Stanić: Do duhovnoga preobražaja čovjeka može doći tek kad se zagleda u sve što je pratilo Stepinca

Stanić
Foto: Bernard Čović/Glas koncila

Danas, hvala Bogu, više nije potrebno dodatno ni unutar Crkve ni pred svijetom obrazlagati svetost bl. Alojzija Stepinca jer nju, zapravo, nitko razuman više ne dovodi u pitanje. Danas je potrebno učiniti nešto mnogo teže i nadasve izazovnije: u mjeri u kojoj ga se štuje živjeti u skladu s onim za što, ili bolje rečeno za koga je mučen i umro bl. Stepinac. Crkva se nalazi u tom smislu na dobrom putu jer upravo je proslava ovogodišnjega Stepinčeva pokazala da tisuće vjernika u Hrvatskoj i svijetu koje se okupljaju oko lika blaženoga kardinala nisu aktivisti koji bi »masovno« pokazivali inat protivnicima njegove kanonizacije ili koji bi bl. Stepinca svodili na neku nacionalnu ikonu – nego predstavljaju snagu istinskih tražitelja njegova zagovora u sadašnjim izazovnim vremenima, piše za Glas Koncila Branimir Stanić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Nema čovjeka kojega bl. Stepinac ne bi mogao razumjeti u životnim teškoćama”

Kod bl. Alojzija Stepinca karakteristično je to da gotovo nema suvremenoga čovjeka čiji se životni križ, gledano čak i preko vanjskih obilježja, ne bi mogao barem donekle poistovjetiti sa Stepinčevim. Ili obratno – danas nema čovjeka kojega bl. Stepinac ne bi mogao razumjeti u životnim teškoćama.

Tko malo pozornije uroni u njegov životopis, vidjet će da ga je križ pratio dok je živio i na selu i u gradu. Da je križ ratnih stradanja kušao još kao mladi vojnik, a još je teži nosio kao nadbiskup mirotvorac. Da je radeći poljoprivredne poslove upoznao mukotrpnost rada na zemlji, a kao vrhunski intelektualac naprezao se u odolijevanju manipulacijama pogubnih ideologija; da se borio za prava svih ljudi bez obzira na nacionalnost i vjeru, a da su mu kasnije osobno oduzeta prava. Bio je kao osnivač Caritasa podupiratelj u nošenju križa gladi siromašnih i bolesti bolesnih, a u doba zatočeništva često je i osobno oskudijevao te umro u velikim bolima i patnjama…

>Stanić: Je li već počela predizborna kampanja i vodi li njezina dionica preko Zambije?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Drugim riječima, do duhovnoga, pa i materijalnoga preobražaja čovjeka i društva može doći tek kad se zagleda u sve neugodno što je pratilo hrvatskoga blaženika i s čime se on ponizno nosio. Štoviše, dođu li čovjeku osporavanja i poniženja kao nagrade za dobro koje je činio, upravo ga to može učvrstiti u vjeri da je bio na dobru putu, stepinčevskom putu.

Stepinčev ključ

Zato je blagotvorno »Stepinčevim ključem«, to jest njegovom poniznošću, ustrajnošću i nadasve vjerom otvarati vrata tumačenjima svega što opterećuje sadašnje vjernike, ali i hrvatsko društvo, te s tim istim ključem tražiti rješenja. To je nasljedovanje koje nije samo fantazija, nego je u naraštajima vjernika prokušano u brojnim prigodama i na brojnim mjestima, počevši od savjesti, »stepinčevske savjesti« o kojoj je na Stepinčevo govorio kardinal Josip Bozanić.

Neobično bi bilo da se danomice brojne molitve uzdižu prema našem blaženiku, a da se po njegovu zagovoru ne slijeva i obilje blagoslova. Nije li u tom smislu znakovito i to što je papa Franjo neposredno nakon blagdana objavio, da će budući nasljednik na stolici zagrebačkih nadbiskupa biti dosadašnji splitsko-makarski nadbiskup Dražen Kutleša, koji je u svojem biskupskom geslu preuzeo Stepinčev »U tebe se, Gospodine, uzdam«? I to je, vjernički gledano, na neki način najavilo kontinuitet odanosti zagovoru bl. Alojziju koji svjedoče i sadašnji zagrebački nadbiskup Bozanić, kako što su to činili i njegovi prethodnici. Blagotvorno bi bilo Stepinčev ključ rabiti i nakon Stepinčeva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O autoru

* Branimir Stanić je od 6. rujna 2020. urednik Glasa Koncila, hrvatskih katoličkih tjednih novina s polustoljetnom tradicijom. Završio je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, teološku kulturu na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upisao poslijediplomski studij na Sveučilištu u Salzburgu. U Glasu Koncila zaposlen je od 2007. kao urednik mjesečnoga magazina Prilika, a od 2013. je i zamjenik glavnoga urednika Glasa Koncila. Stanić je predavao na Fakultetu Hrvatskih studija, uredio je više knjiga i izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.