Kako se intenziviraju inicijative hrvatskog Ministarstva obrane za povratkom školskog jedrenjaka “Jadran”, koji Crna Gora nikada nije vratila s remonta u Bijeloj početkom “devedesetih”, u njegovu matičnu luku Lora u Splitu, postaju zanimljivi i postupci dosadašnjih hrvatskih vlasti prema sudbini broda koji prema pravnim propisima pripada Hrvatskoj, piše Damir Šarac u Slobodnoj Dalmaciji.
“Jadran” postaje simboličan objekt žudnje novih hrvatskih političara, za razliku od prijašnjih, pa je, osim poziva crnogorskim vlastima da se brod vrati i osnivanja međudržavnog povjerenstva, ministar Damir Krstičević njegovu veliku fotografiju ovjesio u svojem uredu, a splitski gradonačelnik Andro Krstulović premjestio je maketu iz Vile Dalmacije do svojeg radnog stola.
Kapetan Stjepan Bernardić, predsjednik Udruge kapetana š/b “Jadran” koja se ustrajno bori za brod više od dvadeset godina, ne krije razočaranje nezainteresiranošću dosadašnjih vlasti u Zagrebu za povratak broda koji je, prema njihovu mišljenju, simbol hrvatskog pomorstva, ali i po pravnim propisima hrvatsko vlasništvo.
Najgore s Vesnom Pusić
– Ne biste vjerovali na kakvu smo ignoranciju nailazili kod prošlih Vlada, baš ih nije bilo briga za otetu imovinu vrijednu milijune dolara, niti je o “Jadranu” itko išta znao. Najgore smo prošli kod Vesne Pusić kad je bila ministrica vanjskih poslova, a za čijeg je mandata ambasadorica u Crnoj Gori bila Ivana Sutlić Perić, koja se nakon službe nastanila u Beogradu. Bili smo 2008. primljeni kod predsjednika Stjepana Mesića, od kojeg smo tražili da se angažira oko “Jadrana”, ali njegov odgovor nije bio decidiran; te hoće, te neće. Nikakve naše argumente nije uzimao preozbiljno. Kad se na tom sastanku pojavio i njegov savjetnik Budimir Lončar, bili smo sigurni da će sve pasti u vodu – prisjeća se Bernardić, ali pravi je šok za kapetane uslijedio nekoliko mjeseci kasnije kad su otkrili sadržaj pisma koje je uputio tadašnji crnogorski predsjednik Filip Vujanović.
– On piše doslovno ovako: “S predsjednikom Stjepanom Mesićem usuglašen je stav da svojina ovog školskog broda nije sporna i da on pripada Crnoj Gori, uz otvorenu ponudu da zaključimo sporazum o protokolarnom korištenju i obuci, na jednak način kako je predloženo Republici Srbiji.” Ovo pismo nas je prenerazilo, jer mi tvrdimo upravo suprotno, temeljeći svoj stav na pravnim činjenicama; da “Jadran” pripada Hrvatskoj i da ga Crna Gora prema sporazumu može koristiti za obrazovanje svojega kadra kao i svaka druga država s kojom se potpiše sličan ugovor. Pokušali smo pitati Mesića je li istina ovo što kaže Vujanović, ali odgovor nikad nismo dobili. Prava je sreća da ništa nije potpisano i da njihov razgovor nije doveo do nekih rezultata – kategoričan je kapetan Bernardić.
Samo sporazum
Nakon dosta godina bivši predsjednik Mesić ipak je našao vremena da za “Slobodnu” objasni ove Vujanovićeve navode, premda je morao malo razmisliti o temi davnih razgovora.
– Ne, ne, ne, nikako ja nisam ponudio brod “Jadran” u vlasništvo Crnoj Gori, niti smo što formalno dogovorili, niti smo što potpisali. Ja sam u razgovoru kazao kako bi brod po logici trebao pripasti Hrvatskoj, a Vujanović je rekao suprotno, kako bi trebao ostati u Crnoj Gori. Takve se stvari i ne rješavaju u neformalnim razgovorima – prisjeća se Mesić, a o današnjoj situaciji s “Jadranom” savjetuje:
– Mislim da neće biti lakšeg načina nego da se pitanje “Jadrana” riješi međudržavnim sporazumom – zaključuje Mesić.
Opljačkali su nas
– Zemlje koje su se razdružile, poput SSSR-a, mirno su obavile sukcesiju civilne i vojne imovine. Vojna imovina se dijelila po teritorijalnom načelu: sva nepokretna i pokretna vojna imovina ostaje na prostoru gdje je do tada bila stacionirana. Tako su sovjetske balističke rakete ostale u Ukrajini i Bjelorusiji, koje su na taj način silom prilika postale nuklearne velesile. Bivša Čehoslovačka je primjer sporazumnog razdruživanja: i jedna i druga strana trudile su se da druga strana dobije više. Što se tiče flote bivšeg JRM-a: raketnih čamaca, raketnih topovnjača, torpednih čamaca i podmornica, sve je to, kao i školski brod “Jadran”, bilo stacionirano u Lori u Splitu. Za vrijeme Domovinskog rata “Jadran” se zatekao na remontu u Tivtu te je ostao u floti SiCG, a i ostale snage koje nisu bile zarobljene odvedene su u Crnu Goru. Pitanje vlasništva brodova je neupitno: Srbija i Crna Gora domogle su se bogatog ratnog plijena kao rezultata nemilosrdne pljačke ostalih država sljednica, pa Hrvatska može s punim pravom Srbiji i Crnoj Gori ispostaviti račun za svu pokretnu vojnu imovinu koju su nasilno otele s njezina teritorija. Taj račun nije mali i iznosi više od pola milijarde dolara – zaključuje kapetan Bernardić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa