Devedesetih godina u Napulju mediji su zabilježili scenu u sudnici kada je izbila svađa između dvojice odvjetnika. Odvjetnik tužene osobe krenuo je “krasnosloviti” o odvjetniku tužitelja nazivajući ga ku…nim sinom, podmuklim izmetom ljudskog roda. Ovaj drugi nije mu ostao dužan i nazvao ga je govnarom, je..vjetrom. Nakon uistinu impresivne salve “epiteta” koje su razmijenili, od suca se očekivalo da ih ukori, prekine proces… Ništa se od toga nije dogodilo. Sudac je hladno slušao i, kad su se ova dvojica izbljuvala, zaključio: “Dobro, zahvaljujem vam, sada kada ste se predstavili, možemo nastaviti s radom.”, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Riječi koje govorimo, pišemo, duhovito je naravoučenije ovoga suca, zapravo su neka vrsta naše osobne karte, naše (samo)predstavljanje.
Kao da je don Anto pisao
Vukovar je, uoči komemoracije njegove žrtve, došao u žižu javnosti zahvaljujući, osim izbrisanog murala u Zagrebu od strane Tomaševićevih lijevih ekstremista, i kolumni Borisa Dežulovića naslovljenoj “Jebo vas Vukovar”. Ovaj glagol koji počinje s “j” obilježio je ton cijelog teksta, koji inače onkraj “j” ima izrazito moralizirajući prodemografski ton, da čovjeku na trenutak nije jasno je li ga pisao pokojni don Anto Baković ili Dežulović.
(…)
U javnom prostoru mnogi odrasli ljudi ponašaju se na način djece vrtićke dobi kojima nije dijagnosticirana enkopreza. Bombastični naslovi iza kojih stoji praznina, prostakluk… zapravo za cilj nemaju nikakav drugi motiv, niti sadržaj vrijedan čitanja, nego su nerijetko obične infantilne kakice zvane clickbaitovi, od engleske riječi click (klik) i bait (mamac, ješka) ili, kako bi Šešelj rekao, “durdubak”, u svrhu narcisoidnog privlačenja pozornosti, da se o njima priča. Anus je u kontekstu razvojne psihologije ono što je u informacijskim znanostima komunikacijski kanal.
Šešelj, deklarirani četnički vojvoda, važan nam je za ovu temu baš po pitanju zaštite autorskih prava. Kako znamo, lajtmotiv, sintagma koja se provlači i obilježava cijeli Dežulovićev tekst sadržana je u samom clickbaitovskom naslovu “Jebo vas Vukovar”. Tu dolazimo do problema autorskih prava.
Naime, 2016. godine bio sam u Novom Sadu kako bih pogledao izložbu “Vukovar – ubijanje jednog grada” koju su u povodu 25. obljetnice ratnog razaranja Vukovara organizirali “Art klinika” iz Novog Sada i Žene u crnom iz Beograda.
Šešelj i autorska prava
Željeli su podsjetiti Novosađane na ulogu Novosadskog korpusa JNA i tenkova koje su zasipali cvijećem dok su išli masakrirati Vukovar. Na ovu komemoraciju, kakva se održava svake godine i u Vukovaru, žestoko su reagirali Šešeljevi radikali, četnici, kako se sami zovu, i porazbijali su izložbu uz parolu, gle čuda: “Jebo vas Vukovar!” Isto su ponovili i 2018. godine u Beogradu kada su Žene u crnom palile svijeće u spomen na srpske zločine u Vukovaru. Opet su Šešeljevi četnici došli s njihovom sada već uhodanom, “licenciranom” parolom kada je komemoracija Vukovara u pitanju i ponovili novosadski: “Jebo vas Vukovar!”
Ne znam jesu li Šešeljevi četnici zaštitili ovu parolu kao vlastito intelektualno vlasništvo jer su je prvi skovali i više puta rabili, no prema Zakonu o autorskim pravima, autor koji preuzima, poput Dežulovića, tuđe (četničko) intelektualno vlasništvo trebao bi navesti izvor naslova i lajtmotiva svoje kolumne “Jebo vas Vukovar”, a to su šešeljevci, četnici. Veličanstveni autor poput Dežulovića ne bi si smio dopustiti takav propust, plagiranje, pa mu dobronamjerno skrećem pozornost na to.
I na koncu, par riječi o Zakonu o zaštiti potrošača. Na sudu u Napulju s početka priče, osobi koja je kupovala robu na ulici, a bila je loše kvalitete i pravila probleme u centralnom nervnom sustavu, sudac je savjetovao da – promijeni dobavljača.
Dobar savjet uvijek zlata vrijedi, zaključuje Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.