U Hrvatskoj se vodi rusko-ukrajinski rat. S jedne strane je hrvatski Putin, Milanović, koji jasno tvrdi, kao i Kremlj, da je Rusija bila “isprovocirana”. S druge strane su oni koji, suprotno Milanoviću, iz pozicije i opozicije jasno govore o “ničim izazvanoj agresiji Rusije na Ukrajinu” kojoj treba pomoći na svaki način, pa i vojnom obukom, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.
Iako Milanović zagovara da se Hrvatska treba tu držati po strani, on je već zauzeo stranu, i zapalio toliko baruta da je ovaj rusko-ukrajinski sukob u Hrvatskoj zahvaljujući baš njemu snažno eskalirao. To što je izgovorio prošlog tjedna o NATO-u, koji preko Ukrajine ratuje s Rusijom, o “otetom Kosovu” i sve drugo što je nadrobio zapravo je čisti državni udar, jer se kosi sa svim ključnim odrednicama hrvatskog pozicioniranja uz NATO i EU.
Agresija na Hrvatsku
Milanović je, ničim izazvan (vidjet ćemo je li baš tako), ovim državnim udarom kao predsjednik Hrvatske izvršio agresiju na Hrvatsku i strateške odrednice njezine vanjske politike. “Argumenti” koje je iznio prošlog tjedna zapravo su sažetak ruske propagande od početka invazije na Ukrajinu.
(…)
Pacifizam je u hudim vremenima, kao ona uoči Hitlerova ludila, i danas s Putinovim ludilom, opasan stav, baš po mir.
Što znači biti pacifist i što se podrazumijeva pod mirom? Pacifist nije samo netko tko želi mir, već netko tko želi mir više od bilo čega drugog čineći ga apsolutom, višim od domovine, časti, pravde, slobode… Za pacifista je mir vrijednost kojoj se sve drugo mora podvrgnuti i žrtvovati, nekoć Sudete (Čehoslovačku), Poljsku…, danas Ukrajinu. I ne miješati se.
No što će ti mir ako si pokoren, obeščašćen, negiran kao čovjek ili narod, a to sve čine Rusi Ukrajincima?
Stajati danas sa strane u ime mira zapravo je sudjelovanje u zločinu. Zagovarati suverenizam u Hrvatskoj, a stajati sa strane kada se to negira drugoj, i od Rusije međunarodno priznatoj, suverenoj zemlji, kada im se negira, k tome, jezik i kultura, čin je krajnjeg licemjerja.
Čije su to vrijednosti?
(…)
Ni Isus nije bio pacifist. Njegove su izreke kontradiktorne, samo na prvi pogled. Jest, on je govorio o okretanju drugog obraza, o neopiranju zlotvoru, ali jednako je tako govorio da nije došao donijeti mir nego mač, da se u kraljevstvo božje ulazi silom (Mt 11, 12), a nasilje je i sam primjenjivao kada je bičem tjerao “trgovačke lance” iz Hrama…
>Šola: Milanović čini isto što i Vučić i bio bi prikladniji za predsjednika Srbije
Isus je volio mir i želio ga. Ali je mislio na mir ne nužno kao odsutnost sukoba, već kao ostvarenje pravde (nije slučajno rekao “Blago gladnima i žednima pravde”), pa zbog toga nije bježao od sukoba i katkad ih stvarao. U tom kontekstu, on nije kontradiktoran, i on se morao nositi s proturječjima povijesti: da, željeti mir, ali željeti i pravdu također. Jer, iako, kako je govorio, njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, to kraljevstvo nije apstraktno, ono djeluje i u povijesti koju treba preobražavati.
Iščašeni kršćanluk
To je i naše vlastito stanje: želimo mir, ali ne možemo u potpunosti izbjeći potrebu za (obrambenim) ratom kada smo napadnuti, kada se gazi pravda, sloboda i dostojanstvo, kao u Ukrajini. To se i nas tiče, ne tek kroz prizmu realpolitike, već fundamentalnih ljudskih pa, onda, i kršćanskih vrijednosti.
(…)
Nakon Milanovićeva državnog udara prošlog tjedna i jasnog svrstavanja, danas znamo sve: Netko od njih ide na ruski plin, ili na rusku naftu… Ili su korisni idioti, ili su politički diletanti, ili su korumpirani. Četvrtoga nema. A brigu za mir u svijetu i RH u ovo vrijeme ruskog ludila bolje je prepustiti natjecanjima za misice…
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa