“HOS-ova ploča s ustaškim pozdravom postavljena u Jasenovcu tako je ružna i Vladu kompromitira to što na to uopće nije reagirala. Kad je u Slunju bio postavljen spomenik Juri Francetiću koji je ondje umro, Sanader je drugi dan odlučio da se taj spomenik makne. I to je bila prava reakcija i ostavilo je traga za izvjesno vrijeme da se takve stvari ne ponavljaju”, rekao je Slavko Goldstein.
“Razočaran sam da Plenković, koji zna o čemu se radi, nije poduzeo ništa. Šutnjom i nereakcijom omogućio je širenje tih ploča. Sad će mu biti sve teže i teže, budući da se najavljuje još takvih ploča pa ćemo imati poplavu ustašoidnosti. Neregairanje već sad ima pogubne efekte, a ploča u Jasenovcu sliči mi na odvratnu farsu, grotesku. Postavljaš ploču s pozdravom pod kojim je u Jasenovcu ubijeno 80.000 ljudi. Kao da im se smiješ! Rugaš. I to na mjestu gdje je u Jasenovcu stolovao Maks Luburić”, dodao je Goldstein u razgovoru za vecernji.hr
Komentirao je i odluku Vlade da osnuje Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću.
“Mislim da je to povjerenstvo besmislica. Što ima istraživati to povjerenstvo? Pitate me o raspravama o Titu, Vlada treba podupirati da se raspravlja i piše. Ali kad je riječ o zabrani ustašluka, nema se što diskutirati. U tom će povjerenstvu opet sjediti ljudi različitih mišljenja i neće se ni o čemu dogovoriti. Samo vrijeme može izliječiti te probleme. Osim toga, što povjerenstvo može utvrditi, da se u Jasenovcu ubijalo tri godine, ali je postojala jedna mirna godina u kojoj nije bilo masovnih ubojstava? Znalcima je to dobro poznato i povjerenstvo je suvišno”, ističe on.
Jedna od tema bile su i Mesićeve snimke.
“S Mesićem sam prijatelj od 1993. godine kad je izašao iz HDZ-a. Idem mu na rođendane, imendane. Njegov sam i simpatizer sa stanovitim rezervama. Simpatiziram ga zbog svega što je učinio u 25 godina nakon faze HDZ-a, u fazi HDZ-a ga nisam poznavao. To je bila njegova ružna faza koketiranja s ustaštvom. On je bio drugi čovjek u Vladi, pored Tuđmana. Tuđman je, a Mesić je u tome sudjelovao, dobivao pomoć od emigracije koja je bila izdašna. Emigracija je donosila novac, dobrim je dijelom naoružala Hrvatsku vojsku tom pomoći, ali sa sobom je donijela i revizionizam. Obzirniji revizionizam Vinka Nikolića i ustaški revizionizam Vjekoslava Lasića, Danijela Crljena itd. Stvarao se pritisak u javnosti i preko HDZ-a koji je prodirao s revizionističkim idejama. Bio je jedan film koji je od Brune Bušića pravio ustašu, što on nije bio, nego tvrdi hrvatski nacionalist. Taj je film bio proustaški intoniran i najavio sam se Tuđmanu. Odmah me primio, žalio sam mu se na taj film. A on mi je rekao: Slavko, vjerujete li da ustaštvo može proći dok sam ja tu? Istodobno, u Kanadi je radio kompromise s jezgrom emigrantskog ustaštva koje je slavilo 10. travnja kao obljetnicu itd. To nije njegova jedina glupost koju je rekao u životu. To je oportunizam, opijenost pobjedom na tom položaju. Nakon toga on 23 godine igra vrlo pozitivnu ulogu, on je pravi antifašist”, rekao je.
Na kraju je komentirao i bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.
“On je, za razliku od ostalih desničara, zaista intelektualac. On čita i ima svoje stavove, u tome je iskren. S njim se dijametralno ne mogu složiti, ali je jedan od rijetkih desničara koji nije stao na paroli “ja sam za Hrvatsku, oni su protiv”. U tom pogledu je i opasan kad je na položaju i može dijeliti novac. On je tvrdi nacionalist, a što se tiče ustaštva, priznaje da su ustaše bili ubojice. Ne negira zločine, ali traži i nešto pozitivno u ekstremnoj desnici”, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa