poštujte se i volite kao što ste to radili davne 1991., zaključila je Alvir.
“Nećete nas ostaviti, hoćeš li biti moj tata?”
Što se događalo prije 29 godina prisjetio se izravni svjedok toga vremena vukovarski branitelj Ivan Lukić Zolja. Imao je, kaže tu nesreću da je s nekolicinom hrabrih momaka branio ovaj prostor iz alatnice, 17. studenoga je bio ranjen. Nadljudskim su naporima pokušali spasiti mjesto gdje su bile njihove obitelji. Šokiralo ga je saznanje da se tolikom žestinom napadalo i granatiralo ovo mjesto u kojemu su bila djeca, žene i starci i gdje je bila priručna bolnica.
– Urušili su ga i zapalili. Perfidno su pozivali da im se pomogne da se izvuku ranjenici, a zatim svakoga za koga su mislili da je branitelj odvodili u Commerce. Sve njih još tražimo, kazao je Zolja. Njegova obitelj nije bila tu, ali ne može zaboraviti jednog dječaka i djevojčicu. Dječak mu je sjeo u krilo i pitao ga hoće li biti njegov tata, a djevojčica se skupila uz njega i rekla: Nećete nas ostaviti. “To je bila zadaća zbog koje niste mogli napustiti Borovo naselje”, rekao je.
Borovo naselje vukovarska je četvrt koja je u agresiji gotovo potpuno uništena. U trenutku ulaska bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u Vukovar u podrumu Borovo Commercea, koji je 1991. bio pomoćna vukovarska ratna bolnica, bilo je oko 800 ranjenih hrvatskih branitelja i civila. Nakon okupacije Borova naselja u Borovo Commerceu zarobljeno je 115 osoba. Na sam dan okupacije te gradske četvrti ubijena je 51 osoba, a u cijelom Borovu naselju poginulo je 176 hrvatskih branitelja i civila.
Na današnji dan 1991., jedan dan nakon stradavanja Škabrnje, agresori su počinili teški zločin i u Nadinu, ubivši 16 civila, pet hrvatskih branitelja, a tri osobe se i dalje vode kao nestale.